Bez „da” i bez „ne” – kada ćutanje postaje odluka

Živim u Njemačkoj, ali imam srpsko-crnogorske korijene i željela sam da u Crnoj Gori izgradim nešto za svoju budućnost i starost. Ne radi se o spekulaciji, već o ličnoj i dugoročnoj odluci. Kada sam pronašla plac u području Kuti/Zelenika, opština Herceg Novi, bila sam iskreno obradovana.

Za ovaj plac su u prošlosti postojali urbanističko-tehnički uslovi (UT), ali su oni nedavno istekli. Kao strana državljanka, bez važećih UT nemam pravnu mogućnost da kupim zemljište. Moje pitanje je zato bilo jednostavno i legitimno: da li je moguće izdati nove UT i pod kojim uslovima.

Bila sam lično u nadležnoj opštinskoj službi. Tamo mi je rečeno da se čeka nova studija. Na moje pitanje o kakvoj se studiji radi, ko je izrađuje, da li postoje planovi, karte ili grafički prikazi i da li se mogu pogledati, nisam dobila konkretan odgovor. Nikakva dokumentacija mi nije predočena.

Odbijanje izdavanja UT zasniva se na novom prostornom planu, koji se, prema dostupnim informacijama, u velikoj mjeri oslanja na Odluku iz 1999. godine. Ta odluka je donijeta u vrijeme kada nije bilo preciznih mjerenja, GIS podataka niti detaljnih kartografskih podloga, pa su parcele tada paušalno proglašavane zaštitnim zonama.

U međuvremenu su postojali i drugi planski dokumenti koji su kasnije stavljeni van snage. Ipak, danas se ponovo primjenjuje upravo ta stara odluka, i to u njenom najrestriktivnijem obliku, što rezultira potpunom zabranom gradnje.

Važno je naglasiti da se predmetni plac ne nalazi neposredno uz izvor Opačica, već je udaljen više od 500 metara. Pitala sam da li postoji mogućnost da se, uz stroge tehničke mjere - poput izgradnje savremene, potpuno zatvorene septičke jame - obezbijedi zaštita podzemnih voda. Ekološki odgovoran pristup mi je od samog početka bio prioritet. Takva mogućnost, međutim, nije razmatrana.

Istovremeno, u neposrednoj okolini postoji veći broj objekata sa otvorenim septičkim jamama, koje objektivno predstavljaju veći rizik po životnu sredinu. Kao strana državljanka, u ovakvom sistemu faktički nemam mogućnost da kupim ovaj plac, čak ni uz najviše ekološke standarde.

Želim jasno da naglasim da mi nije namjera da dovodim u pitanje zaštitu prirode niti da zaobilazim ekološke propise. Naprotiv, smatram da zaštita životne sredine mora biti zasnovana na savremenim stručnim analizama, transparentnim podacima i jasnim kriterijumima. Ono što ovdje izaziva zabrinutost nije cilj zaštite, već način njene primjene - bez objašnjenja, bez uvida u dokumente i bez stvarne komunikacije.

Dostavila sam traženu dokumentaciju, slala preporučena pisma, tražila pisano izjašnjenje i dobila broj predmeta. Ono što do danas nedostaje jeste suštinsko: pisana i obrazložena odluka. Umjesto odgovora, suočena sam sa ćutanjem.

Ovakav ishod me je rastužio i frustrirao. Uložila sam mnogo vremena, energije i povjerenja, očekujući saradnju i institucionalnu otvorenost, naročito imajući u vidu evropski put Crne Gore. Svjesna sam da su administrativni postupci složeni, posebno za ljude iz dijaspore, ali na ovakav stepen netransparentnosti nijesam računala.

Uprkos svemu, volim ovu zemlju i ljude u njoj. Upravo zato vjerujem da je važno otvoreno govoriti o ovakvim iskustvima. Moja želja da u Crnoj Gori izgradim nešto za svoju budućnost nije nestala. Neću odustati od svog sna, već se nadam da će ovakvi razgovori doprinijeti pravednijim, jasnijim i savremenijim rješenjima - u interesu svih.

Mirjam Zelewski-Hardtke, Njemačka

( Mirjam Zelewski-Hardtke )