Psihodelične droge otkrivaju skrivene strane ljudi

Terapeuti i istraživači počinju da prihvataju da droge koje mijenjaju um mogu da otvore naše strane koje su prethodno bile prikrivene i tako dovedu u pitanje shvatanja o rodu i seksualnu orijentaciju

1930 pregleda0 komentar(a)
Foto: Serenity Strull/ Getty Images

Sve je više dokaza da droge koje menjaju svest mogu da se iskoriste za pomoć ljudima u istraživanju aspekata ličnosti kojih uopšte nisu bili svesni.

Hant Prist je živeo kao strejt muškarac prvih 60 godina života.

I dok je povremeno osećao da ga privlače muškarci, „to nije bilo dominantno i mnogo su ga više zanimale žene", kaže on.

Bio je u srećnom braku sa ženom i imao stabilnu karijeru kao viši sveštenik u Episkopalnkoj crkvi u oblasti Sijetla.

Prist „nikada ni na koji način nije osuđivao gej ljude" ali kvir kultura i zajednica „nisu bili deo njegovog iskustva", kaže on.

Međutim, Prist se 2016. godine prijavio na probno ispitivanje psihodelične droge na Univerzitetu Džons Hopkins.

Studija je želela da istraži efekte psilocibina, sastojaka u magičnim pečurkama, na verske i duhove stavove sveštenstva.

Kod Prista će to pokrenuti krupne promene u njegovoj seksualnoj orijentaciji.

Terapeuti i istraživači počinju da prihvataju da droge koje menjaju um mogu da otvore naše strane koje su prethodno bile prikrivene i tako dovedu u pitanje shvatanja o rodu i seksualnu orijentaciju.

Tokom dve sesije ispitivanja kada je Prist dobio dozu psihodelične droge, kaže da je iskusio prisustvo Boga i Svetog duha „na veoma dramatičan i otelotvoren način" koji je za njega bio potpuno nov.

„To nije bilo nužno nešto seksualno, ali postojao je osećaj erosa i seksualne energije."

Prist nije iskusio nikakvu razliku u njegovoj seksualnoj orijentaciji.

Ali to jeste dovelo do „suptilnog zaokreta" u načina na koji je posmatrao svet, kaže on.

„Postao sam otvoreniji", kaže.

Negde u isto vreme, njegov život se menjao na druge načine.

On i njegova porodica su se preselili u Savanu, u Džordžiji.

Promenio je posao da bi radio kao crkveni rektor, njegov sin je otputovao na koledž i najznačajnije od svega, njegova supruga je zatražila razvod.

U godinama koje su usledile, Prist je odustao od zabavljanja sa drugima u nadi da će se on i njegova žena jednog dana ponovo pomiriti.

Ali pet godina pošto su se razišli, bio je na kafi sa poznanikom na njegovo veliko iznenađenje - odjednom je osetio „da tu ima nečega", kaže on.

Na kraju je odlučio da uradi nešto po tom pitanju.

Iako se mnogo toga desilo posle njegovog učešća u ispitivanju na Hopkinsu i početka njegove nove veze, za omogućavanje toga on smatra njegovo iskustvo sa psilocibinom.

Danas su on i taj muškarac još uvek zajedno.

„Ne mislim da su me psihodelične droge pretvorile u homoseksualca", kaže on.

Ono što jesu uradile, međutim, jeste da su ga otvorile prema novim iskustvima i pokazale da je u redu verovati vlastitom telu i intuiciji.

„Rad sa psihodeličnim drogama znači otvoriti se prema promeni", kaže on.

„To dovodi do transformacije."

Hunt Priest

Naravno, razlučiti uticaj droge u jednoj takvoj transformaciji je složeno.

Pod jedan, ispitivanje u kom je Prist učestvovao nije rađeno naslepo, tako da su učesnici znali da dobijaju dozu psilocibina.

Može biti da je sama svest o tome dalo Pristu slobodu da počne da razmišlja drugačije o vlastitoj seksualnosti.

Sve veći korpus istraživanja, međutim, sugeriše da postoji nešto konkretno u vezi sa psihodeličnim supstancama što ih čini korisnim za istraživanje seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Decenijama zdravstveni radnici zaduženi za mentalno zdravlje i rekreativni korisnici podjednako prihvataju da psihodelične droge imaju potencijalnu primenu u vezama, seksu i seksualnosti.

