Raičević: Opštine koje gube žene gube razvoj i ubrzano stare

Crnogorske opštine koje bilježe manjak žena ekonomski su slabije, a uz to se suočavaju i sa niskim učešćem žena na tržištu rada, ranijim sklapanjem brakova i padom prirodnog priraštaja, što ozbiljno ugrožava njihov razvoj i demografsku stabilnost.

PR Centar prenosi da je to pokazala analiza "Rodna slika opština u Crnoj Gori – od broja do politike", koju je realizovao Centra za ženska prava uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević kazala je da analiza "Rodna slika opština u Crnoj Gori – od broja do politike" predstavlja nastavak istraživačkog rada te organizacije sa ciljem djelotvorne upotrebe zvanične rodne statistike u kreiranju budućih politika i mjera.

Kako je pojasnila, podaci su prikupljeni i klasifikovani po opštinama, upoređeni sa Popisom iz 2011. godine, a u saradnji sa Upravom za statistiku (MONSTAT) obrađeni su i dodatni setovi podataka kako bi se kvantitativni pokazatelji rodne dinamike preveli u realne potrebe lokalnih zajednica.

"Iako u Crnoj Gori ukupno živi više žena nego muškaraca, čak 16 opština bilježi značajan manjak žena. Upravo se radi o opštinama sa najnižim nivoom ekonomskog razvoja, slabim tržištem rada i ograničenim pristupom javnim uslugama. Podaci ukazuju na jasan obrazac, što su uslovi života lošiji, to je manje žena u lokalnim zajednicama", kazala je Raičević.

Pojasnila je da je u tim opštinama je manje žena sa završenim fakultetom u odnosu na muškarce, dok su istovremeno brojnije među stanovništvom bez osnovnog obrazovanja, sa nepotpunom osnovnom školom i među digitalno nepismenima.

"Učešće žena na tržištu rada je izuzetno nisko, dok procenat neaktivnih žena, naročito domaćica i nezaposlenih, prelazi 70, a u pojedinim sredinama i 80 odsto ukupne ženske populacije", rekla je Raičević.

Ukazala je da istovremeno, ove opštine bilježe rane brakove, nižu starosnu dob rađanja i, uz izuzetak Rožaja i Tuzi, pad prirodnog priraštaja. Međutim, kako je istakla Raičević, čak i u opštini Rožaje, koja ima pozitivan prirodni priraštaj, evidentan je pad broja djece u osnovnim školama.

"Kada lokalna zajednica ne nudi ekonomsku sigurnost, obrazovne i profesionalne mogućnosti, dostupnu brigu o djeci i starijima i bezbjednosnu perspektivu, žene odlaze. Time se dodatno produbljuju demografski i razvojni gubici", upozorila je Raičević.

Ona je naglasila da dosadašnje ad hoc pronatalitetne mjere, zasnovane uglavnom na finansijskim nadoknadama, nisu dale dugoročne rezultate, navodeći da su često bile finansijski neodržive i diskriminatorne, jer su podsticale povlačenje žena sa tržišta rada i svođenje njihove društvene uloge na reproduktivnu funkciju.

"Populaciona politika mora se zasnivati na stvaranju strukturnih uslova u kojima roditeljstvo ne predstavlja rizik po ekonomsku sigurnost, profesionalni razvoj i autonomiju žena", poručila je Raičević.

Prema njenim riječima, analiza ukazuje i na snažnu rodnu uslovljenost migracija.

"Dok muškarci dominantno migriraju iz ekonomskih razloga, žene najčešće odlaze zbog porodičnih razloga i obrazovanja. Podatak da je obrazovanje drugi najčešći razlog migracije žena ukazuje na generacijski pomak, ali i na rizik da njihova obrazovna ulaganja ne rezultiraju adekvatnim ekonomskim položajem u zemlji porijekla", navela je Raičević.

Kazala je da to potvrđuju i podaci o rodnom jazu na tržištu rada, gdje je manje zaposlenih žena, a zaposlene su pretežno u slabije plaćenim sektorima poput trgovine, usluga i obrazovanja, dok su muškarci dominantno zaposleni u inženjerskim i srodnim zanimanjima.

"Posebna ranjivost uočena je kod jednoroditeljskih porodica koje čine majke sa djecom, čija zastupljenost u pojedinim opštinama prelazi 20 odsto. Prema podacima MONSTAT-a, ove porodice su u dvostruko većem riziku od siromaštva u odnosu na druga domaćinstva", kazala je Raičević.

"Zaključak je jasan, opštine koje gube žene gube razvoj i ubrzano stare. Bez unapređenja položaja žena nema demografske obnove, održivog razvoja ni kvalitetnog života", poručila je Raičević.

Ona je ocijenila da je potrebno hitno uvođenje integrisanih lokalnih politika koje povezuju rodnu ravnopravnost, zapošljavanje, obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, dostupne javne usluge, stanovanje i bezbjednost.

"Ulaganje u žene mora postati centralna razvojna strategija, a ne sporedna mjera. Ovo nije pitanje ideologije, već opstanka lokalnih zajednica i budućnosti Crne Gore", zaključila je Raičević.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Biljana Pejović istakla je da analize poput ove koju je predstavio Centar za ženska prava jasno pokazuju kako izgleda stvarni položaj žena na lokalnom nivou i zašto su podaci ključni za kreiranje rodno odgovornih politika.

