Muk: Predlog izmjena Zakona o unutrašnjim poslovima zadržava sporna rješenja

Predložene izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, i pored najava o profesionalizaciji policije, ne garantuju pravnu sigurnost i sudsku zaštitu u postupcima utvrđivanja bezbjednosnih smetnji, a upućene su po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i mišljenja Evropske komisije.

To je saopštio predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa Stevo Muk, poručivši da poslanici u raspravi moraju otvoriti pitanja usklađenosti sa standardima Evropskog suda za ljudska prava i tražiti obimne amandmanske intervencije.

"Institut alternativa podržava na Ustavu i zakonu zasnovane mjere i postupke kojima se iz policijske službe namjeravaju udaljiti službenici koji su se ogriješili o zakon, koji sarađuju sa organizovanim kriminalnim grupama ili službama drugih država. Međutim, odredbe o sprovođenju bezbjednosnih provjera, eventualne odluke o prestanku radnog odnosa policijskog službenika, moraju se propisati tako da obezbijede predvidljivost odnosno pravnu izvjesnost, sudsku zaštitu – uključujući obrazloženu odluku i na informacijama zasnovanu odbranu, a što predložene izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima ne garantuju", piše u saopštenju.

Podsjeća da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović 5. novembra kazao da je “profesionalizacija policije potvrđena kroz proces koji uključuje veting, provjerljive kriterijume integriteta i jasnu liniju odgovornosti”, i dodao da je “to prepoznato u izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, za koji uskoro očekuju odobrenje EK, kako bi bio upućen Skupštini na izglasavanje, što je preduslov za ostvarenje zadataka koje je neophodno ispuniti do kraja pregovaračkog procesa.”

Međutim, ističe, IA, u obrazloženju Predloga zakona i materijalima koji su objavljeni na sajtu Skupštine nema ni riječi o mišljenju Evropske komisije na predložene izmjene i dopune.

"Podsjećamo da je raniji Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima (u daljem tekstu: Zakon) podnijet u julu ove godine od strane poslanika Duška Stjepovića, čime se nastojala izbjeći javna rasprava. Sada se podnošenjem novog Predloga zakona od strane Vlade po hitnoj proceduri, takođe nastoji isključiti da zainteresovana javnost utiče na predložene odredbe koje suštinski mijenjaju način na koji se uređuju određena pitanja. Neprihvatljivo je obrazloženje Vlade da javna rasprava nije sprovedena iz razloga postojanja vanrednih, hitnih odnosno nepredvidljivih okolnosti. Prošlo je skoro pet mjeseci od kada je prethodni zakon povučen sa dnevnog reda Skupštine. Tada je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić kazao da je vladajuća većina, iako podržava izmjene, povukla predloge cijeneći 'da nije dobro iskomunicirana javnost', dodajući, 'Potrudićemo se da do novog stavljanja u proceduru (predloga) iskomuniciramo bolje javnost, da bolje iskomuniciramo naše međunarodne partnere'. Tokom navedenog perioda, od avgusta do decembra, bilo je dovoljno vremena da se organizuje javna rasprava u vezi sa predloženim rješenjima. Sva dodatna obrazloženja kojim se pokušao odbraniti izostanak javne rasprave, ukazuju upravo da se radi o sistemskim problemima, te da nisu u pitanju vanredne i nepredvidive okolnosti", piše Muk.

Prethodno predložene izmjene pomenutog zakona, dodaje, od strane poslanika parlamentarne većine nikad nisu formalno povučene iz skupštinske procedure, te se sada u skupštinskoj proceduri nalaze dva predloga zakona.

"Iako je Predlog Zakona podnijet od strane Vlade u određenim članovima uveo detaljnije izmjene u odnosu na raniji predlog poslanika, ovako predložene izmjene su i dalje sporne i ostavljaju brojna otvorena pitanja. Zbog toga, smatramo da poslanici tokom rasprave moraju da potraže odgovore od ministra, ali i da pozovu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i predstavnika Crne Gore u Evropskom sudu za ljudska prava i razmotre da li su predložena rješenja u skladu sa zahtjevima Evropskog suda za ljudska prava u pogledu kvaliteta zakona. Pred poslanicima je mogućnost da odustanu od usvajanja ovakvog Predloga zakona ili da izvrše obimne amandmanske intervencije kojima bi bila izvršena neophodna unapređenja", navodi Muk.

