Posljednji na cilju, prvi u humanosti: Ko je trkač koji se našao na začelju Podgorica Millennium Run-a?

NLB Podgorica Millennium Run nedavno je završen, ali priče sa trkačke staze nastavljaju da žive i da podsjećaju da trčanje nije samo borba sa vremenom i prevazilaženje sopstvenih limita, već i prilika da učinimo nešto dobro za druge. Zato jedna od najposebnijih stiže baš sa začelja kolone – od čovjeka koji je posljednji prošao kroz cilj, a među prvima se upisao na listu humanosti.

998 pregleda0 komentar(a)
Foto: NLB Podgorica Millennium Run

Dok su mnogi pozirali sa medaljama i prepričavali utiske uz kafu, na ciljnu ravninu stigao je ljekar Curtis Chong. Pojavio se bez velike pompe i sa tihim osmijehom ljudi koji tačno znaju zašto nešto rade. Na spisku maratonaca - posljednji. Na spisku humanitaraca - pobjednik.

Trčanje kao put do balansa

Doktor Chong onkolog je na Stanfordu. Član je tima koji liječi pacijente oboljele od kancera debelog crijeva i pankreasa. Dane provodi u bolnici uz ljude koji se suočavaju sa najtežim trenucima. A nakon naporne smjene obuje patike i izlazi na stazu, kako bi trčao upravo za njih i za njihove porodice. Tako je bilo i ovoga puta, baš u srcu Podgorice.

U srednjoj školi trčao sam kros i generalno uživao u trčanju. S druge strane, onkologija je veoma izazovna oblast jer neki od pacijenata o kojima se brinemo možda neće živjeti onoliko dugo koliko su se nadali. Iako je izuzetno ispunjavajuće obezbijediti pacijentima više vremena, a ponekad i znatno više vremena uprkos ozbiljnoj bolesti, onkologija je težak posao. Zbog toga sam ponovo počeo da trčim, kako bih povratio ravnotežu u životu i izborio se sa burnoutom”, počinje doktor Chong priču o svom trkačkom, ali i humanitarnom putu.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

Vremenom su treninzi postajali duži, staze izazovnije, a gradovi u kojima je trčao sve brojniji. Trčanje je iz potrebe za balansom postalo njegova velika ljubav i način da spoji profesiju, putovanja i misiju pomoći drugima.

„Od svoje prve trke, istrčao sam 167 maratona. Trčanje je sjajan način da vidite svijet i da istakne zajedničku nit koja povezuje sva ljudska bića“, kaže naš sagovornik.

Poručuje da je fascinantno kako se čitav grad može ujediniti da podrži trkače što ga, kako dodaje, podsjeća na ono što i sami ljekari rade u zdravstvu - liječe, ali i ohrabruju pacijente.

Ponosan na svaki prelazak cilja

Iako iza sebe ima impresivan broj trka, Chong nijedan rezultat ne izdvaja kao poseban uspjeh. Kaže da je ponosan na svaki prelazak ciljne linije.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

„Kako mi je karijera postajala sve zahtjevnija, imao sam manje vremena za trening, pa sada za maraton jednostavno trčim koliko god mogu, a ostatak pređem hodajući. Mislim da sam na Millennium Run-u završio posljednji. Kada sam na cilju vidio direktora trke kako me čeka, izvinio sam mu se što sam tako spor. Njegov odgovor je bio: ‘Završili ste ispred svih koji se uopšte nisu pojavili’. To je bio veliki izvor mudrosti za mene“, prisjeća se Chong.

Za čovjeka koji svakodnevno gleda borbu za „još jedan dan“, ta rečenica dobila je dodatnu težinu jer podsjeća da je, na stazi baš kao i u životu, važnije biti prisutan i dati svoj maksimum, nego odustati već na startu.

