Papirom protiv amnezije

U zemlji sa malim tržištem, ograničenim resursima i stalnim političkim i ekonomskim pritiscima, Vijesti, Dan i Pobjeda su jezgro crnogorskog profesionalnog novinarstva. U njima radi najviše odličnih novinara, urednika, fotoreportera i ostalih medijskih radnika - ljudi koji novinarstvo ne doživljavaju kao bilo kakav posao, već kao zanat sa misijom i ozbiljnu odgovornost. Tri dnevne novine još žive prije svega zahvaljujući tvrdoglavosti onih koji ih još čitaju i još više onih koji ih svakog dana prave.

Ali, pitanje hoće li štampani mediji i njihove redakcije u Crnoj Gori opstati nije stvar puke nostalgije za jutarnjim šuštanjem papira, već važnog javnog interesa.

U velikom dijelu digitalnog prostora “vijesti” pišu algoritmi, anonimni entuzijasti, ratnici za tastaturama i prepisivači sa društvenih mreža, a istina se mjeri brojem klikova. Štampani mediji, međutim, funkcionišu po staromodnom, ali i dalje najpouzdanijem principu: provjeri, pitaj još jednom, provjeri opet i koliko god puta treba i potpiši se. Iza svakog teksta (pa i grešaka) stoji ime i prezime, iza svake fotografije autor.

Zato štampani mediji nisu samo najstariji živi kanal svakodnevnog informisanja, već čuvar kolektivnog pamćenja u društvu koje hronično boluje od kolektivne amnezije. U novinama se važne teme ne gase za 24 sata, afere se ne napuštaju jer su “dosadne”, a moćnici ne dobijaju luksuz da sačekaju novi (tuđi) problem kako bi stari nestao. Papir jeste sporiji, ali je upravo zato uporniji.

Samo profesionalne redakcije imaju znanje, snagu i želju da u malim zajednicama osvijetle zamagljene granice između vlasti, biznisa, politike i porodičnih i privatnih veza. Takvo novinarstvo ne nastaje iz utiska, već iz činjenica, jer novinari dnevnih novina traže dokumenta, idu na teren, pitaju one koji znaju...

Tačno je da borba za život štampe ponekad može ličiti na šminkanje mrtvaca - tiraži bukvalno padaju kako prosječna čitalačka populacija napušta ovaj svijet - ekran je postao glavno mjesto informisanja. Ali ključna činjenica ostaje: u ovim redakcijama se i dalje pravi najkvalitetnije novinarstvo u Crnoj Gori.

Posebno mjesto na toj maloj, ali bitnoj sceni, imaju “Vijesti”. Ne zato što smo savršeni (ne možemo biti mnogo bolji od Crne Gore, ali se i te kako trudimo), već zato što smo uporni - moć i moćnike ne tretiramo kao ukras, već kao stalnu temu za debelu lupu. “Vijesti” su važne jer su u sredini koja je kritiku dugo shvatala kao ličnu uvredu normalizovale kritičko novinarstvo. Važne su i zato što su stvorile generacije novinara svjesnih da sloboda štampe nije fraza, već svakodnevan i mukotrpan, često nezahvalan posao.

Bez štampanih medija i njihovih redakcija, Crna Gora ne bi ostala bez informacija, već bez konteksta i odgovornosti za napisano. A društvo bez konteksta misli da zna sve, ali ne razumije ništa. Zato šuštavi papir sa mirisom olova nije zaostatak iz prošlosti, već jedan od posljednjih dokaza da javni interes još ima gdje da se zabilježi.

(Autor je glavni urednik Vijesti)

( Mihailo Jovović )