Kad su terapeuti počeli da rade sa MDMA 1970-ih i 1980-ih, na primer, jedna od prvih stvari za koje su je koristili bilo je savetovanje parova - nešto što različite istraživačke grupe sada empirijski testiraju.

Određene psihodelične droge su takođe dobro poznati pojačivači intimnog zadovoljstva.

Iako psihodelične droge ostaju ilegalne u mnogim delovima sveta, neke od ovih supstanci se sada legalizuju u sve većem broju zemalja, otvarajući nove terapeutske mogućnosti.

Eksperti takođe upozoravaju da se ne eksperimentiše s ovim drogama kod kuće ili izvan pažljivo kontrolisane terapije.

„Deo lepote psihodelika je što oslobađaju naše duboko utemeljene predstave o nama samima u ovom svetu", lkže Džej Sevelijus, licencirana klinička psihološkinja i istraživačica sa Univerizteta Kolumbija.

„Činjenica da mogu da otvore prostor za nove načine kako ljudi razmišljaju o samima sebi, pa i o njihovom rodu ili njihovoj seksualnosti, nije preveliko iznenađenje."

Ovaj rad poprima mnoge oblike.

Neki ljudi se namerno podvrgavaju psihodeličnoj terapiji da bi rešili internlizovanu negativnost prema njihovom rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji, dok drugi dolaze do uvida sasvim neočekivano.

Kod nekih, to saznanje dolazi u iznenadnim trenucima prosvetljenja tokom tripa na drogi.

Drugima su potrebne nedelje, meseci ili čak godine da destiluju ono što su upravo otkrili o sebi.

Za većinu je potrebno vreme da obrade i usvoje to u njihove živote.

„Za neke ljude, to je samo nešto što su se oduvek pitali duboko u sebi, ali nikada nisu izgovorili naglas", kaže Baja Voče, savetnica za parove i istraživačica terapije za parove uz pomoć MDMA iz Ostina.

Pod uticajem psihodelika, međutim, osetljiva pitanja o rodu i seksualnosti umeju da postanu „otvoreno ispitivanje i istraživanje".

Promena uverenja

Naučnici počinju da istražuju kako psihodelici mogu da pomognu u istraživanju roda i seksualne orijentacije.

Studija objavljena u martu 2025. godine pružila je kratki uvid u to koliko često ljudi tačno imaju ova iskustva.

Studija zasnovana na anketi pitala je 581 učesnika o tome kako su psihodelici uticali na njihovu seksualnost, rod i veze.

Učesnici su bili samoizabrani, nađeni preko mejling listi povezanih sa psihodelicima, biltena, društvenih mreža i događaja uživo.

Iako su svi učesnici bili ljudi koji su već koristili psihodelike u prošlosti, „nismo pominjali ništa u vezi sa seksualnošću ili rodom tokom naše regrutacije", kaže Danijel Kriger, socijalni psiholog sa Univerziteta u Bafalu, u Njujorku.

Otprilike jedna četvrtina žena, jedna osmina muškaraca i jedna trećina ljudi sa drugim rodnim identitetima reklo je da su droge pojačale njihovu privlačnost prema rodu koji ih ranije nije primarno privlačio.

„To nisu svi, ali je i dalje veliki broj", kaže Kriger.

Isprva je Kriger bio iznenađen rezultatima.

„Da ste me pitali unapred, rekao bih da je seksualna privlačnost nešto što je uglavnom fiksno kod ljudi", kaže.

Posle još pažljivih razmatranja, shvatio je da psihodelici verovatno ne menjaju ličnosti ljudi, već im dopušta da „steknu uvide u same sebe i da budu otvoreniji prema osećanjima koje možda ranije nisu smatrali društveno prihvatljivim."

„Kad se sve sabere i oduzme, psihodelici ne menjaju ko smo mi", slaže se Sevelijus.

„Oni nam pomažu da se setimo ili otkrijemo ko smo oduvek bili ispod socijalnog programiranja."

Psihodelici takođe mogu da pojačaju otvorenost - osobinu ličnosti koja meri koliko osoba prihvata nove stvari.