Ona je podsjetila da je u toku javna rasprava o novom Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, ističući da je lokalni nivo jedan od njegovih ključnih stubova. Kako je navela, zakon ima za cilj da "oživi" rodnu ravnopravnost upravo u jedinicama lokalne samouprave.

Novi zakon, prema njenim riječima, uvodi savremen i međunarodno usklađen okvir pojmova, uključujući jasne definicije neposredne i posredne diskriminacije, seksualnog uznemiravanja, intersekcijske diskriminacije, rodno zasnovanog i digitalnog nasilja. Time se, kako je kazala, institucijama omogućava da prepoznaju konkretne situacije i adekvatno reaguju.

Poseban naglasak stavljen je na obavezu integrisanja rodne perspektive u sve javne politike, uključujući lokalne razvojne planove, socijalne programe, projekte u oblastima saobraćaja, sporta, kulture i lokalne infrastrukture.

"Rodna ravnopravnost nije samo strategija na papiru. Ona mora biti vidljiva u budžetu. Novi zakon uvodi obavezu rodno odgovornog budžetiranja, jer lokalni budžeti direktno utiču na to da li ćemo imati vrtiće, sigurne trotoare, razvijen javni prevoz i dostupne socijalne usluge", naglasila je Pejović.

Zakon, kako je dodala, propisuje i jasne obaveze u vezi sa prikupljanjem i obradom statističkih i administrativnih podataka razvrstanih po polu, što je, prema njenim riječima, preduslov za kvalitetne analize i donošenje odluka zasnovanih na dokazima.

Pejović je istakla da novi zakon jača ulogu lokalnih samouprava i njihovu obavezu saradnje sa budućom Agencijom za rodnu ravnopravnost. U prelaznom periodu, dok se ne obezbijede finansijski i kadrovski kapaciteti, ove poslove će obavljati Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, nakon čega će Agencija biti formirana kao posebno tijelo za praćenje i unapređenje politika rodne ravnopravnosti.

"Nalazi Centra za ženska prava jasno pokazuju da nejednakosti u pristupu resursima i vidljivosti žena na lokalnom nivou ne mogu ostati preporuka dobre prakse, već moraju postati obaveza sistema", kazala je Pejović.

Pomoćnica direktora Uprave za statistiku Snežana Remiković istakla je da je suština statistike u korišćenju podataka.

"Podaci treba da žive. Kada se proizvede veliki broj podataka i brojki, a oni se ne koriste, gubi se njihova prava vrijednost. Upravo zato ovakvi projekti i saradnje predstavljaju primjer kako se podaci mogu oživjeti od statistike, preko analitike, do javnih politika", kazala je Remiković.

Ona je naglasila da je saradnja institucija ključna, te da svi nivoi – proizvođači podataka, analitičari i donosioci odluka – moraju biti uključeni u proces kako bi statistički podaci imali stvarni društveni uticaj.

Remiković je posebno istakla uspješnu saradnju Uprave za statistiku sa Centrom za ženska prava, koja je započeta i prije aktuelnog projekta.

Kao primjer navela je obogaćivanje publikacije Žene i muškarci u Crnoj Gori, objavljene prije otprilike godinu i po dana, čiji je sadržaj unaprijeđen kroz zajedničke sastanke proizvođača i korisnika podataka.

"Kroz taj proces korisnici su jasno definisali koje podatke trebaju i gdje žele da ih pronađu, što je rezultiralo većim obimom podataka i sadržajnijom publikacijom", navela je Remiković

Prema njenim riječima, cilj je da podaci budu dostupni svima koji žele da ih koriste, posebno donosiocima odluka, kako bi politike u Crnoj Gori bile zasnovane na dokazima.

Generalna direktorica Direktorata za demografiju u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Mileva Brajušković-Popović, poručila je da unapređenje položaja žena nije dodatak demografskoj politici, već njen temelj.

"Ako zaista želimo da se bavimo rješavanjem demografskih izazova, onda moramo sistemski unapređivati položaj žena u obrazovanju, radu, socijalnoj i zdravstvenoj sigurnosti, kao i u procesu odlučivanja", istakla je Brajušković-Popović.

Ona je naglasila da uloga žene u društvu ne smije biti svedena isključivo na rađanje, iako je činjenica da žene i dalje nose najveći teret kada je riječ o roditeljstvu, biološkom zdravlju, ali i socijalnim i ekonomskim obavezama. Zbog toga, kako je kazala, demografska politika mora počivati na zaštiti prava žena, a ne na pritisku.

"Žena nije instrument demografske politike, već nositeljka prava. Demografski ciljevi se ne smiju ostvarivati na štetu prava žena. Naprotiv, rodna ravnopravnost je preduslov svake održive demografske politike", poručila je Brajušković-Popović.

Prema njenim riječima, bez pravne, zdravstvene i socijalne sigurnosti žena nema ni demografske stabilnosti. Ukoliko država želi da žene slobodno odlučuju o roditeljstvu, mora im garantovati sigurnost prije, tokom i nakon tog procesa.

"Ravnopravnost polova nije ideološko pitanje, već razvojno i demografsko. Tamo gdje su žene zaštićene i gdje imaju jednaka prava, veća je i demografska otpornost zajednice", kazala je Brajušković-Popović, dodajući da država ne treba da traži više od žena, već da im ponudi više sigurnosti, ravnopravnosti i izbora.

( Ne.V. )