Tenzije u Libanu pred istek roka o razoružanju Hezbolaha

Gotovo odmah nakon napada na Izrael, koji je 7. oktobra 2023. izvela militantna grupa Hamas iz Gaze, izraelska vojska počela je napade i na Hezbolah u Libanu.

Hezbolah je dio mreže proiranskih paravojnih milicija, koje se već dugo protive Izraelu i SAD, a djeluju iz Jemena, Iraka, Sirije i Libana. Hezbolah, međutim, nije samo paravojska, već i važna politička i društvena snaga u Libanu, često opisana kao „država u državi", sa socijalnom mrežom i vojnom snagom koja parira regularnim libanskim institucijama.

Između oktobra 2023. i novembra 2024. izraelska vojska je kopnenim i vazdušnim napadima napadala Hezbolah i Liban. U novembru je, uz posredovanje Francuske i SAD, dogovoreno primirje, čiji je jedan od uslova bio da Liban do 31. decembra razoruža Hezbolah. Zauzvrat, Izrael je trebalo da obustavi napade na Liban i povuče svoje trupe.

Kako se taj rok približava, libanske vlasti su pod pritiskom da dokažu da razoružavaju Hezbolah. Tvrde da su postigle mnogo. Libanske oružane snage (LAF) kažu da su uništili toliko skladišta oružja da je Hezbolah ostao bez eksploziva. Ali, kako posmatrači često ističu, to je teško provjeriti. Takođe, i dalje traje spor oko toga da li se razoružavanje odnosi samo na jug zemlje, bliže izraelskoj granici, ili na cijeli Liban.

Pored toga, uprkos primirju, Izrael još od novembra gotovo svakodnevno bombarduje Liban, pri čemu je poginulo više od 120 libanskih civila, a izraelske trupe se nisu u potpunosti povukle.

Ko će prvi da popusti?

„Obije strane tvrde da ona druga ne poštuje primirje, pa ga ni same poštuju", kaže za DW Dejvid Vud, viši analitičar za Liban u istraživačkom centru Crisis Group. „Pitanje je ko će prvi popustiti."

Na primjer, Izrael kaže da će u potpunosti povući svoje vojnike iz Libana tek kada Hezbolah bude razoružan. Hezbolah, sa druge strane, tvrdi da će to učiniti tek kada izraelski vojnici odu i Izrael prestane da bombarduje zemlju – i to uprkos jasnoj izraelskoj vojnoj nadmoći, ističe Vud.

Libanska država se našla između dvije vatre i posljednjih sedmica je pod sve većim pritiskom Izraela i SAD-a. Liban je već sedam godina u dubokoj ekonomskoj krizi, a libanska vojska zavisi od strane pomoći. SAD su poručile da će, ako LAF ne ubrza razoružavanje Hezbolaha, prekinuti finansiranje vojske. Ali ako bi LAF ostao bez sredstava, očito više ne bi mogao da sprovodi razoružavanje.

I Izrael vrši pritisak na Liban. Ministar odbrane Izrael Kac nedavno je upozorio da će, ako se proces razoružavanja ne ubrza, Izrael ponovo eskalirati vojne operacije u Libanu.

Međutim, prema mišljenju Nilolasa Blenforda, višeg saradnika Atlantskog savjeta za Bliski istok, izraelsko bombardovanje zapravo otežava taj proces.

„Ratoborne akcije Izraela, što je ironija, potkopavaju proces razoružavanja Hezbolaha", napisao je u oktobarskom izvještaju. „Kada bi se Izrael povukao sa libanske teritorije i značajno smanjio vojne operacije, to bi stavilo Hezbolah pod mnogo veći pritisak da se odrekne oružja."

Hezbolah tvrdi da libanska vlada ne čini ništa kako bi zaustavila Izrael i da on brani zemlju jer stvarna vlast to ne može ili ne želi.

„Rezultat svega ovoga je potencijalni zastoj", objašnjava Blenford. „Čak i ako Hezbolah ostane tvrdoglav i odbije da preda oružje, libanska vlada ne može, neće i ne smije da rasporedi pripadnike regularne vojske LAF protiv te stranke, jer bi to gotovo sigurno dovelo do raspada vojske i potencijalno izazvalo građanski rat."

Čak i da LAF može vojno da djeluje protiv Hezbolaha, to ne bi učinio zbog straha od narušavanja krhkog političkog balansa u zemlji, dodaje on.

„Liban je zarobljen u nizu nemogućih zahtjeva", napisala je novinarka i komentatorka Hala Džaber prošle sedmice za portal Middle East Eye. „Razoružajte svoje jedino sredstvo odvraćanja, ali očekujte zaštitu; oslonite se na vojsku, ali joj uskratite oružje; vjerujte diplomatiji, ali prihvatite bombe sljedećeg jutra; vjerujte posredovanju, dok posrednici predlažu napade sa masovnim civilnim žrtvama."

Neodrživa situacija

Izraelski napad na Bejrut krajem novembra, u kojem je ubijen jedan komandant Hezbolaha, pokazuje da se raspada status kvo nastao nakon novembarskog primirja", napisao je prošlog mjeseca Fadi Nikolas Nasar, profesor političkih nauka sa libanskog Američkog univerziteta u Bejrutu, za Italijanski institut za međunarodne političke studije.

U oktobarskoj analizi za Bliskoistočni institut iz Vašingtona, Nasar je predložio postepene korake sa „opipljivim prekretnicama" kako bi se gradilo povjerenje. Na primjer, smatra da bi pomoglo kada bi libanska država razoružala Hezbolah i izvan područja gdje je to već učinila.

Libanski ministar spoljnih poslova Jusuf Ragi kritikovao je Iran zbog njegove negativne uloge u Libanu, iako je malo vjerovatno da će Hezbolahov glavni međunarodni pokrovitelj uskoro promijeniti kurs prema toj organizaciji. Hezbolah takođe tvrdi da što više Liban popušta, to će Izrael imati veće zahtjeve.

Analitičar Dejvid Vud vjeruje da će se tenzije dodatno pojačavati kako se bude približavao kraj godine. „S obzirom na ponašanje Izraela tokom protekle godine, čini se vrlo malo vjerovatnim da će izraelski lideri odlučiti da obustave vojne operacije [u Libanu], dokle god vide neku bezbjednosnu prednost u njihovom nastavku", rekao je za DW.

„Ali, to bi bio upravo onaj trenutak kada bi SAD, kao glavni posrednik u primirju, mogle da uskoče i kažu: 'Hajde da se fokusiramo na ono što je libanska vojska postigla, a ne na ono što nije', te da izvrše pritisak na Izrael da ne pretjeruje i da radi konstruktivno, umjesto da nastavi da potkopava povjerenje javnosti u libansku državu“, zaključuje Vud.

( Deutsche Welle )