Istraživači sa Univerziteta Džons Hopkins u Baltimoru u Merilendu su 2011. godine otkrili da učesnici koji su uzeli veću dozu psiholocibina u laboratorijskom ispitivanju i prijavili mistično iskustvo tokom tripa imali značajnije veće rezultati u merenju otvorenosti duže od godinu dana posle ispitivanja u poređenju s onima koji su primili nižu dozu ili neaktivnu kontrolnu drogu.

Otvorenost obuhvata „ne samo kreativnost i maštu, već i toleranciju prema novim idejama i iskustvima", kaže Voče - pa i one u vezi sa seksualnošću i rodom.

Više od roda

Oko 10 odsto učesnika u Krugerovoj studiji iz marta 2025. godine takođe je reklo da su psihodelici uticali na njihov rodni identitet ili izražavanje roda.

Neki su prijavili da su se osećali kao suprotni rod dok su bili na jednoj od tih droga, dok su drugi rekli da su doživeli oba roda istovremeno.

Bilo je nekih koji su osetili nešto potpuno drugačije.

„Osećali su se kao da su prostoru koji odlazi dalje od roda", kaže Kriger.

„Koncept roda im nije imao više nikakvog smisla."

Kriger, međutim, upozorava da „psihodelici nisu za svakoga i da ima mnogo rizika kojih ljudi moraju da budu svesni".

U drugoj studiji sprovedenoj na više od 1.200 korisnika psihodelika, on i njegove kolege otkrili su da većina prijavljenih učesnika doživljava neželjene pojave tokom tih tripova, među njima strah, tugu i usamljenost.

„Ne mislim da je kontradikcija da smo takođe dokumentovali da mnogi imaju teška iskustva sa psihodelicima“, kaže on.

„Uzimanje psihodelika bez adekvatne pripreme ili u teškim okruženjima može da poveća taj rizik", kaže on.

Kao i sa seksualnom orijentacijom, čini se da psihodelici uklanjaju zavesu pred postojećim pitanjima povezanim sa rodom u umu neke osobe, kaže Čandra Kalifijan, licencirana klinička psihološkinja i suosnivačica Enamorija, centra za savetovanje parova uz pomoć psihodelika u Del Maru, u Kaliforniji.

„Psihodelici manje direktno izazivaju promene u percepciji roda, a više stvaraju prostor za istraživanje osećanja i misli koji su već bili prisutni, ali možda nisu bili ranije prihvaćeni.“

Shaina Brassard

Šejna Brasard, 39-godišnjakinja iz Olbanija, u Njujorku, doživela je ovo 2022. godine, tokom terapijske sesije uz pomoć ketamina.

Puštalo ju je dejstvo i ona je postepeno ponovo postajala svesna vlastitog tela, kada je primetila, uz veliko iznenađenje, da njena ruka stoji položena na njenu dojku.

„Rekla sam sebi: 'Čija je ovo dojka?', priseća se.

„Samo prisustvo mi je govorilo o odsustvu koje se upravo dogodilo."

Brasard je shvatila da je upravo provela više od sat vremena ne razmišljajući o vlastitom biološkom polu ili društvenom rodu.

„Iskusila sam odmor od težine postojanja kao žena u ovom svetu", kaže ona.

Umesto toga, osećala se kao „čista svest ili duša".

Posle ovog iskustva i dalje se identifikovala kao žena, ali sa manje vezanosti za njen vlastiti rod i više saosećanja prema drugima, od nebinarnih ljudi do muškaraca.

„Oduvek mi je bilo očigledno da je rod društveni konstrukt, ali ovo mi je pružilo doživljeno uverenje da su naša tela samo posude za našu dušu", kaže ona.

U nekim slučajevima, psihodelična iskustva mogu da navedu ljude da prepoznaju i prihvate drugačiji rodni identitet.

Društvene implikacije takvog shvatanja i njima srodne promene mogu biti izuzetno varijabilne u zavisnosti od konteksta, kaže Sevelijus.

Ali imati ih uopšte je važno, zato što omogućuje ljudima da „istražuju nove i različite aspeke njih samih koji su prethodno bili nedostupni njihovom svesnom umu ili su delovali suviše društveno stigmatizovani da bi bili do kraja prihvaćeni."