Medalje koje putuju širom svijeta

A priča ovog ljekara postaje još posebnija kada se otkrije glavna svrha njegovog trčanja. Na kraju svakog maratona on otkupljuje preostale medalje koje, kao znak podrške, šalje svojim pacijentima i njihovim porodicama.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

„Još na studijama medicine počeo sam da pišem pisma porodicama pacijenata o kojima sam se brinuo. Potom sam počeo da skupljam medalje, a prva koju sam poslao zajedno sa pismom bila je iz Rima. Supruga pacijenta mi je odgovorila da joj je ta medalja postala dragocjena. Mislim na sve svoje pacijente dok trčim i cijenim priliku da ih pratim na njihovom putu i, nadam se, pomognem im“, ističe doktor Chong.

Dodaje i da mu je Igor Majer, organizator trke u Podgorici, poklonio oko 20 medalja, a neke su već našle put do svog odredišta.

„Zahvalan sam direktorima trka koji mi ustupaju dodatne medalje kako bi ih podijelio porodicama naših pacijenata oboljelih od karcinoma. Poslali smo pet od približno 20 medalja koje su mi dodijeljene u Podgorici, a vjerovatno ćemo ostatak poslati do kraja godine. Sada imamo dovoljno medalja da svaka porodica pacijenta dobije po jednu u narednih godinu–dvije, i to mi je velika motivacija da nastavim da trčim“, poručuje naš sagovornik.

A upravo njegov gest dokaz je da iza svake medalje stoji priča, lice, čovjek… Stoje ljudi koje on i njegov tim nijesu zaboravili onog dana kada je liječenje prestalo.

„Mnogi pacijenti ostaju u kontaktu godinama poslije, naročito zato što smo, kao onkolozi, zaista razumjeli kroz šta su oni ili njihovi najmiliji prošli“, ističe naš sagovornik.

Medalja kao poruka: „Nijeste sami“

Upravo zbog toga, za njega medalja nije trofej, već važna poruka.

„Iskreno se nadam da pacijenti znaju da se moj tim i ja zaista iskreno brinemo o njima i njihovim najbližima na sličan način kao neko ko vam pruži ‘high-five’ tokom trke i poželi vam sve najbolje“, priča nam ovaj ljekar, ističući da odlično zna koliko je teško suočavanje s bolešću.

„Mnogi pacijenti mi kažu da je trenutak kada dobiju tešku dijagnozu, kada me prvi put upoznaju, najgori dan u njihovom životu. Ljudi na dijagnozu karcinoma reaguju na mnogo različitih načina: tugom, ljutnjom... Ali dijagnoza takođe može izvući i ono najbolje iz ljudi, kada uspiju da užasnu situaciju pretvore u nešto dobro“, ističe Chong.

Njegove medalje su, stoga, samo produžetak jedne humane misije - da osim stručnog, doprinese i na simboličan način.

Dijeljenjem svoje medalje, moja nada je da prenesem bar dio ohrabrenja i podrške“, kaže on.

„Koliko se dana u životu stvarno sjećate?“

Naš sagovornik ne krije da mnogi trčanje velikog broja maratona, i konkretno njegov gest, smatraju ludošću. Ali on i za to ima spreman odgovor: „Moj odgovor bi bio: ‘Koliko se dana u životu stvarno sjećate?’ Ja bih rekao da je svaki maraton jedan dan kojeg ću se sjećati do kraja života.”

Svaka trka za njega je poseban datum, pa zato ne krije utiske koje nosi s NLB Podgorica Millennium Run-a.

„To je bila sjajna trka, s nevjerovatnom energijom. Svi su bili toliko entuzijastični i učinili da se ja i ostali trkači osjećamo dobrodošlo i zbrinuto. Iako ovo možda nije jedan od najvećih maratona, entuzijazam je definitivno preko mjere”, navodi naš sagovornik.

A dio te energije zahvaljujući ovom ljekaru, sada putuje svijetom. Putuje u kovertama sa pismima i medaljama iz Crne Gore, koje završavaju u domovima porodica širom planete, podsjećajući da humanost ne poznaje ni umor, a ni granice.

Stoga, ako i vi želite da budete dio trke koja spaja svijet kroz sport i nevjerovatne ljudske priče, već sada se možete prijaviti za naredni NLB Podgorica Millennium Run, koji će biti održan 8. novembra 2026. godine. Rane prijave otvorene su putem linka: https://www.podgorica.run/registracija

(Podgorica Millennium Run)