Kod utvrđivanja bezbjednosnih smetnji, kako je pojasnio, Predlog zakona propisuje da Komisija za bezbjednosne smetnje ima pet članova, od kojih troje službenika Uprave policije, jedan zaposleni u oganizacionoj cjelini za unutrašnju kontrolu i jedan iz druge organizacione cjeline. Smatra da je neophodno propisati da se tri člana Komisije koji su službenici policije imenuju na predlog direktora policije, kako bi se obezbijedilo da se većina članova imenuje na predlog direktora policije koji je profesionalac.

"Odredbe o sprovođenju bezbjednosnih provjera moraju se propisati tako da obezbijede predvidljivost odnosno pravnu izvjesnost, sudsku zaštitu – uključujući obrazloženu odluku i na informacijama zasnovanu odbranu. To naročito važi za odredbu koja propisuje da će se o postojanju bezbjednosne smetnje obavijestiti policijski službenik, 'pri čemu ne postoji obaveza obavještavanja policijskog službenika o razlozima na osnovu kojih je utvrđeno postojanje bezbjednosne smetnje' ne predstavlja takvu garanciju", navodi Muk.

Pitanje detaljnog preciznijeg uređenja postupka utvrđivanja bezbjednosnih smetnji je, ističe on, u cjelosti izostalo u Zakonu o unutrašnjim poslovima tako i Zakonu o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, a nema ni posebnog zakona koji uređuje taj postupak. "Crna Gora, za razliku od npr. Republike Hrvatske nema solidan pravni osnov za sprovođenje bezbjednosnih provjera, kao što je njihov poseban zakon, Zakon o sigurnosnim provjerama."

"Izgleda kao da je profesionalna sudbina jednog lica, u ovom slučaju policijskog službenika, data u ruke anonimnog službenika ANB, koji u skladu sa svojim internim aktima (ili bez njih) sprovode određeni postupak i donose mišljenje o postojanju (ili nepostojanju) bezbjednosne smetnje, sa čijim obrazloženjem (razlozima) se neće upoznati ni Komisija za bezbjednosne smetnje (ili će se upoznati na način koji ostaje nepoznat i koji se ne može potvrditi odnosno provjeriti), niti službenik policije na kojega se odnosi takva procjena. Na kraju, na osnovu takvog mišljenja bez obrazloženja, po automatizmu će biti donijeta odluka o prestanku radnog odnosa za službenika policije", piše Muk.

Kažu da su u Institutu alteranativa zabrinuti da predložene odredbe u cjelosti lišavaju policijske službenike mogućnosti da se upoznaju sa onim što im se stavlja na teret, da povodom toga iznesu “odbranu” i da imaju priliku da u postupku zaštite svoja prava. "Ovo naročito jer dosadašnja sudska praksa Upravnog i Vrhovnog suda, u odnosu na negativne bezbjednosne pocjene u slučajevima iz Zakona o državljanstvu, pokazuje da su se sudovi ograničavali na puko formalističko ispitivanje spornih odluka odnosno da 'nisu iskoristili dostupne procesne mehanizme' kako bi građane 'zaštitili od prozvoljnosti u odlučivanju'. O takvoj praksi svjedoče relevantna mišljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda i Ustavnog suda."

Pored toga, dodaje Muk, odredba kojom se produžava rok za zapošljavanje po posebnom postupku do 2027. u direktnoj je suprotnosti sa Operativnim zaključcima Posebne radne grupe za reformu javne uprave između Crne Gore i Evropske unije, koji su usvojeni u novembru ove godine.

"U zajedničkom dokumentu su operativni zaključci koje treba da budu ispunjeni do kraja III kvartala 2026. godine, kao dio kriterijuma za zatvaranje Poglavlja 23 u oblasti reforme javne uprave. Jedan od zaključaka je da će Crna Gora obezbijediti zapošljavanje i izbor kandidata u državnoj upravi zasnovano na zaslugama, između ostalog kroz 'obezbjeđivanje transparentnosti i dostupnosti podataka o broju decentralizovanih zapošljavanja, posebno u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima, i ponovno uspostavljanje centralizovanog zapošljavanja u ovoj oblasti.' Iz navedenog jasno proizlazi da produženje trajanja posebnog postupka zapošljavanja direktno utiče na ispunjavanje kriterijuma u okviru poglavlja 23", piše u saopštenju.

( B.H. )