Katriona Valas, etičarka veštačke inteligencjje i organizaciona bihevioristkinja sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu u Australiji, identifikovala se kao žena ali je „oduvek imala osećaj dečaštva u vezi sa sobom", kaže ona.

Izgledalo je da je Valas otkrila uzrok tog osećaja tokom tripa na ajahuaski u Peruu, kad je imala viziju malog dečaka koji je umro i vezao vlastiti duh za nju.

„Bilo je to apsolutno traumatično", kaže ona.

Nakon toga, podelila je ovu viziju sa drugima i žena u ovom centru je izvela ceremoniju „oslobađanja dečakovog duha".

Kad se Valas vratila kući, „Bila sam potpuno promenjena", kaže.

Bila je oslobođena dugogodišnjeg bola u stomaku koji nisu mogle da reše zapadna medicina ili hirurški zahvati, kaže ona.

Što se roda tiče, takođe se osećala „potpuno drugačije".

Otišla je kod rodnog savetnika, koji joj je rekao da je u redu biti nešto sasvim drugo, što joj je bilo „veliko olakšanje", kaže ona.

„Binarna predstava je bila suviše rigidna za ono ko sam ja u stvari."

Nakon što se javno deklarisala kao nebinarna osoba, izgubila je koliko prijatelja -uglavnom muškaraca, kaže ona.

Njena deca su, međutim, na kraju prihvatila njen novi identitet i ona sada pomaže drugima koji istražuju vlastiti rod uz pomoć psihodelika.

„Sve u svemu, dobro je.

„Posedujem mnogo veće osećanje spokoja i olakšanja što ne moram da se povinujem nijednom rodnom stereotipu", kaže.

Podrška je ključna

Getty Images

Reakcije ljudi na uvide povezane s rodom ili seksualnošću pokrenute psihodelicima mogu da zavise uglavnom od podrške koju dobiju, i profesionalno i lično.

„Ova iskustva naročito kada su neočekivana ili iznenađujuća umeju da budu veoma zbunjujuća za ljude i mogu da ih izoluju", kaže Sevelijus.

U idealnom slučaju, obezbeđena je profesionalna podrška, ako ne tokom samog tripa, onda u važnom radu koji dolazi posle dok osoba obrađuje saznanje.

„Zaista je veoma važno da praktikanti terapije uz pomoć psihodelika prihvate i budu svesni potencijala za razvoj nečijeg osećaja identiteta i da to dožive ne kao negativni ishod već kao potencijalno isceliteljski", kaže Sivelijus.

Došlo je do naleta istraživanja o terapeutskoj upotrebi psihodelika kao što je psilocibin, koji može da se nađe u magičnim pečurkama

Mnogi ljudi ne poseduju resurse da zatraže pomoć od terapeuta koji su kompetentni za psihodelike, integraciju prihvatanja identiteta, pitanja LGBTQ+ zajednice ili sva tri.

Porodica i prijatelji takođe mogu da pruže ključne slamke spasa za osobe koje obrađuju krupne promene u njihovom identitetu, ali, još jednom, nema svako tu mrežu podrške.

Ljudima koje su odgojili staratelji koji su „govorili o tome da nikad neće moći da prihvate kvir dete", kaže Voče.

Takođe ume biti teško ako se aktuelni ljubavni partner tome protivi.

„To ume da bude promena identiteta i za drugu osobu u vezi takođe", kaže Keja Knop, licencirana klinička psihološkinja i, zajedno sa Kalifjan, suosnivačica Enamorija.

Muž i žena u šezdesetim nedavno su došli kod Knop, na primer, nakon što je muž počeo da istražuje biseksualnost i rodni identitet, i da isprobava nošenje ženske odeće.

Supruga je imala „istinski negativnu reakciju", kaže Knop.

„Napetost se donekle smanjila nakon što je par isprobao terapiju uz pomoć ketamina i otkrio, naknadno, da mogu bolje da razgovaraju o tome šta to znači za njihovu vezu."

„To nije bila krupna, dramatična promena", kaže Knop.

„Samo su oboje bili malo otvoreniji i mekši jedno prema drugom."

Suštinsko pitanje

Psihodelici takođe mogu da se koriste terapeutski da bi pomagali ljudima koji se osećaju kao da im je učinjena nepravda u svetu koji nije uvek bio blagonaklon prema seksualnim i rodnim manjinama.

Rejčel Golden, psihološkinja sa privatnom praksom u Njujorku, redovno koristi terapiju uz pomoć ketamina da bi pomogla kvir, trans i rodno otvorenim klijentima da dožive sebe pozitivnije.

„Psihodelici pomažu da se oslobode ukorenjene predstave koje imaju neki od ovih pacijenata da su 'pogrešni' i omogućuju im da prepoznaju da zaslužuju čovečnost, dostojanstvo i poštovanje", kaže Golden.

Sevelijus, Golden i njihove kolege nedavno su razvili novi program koji su osmislili transrodni i rodno otvoreni ljudi za sebe kao grupnu terapiju uz pomoć ketamina da bi eksplicitno lečili traumu uzrokovanu identitetom.

U maloj pilot studiji, čiji su rezultati trenutno pod pregledom stručnih kolega radi objavljivanja u naučnoj publikaciji - osam učesnika se podvrgnulo ovoj terapiji.

Oni su doživeli značajna poboljšanja što se tiče njihovih sveukupno negativnih iskustava sa mentalnim zdravljem, među njima nižim ocenama simptoma depresije i anksioznosti.

Takođe su imali niže ocene za kognitivnu fuziju, meru povezanosti sa duboko ukorenjenim verovanjima.

Učesnici su opisali kako su iskusili značajno smanjenje osećanja sramote i govora o sebi u negativnom svetlu, smanjenju internalizovane transfobije i povećanja rodne euforije.

„Dobili smo fantastične rezultate koliko je bilo pozitivno za ljude da rade sa ketaminom u ovom kontekstu", kaže Sevelijus.

Jedan od moćnijih aspekata korišćenja psihodelika u terapeutskom kontekstu je da omogućuju osobi da sama radi na isceljenju, kaže Rob, 60-godišnjak iz Nju Džersija koji je tražio da njegovo prezime bude izostavljano zbog očuvanja privatnosti.

Razumevanje i samoprihvatanje „mi nisu doneli doktor ili terapeut, već sam to učinio sam za sebe" kaže on.

Rob je shvatio da je gej kad je bio u srednjim tinejdžerskim godinama ,upravo u vreme kada se pojačavala kriza sa sidom.

„Sećam se da sam bio prilično siguran kako ću umreti na taj stravičan, zastrašujući, bolan i društveno neprihvatljiv način zbog toga ko sam i šta sam radio".

„Strah i sramota su se zapatili tačno između moje seksualne želje i identiteta, i moje hrabrosti da ih izrazim", kaže.

Decenijama kasnije, psihodelici su mu pomogli da započne spori proces rasplitanja nerazrešenih problema sa identitetom koje je veći deo života pokušavao da potisne.

Prvo iskustvo sa MDMA-om i pečurkama, shvatio je da ga je ta sramota naterala da krije pravog sebe i da se predstavlja kao „strejt ili dominantan".

Ubrzo potom, na Kostarici, ponovo je posetio „sve one periode u životu kad je bio mlađi i propustio priliku za seks."

Umesto da osuđuje, međutim, uspeo je da se osvrne na mlađeg sebe sa saosećanjem, ljubavlju, pa čak i humorom.

Rob insistira na tome da ga psihodelici nisu izlečili.

Ali su mu pomogli da bolje prihvati ono što doživljava kao vlastite greške u prošlosti, kaže on, i da shvati da je ono ko je „zapravo prilično sjajno".

On i dalje žali za nekim stvarima, ali bolje može da se posveti stvarima koje su važnije, prihvati seksualnu želju bez sramote i iskusi radost u onome svakodnevnom.

„Suštinsko pitanje koje svi ljudi postavljaju je: 'Ko sam ja?'", kaže Rob.

Psihodelici, kaže on, su mu pomogli da to i otkrije.

*Rejčel Nuver je slobodna novinarka i autorka knjige Osećam ljubav: MDMA i potraga za povezivanjem u razjedinjenom svetu.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk