CIN-CG Netransparentna prodaja brodova “Crnogorske plovidbe” mimo međunarodnih pravila i dobrih praksi

Iako su iz “Crnogorske plovidbe” a.d. i nadležnih institucija više puta tvrdili da je postupak prodaje brodova “Kotor” i “21. maj” sproveden transparentno, zakonito i u najboljem interesu države, međunarodna praksa pokazuje da ovakve transakcije u uređenim pomorskim i evropskim državama izgledaju bitno drugačije.

Brodovi “Kotor” i “21. maj” prodati su danskoj kompaniji “K/S Navision Group” za 13,2 miliona dolara (5,75 miliona za “Kotor” i 7,5 miliona za “21. maj”) u septembru 2025. godine, što je, kako tvrde kritičari ove prodaje, za najmanje oko trećinu niže od tržišne vrijednosti ova dva plovila, što se moglo izbjeći da je proces bio transparentan i po regulama uređenih zemalja.

“Ministar pomorstva i državni sekretari su se duže vrijeme trudili da prikažu ‘Crnogorsku plovidbu’ i brodove u što gorem svjetlu... Time su, nažalost, željeli i uspjeli da brodovi budu prodati što prije i to ispod tržišne cijene. Takvo ponašanje odgovornih, koliko nam je poznato, nije zabilježeno u pomorskom poslovnom svijetu”, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kapetan Janko Milutin, predsjednik Udruženja pomorskih kapetana.

Prodaja flote državnih preduzeća, naročito višemilionske vrijednosti, u zemljama koje vode računa o svojoj imovini gotovo bez izuzetka prolazi kroz otvorene procedure, uz angažovanje savjetnika sa dokazivim iskustvom u pomorskom pravu i brodskim transakcijama.

Ovakve prakse postoje upravo da bi se spriječile štete, što se dogodilo u slučaju prodaje brodova “Crnogorske plovidbe”. Postupak izbora pravnog savjetnika za ovaj posao nije izvršen putem javnog poziva, a ni sama prodaja nije sprovedena transparentno.

HITNA PRAVNA POMOĆ ZA 135.000 EURA

Advokatica Vera Vučelić-Radunović iz kancelarije VRD Legal, koja je bila pravni savjetnik “Crnogorske plovidbe” u postupku prodaje brodova i za taj posao dobila je 135 hiljada eura, za CIN-CG kaže da u ovom slučaju nije bilo pravno obavezujuće sprovesti bilo kakav tender ili javnu nabavku.

“Ne nabavlja se ništa, već se prodaje, pa se stoga Zakon o javnim nabavkama ne može primijeniti, niti je kompanija imala obavezu da raspisuje javni poziv ili prikuplja konkurentske ponude. Ni Zakon o državnoj imovini ne odnosi se na ovaj slučaj, jer, iako je država praktično jedini vlasnik ‘Crnogorske plovidbe’, brodovi ‘Kotor’ i ‘Dvadeset prvi maj’ nijesu državna imovina u formalnom smislu, već imovina akcionarskog društva, koje posluje po pravilima privrednih subjekata”, navodi Vučelić-Radunović.

Iz Crnogorske plovidbe za CIN-CG kažu da su, kada im je u julu 2025. godine stiglo upozorenje da bi brod Kotor mogao biti zadržan u vodama SAD zbog duga prema američkim povjeriocima, odlučili hitno da angažuju advokate.

“Umjesto javnog poziva, tendera ili bilo kakvog konkurentskog postupka, kontaktirano je više advokata od kojih su svi, osim advokatice Vere Vučelić-Radunović iz kancelarije ‘VRD Legal’, odbili posao zbog godišnjih odmora i kratkih rokova”, tvrdi za CIN-CG izvršni direktor ‘Crnogorske plovidbe’ Vladimir Tadić.

Crnogorski Zakon o javnim nabavkama u članu 14 izuzima samo usko definisane pravne usluge - zastupanje pred sudovima i arbitražama i u mirnim sporovima, savjetovanje neposredno vezano za takvo zastupanje, notarske usluge i pravne usluge u postupku privatizacije privrede.

O “VRD Legalu” mediji su već pisali, navodeći da se radi o advokatskoj kancelariji koja formalno ne postoji u registru advokatskih društava i čije ranije iskustvo u pomorskom pravu nije bilo moguće provjeriti kroz objavljene reference.

“Advokatima to inače nije praksa, niti smo dužni objavljivati za koga smo sve do sada radili”, navodi za CIN-CG Vera Vučelić-Radunović.

“Uobičajena praksa pri kupovini i prodaji broda, zbog visoke vrijednosti i složenosti domaćih i međunarodnih pomorskih propisa, jeste angažovanje advokatske kancelarije s iskustvom i referencama u pomorskom pravu, koja zastupa klijente pri kupovini i prodaji polovnih brodova. Međutim, Ministarstvo pomorstva je angažovalo domaću advokatsku kancelariju bez bilo kakvog iskustva i referenci u ovoj oblasti, koja je izdala predračun za svoje usluge - po našem uvidu u iznosu od 135 hiljada eura, što je enormna suma. Postavlja se pitanje koliko su zaista plaćene te advokatske usluge i kako je moguće da je fakturisan toliki iznos”, kaže za CIN-CG kapetan Janko Milutin.

STRUKU NIJESU PITALI

Iz ovog strukovnog udruženja kritikovali su ovakav način prodaje:

“Niko nas iz Ministarstva, niti iz drugih institucija, nije kontaktirao, niti tražio stručnu pomoć u vezi sa problemima ‘Crnogorske plovidbe’. Kao strukovno udruženje, u dva navrata na sastancima sa ministrom smo, između ostalog, predlagali da Ministarstvo angažuje stručnu i referentnu kuću za izradu analize poslovanja ‘Crnogorske plovidbe’ i ‘Barske plovidbe’”, rekao je on.

U vezi sa nagomilanim problemima “Crnogorske plovidbe” nije kontaktirano ni Crnogorsko udruženje za pomorsko pravo.

“Ni Crnogorsko udruženje za pomorsko pravo, niti ja kao njegova zakonska zastupnica, niti drugi organi udruženja, nijesu primili zvaničan zahtjev, poziv za saradnju, niti bilo kakvu inicijativu od strane nadležnih organa u vezi sa prodajom brodova”, ističe za CIN-CG Maja Radunović-Ćulafić, predsjednica udruženja i napominje da nijesu bili uključeni u postupak prodaje, niti su dobili bilo kakav upit koji bi omogućio formiranje stručnog stava o konkretnim okolnostima transakcije.

“Kao strukovno udruženje koje se bavi pomorskim pravom, ističemo da je prodaja brodova pravno i tehnički složen proces, koji zahtijeva poznavanje i iskustvo u primjeni specifičnih instituta pomorskog prava, kao i razumijevanje tržišnih mehanizama u pomorskoj industriji. Kvalitetna priprema i pravna preciznost u takvim postupcima od suštinskog su značaja za očuvanje interesa svih uključenih strana”, kaže Radunović-Ćulafić.

Na skupštinskom saslušanju u vezi sa prodajom brodova Crnogorske plovidbe, koje se desilo sredinom novembra 2025. godine, govorio je i ekonomski analitičar iz Fidelity Consulting-a Miloš Vuković koji je istakao da se radi o primjeru “pogubnog spoja sistemskog nepoznavanja materije od strane ljudi koji vrše visoke državne funkcije, nekompetentne advokatske kancelarije koja je, sve su prilike, unaprijed odabrana i mogućeg koruptivnog djelovanja svih ili određenih aktera u ovom poslu za što postoji osnovi sumnje da je država Crne Gora oštećena za više miliona eura”.

Vuković je zaključio i da je “državna imovina knjigovodstvene vrijednosti preko 30 miliona eura prodata ispod cijene, da su istovremeno ogromni iznosi isplaćivani u advokatskoj kancelariji koja nema iskustva u kompleksnim procesima pomorskog prava, a što je moguće dovelo do nepovoljnog usložnjavanja situacije po ‘Crnogorsku plovidbu’ za ogromne iznose, a javnost je svjesno ili ne, dovođena u zabludu”.

Iz “Crnogorske plovidbe” za CIN-CG objašnjavaju da se procijenjeni obim posla za advokatsku kancelariju “VRD Legal” prvobitno odnosio samo na komentarisanje i usaglašavanje dokumentacije za jedan hipotekarni aranžman u korist povjerilaca iz SAD. “Zatim je dogovoreno da se radi obezbjeđenja potraživanja ‘Barske plovidbe’ upiše hipoteka narednog reda u njihovu korist, a radi obezbjeđenja potraživanja iz Ugovora o poslovno tehničkoj saradnji. Kako su advokatice već angažovane za raniju hipoteku, dato im je i ovo u rad. One su objasnile da je, imajući u vidu promjenjiv obim i trajanje posla, jedini prihvatljiv model naplate obračun po utrošenom satu. Početna ponuđena satnica iznosila je 200 eura, ali je, uzimajući u obzir finansijsku situaciju kompanije, korigovana na 150 eura”, kaže Tadić i napominje da advokatice nijesu zahtijevale avansno, niti mjesečno plaćanje, već su prihvatile da se naplata izvrši tek nakon mogućeg zaključenja prodaje brodova, “što je u datom trenutku bilo od značaja za likvidnost kompanije”.

Menadžment kompanije je, kaže još Tadić, pored postojećeg poznavanja cijena na tržištu, dodatno izvršio provjere i upoznao se sa najavljenom tarifom Advokatske komore, prema kojoj je minimalna satnica 125 eura.

“Zaključeno je da je ponuđena cijena fer, naročito u odnosu na kompleksnost predmeta, ekspertizu i spremnost advokatica da rade u kontinuitetu tokom ljetnjih mjeseci. Na osnovu navedenog i potrebe za hitnim, kontinuiranim i pouzdanim stručnim angažmanom, Crnogorska plovidba je donijela odluku o angažovanju tima advokatica VRD Legal. Zakonski okvir ne propisuje obavezu sprovođenja javnog poziva za angažovanje advokata”.

Nakon ovih problema, navodi još Tadić, pojavili su se dodatni izazovi u vezi sa brodom “Kotor”, uključujući spor sa unajmiteljem, raskid kreditnog aranžmana od strane Prve banke AD, kao i pitanja u vezi sa ITF-om i posadom.

“Nakon toga je kompaniji bila potrebna šira stručna podrška u pogledu korporativnih, organizacionih i upravljačkih pitanja iz nadležnosti menadžmenta i Odbora direktora. Zbog kontinuiteta rada, poznavanja predmeta i zadovoljstva dosadašnjom saradnjom, Crnogorska plovidba je odlučila da angažman sa VRD Legal nastavi i u tom dijelu”.

Vučelić-Radunović kaže da Crnogorsku plovidbu nijesu savjetovali da je upis hipoteke nemoguć u avgustu 2025. godine, iako je Privredni sud kasnije demantovao tu informaciju. Iz “Crnogorske plovidbe” kažu da takav savjet nijesu ni tražili.

ŠTETA (NI)JE PRIČINJENA

Posebno je pitanje da li su pogrešno savjetovanje, sporo reagovanje ili nedovoljno iskustvo doprinijeli tome da prvi ponuđač, turska EOS grupa, odustane od kupovine brodova za koje su bili prethodno ponudili 16 miliona dolara, nakon čega je država, prema različitim procjenama, ostala bez više miliona eura.

I iz “Crnogorske plovidbe” i Vučelić-Radunović odbacuju mogućnost da je Crnoj Gori napravljena višemilionska šteta.

Vučelić-Radunović ističe da advokati nijesu odgovorni za cijenu brodova jer “advokat ne donosi komercijalne odluke za klijenta”, te da se o “izgubljenom prihodu ne može govoriti sve dok se brodovi zvanično ne prodaju i isporuče”.

Ni blokada računa “Crnogorske plovidbe” od strane Prve banke, u iznosu većem od 300 hiljada eura, nije nešto za šta advokatice iz “VRD Legala” osjećaju odgovornost. Kažu da su angažovane tek kada je banka već aktivirala raskid ugovora i prijetila naplatom, a da kompanija “jednostavno nije imala sredstva” da spriječi blokadu.

I dok iz VRD Legala tvrde da su zaštitili interese klijenta, ostaje pitanje zašto za posao ovako velike vrijednosti nije sproveden ni minimalno transparentan postupak i da li je hitnost bila valjan razlog da se za milionski posao angažuje tim čije iskustvo u pomorskom pravu nije dokumentovano.

“Situacija je bitno drugačija u Japanu i međunarodnoj praksi, gdje je uobičajeno da odluku donosi upravni odbor, nakon čega menadžment kompanije angažuje specijalizovanog brokera za prodaju second-hand brodova, koji traži potencijalne kupce”, kaže za CIN-CG Časlav Pejović, stručnjak za međunarodno pravo sa posebnim fokusom na pomorsko pravo.

Pejović objašnjava da brokeri daju orijentacionu procjenu vrijednosti broda, na osnovu faktora kao što su godište broda, klasa, tip broda, stanje na tržištu, operacioni status broda i slično, dok se o cijeni na osnovu pregovora dogovaraju stranke.

“Broker obično priprema neku vrstu preliminarnog sporazuma. Nakon toga, stranke pregovaraju o konačnim uslovima i cijeni. Ovi ugovori se obično zaključuju u formi memoranduma o sporazumu (Memorandum of Agreement), jer se odluka o kupoprodaji obično donosi nakon inspekcije broda”, navodi Pejović.

Prema Smjernicama o upravljanju državnim preduzećima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), prodaje brodova treba da idu kroz javne pozive, otvorene tendere ili kvalifikacione postupke, uz obavezno angažovanje eksternih pravnih i finansijskih savjetnika koji imaju dokazivo iskustvo u pomorskom pravu i brodskim transakcijama.

EVROPSKA PRAKSA

I Evropske direktive o javnim nabavkama i upravljanju državnom imovinom predviđaju slična pravila: i kada se ne radi o “nabavci”, već o prodaji državne imovine, država mora obezbijediti konkurentnost i javnost postupka i provjerljive reference angažovanih savjetnika. U praksi se to vidi na primjerima Hrvatske, Slovenije, Kipra ili Grčke, gdje se prodaje brodova objavljuju na javnim platformama, a izbor advokatskih kancelarija ide putem formalnog poziva ili tendera sa najmanje nekoliko ponuda. Pravni savjetnici u takvim procesima ne rade isključivo po satnici, već po unaprijed utvrđenim modelima, fiksnoj cijeni, ograničenom iznosu (cap) ili djelimičnoj naplati kroz “success fee”, zato što to omogućava veću finansijsku predvidljivost i kontrolu.

U mnogim evropskim državama bila bi zakonska obaveza da se objavi i procjena vrijednosti brodova, nezavisni “due diligence” (temeljnu provjeru prije sklapanja velikog posla) njihovog tehničkog i pravnog stanja i izrade izvještaji o rizicima i zapisnici o pregovorima. U praksi razvijenih pomorskih zemalja, prodaja brodova državnih preduzeća gotovo nikada ne zavisi od ad hok pravnog tumačenja ili “hitnosti trenutka”, već od institucionalnog mehanizma.

Grčka, globalno pomorsko čvorište, prodaje brodova državnih preduzeća stavlja pod nadzor “Hellenic Asset Development Fund-a”, koji tendersku dokumentaciju objavljuje javno, uključujući izvještaje o tehničkoj inspekciji brodova, analize rizika i finansijske evaluacije. Kipar, recimo, zahtijeva da svaku transakciju veće vrijednosti prati nezavisni “due diligence” i “best-value assessment” koji određuje da li bi odustajanje prvog ponuđača ili pad cijene bio propust uprave.

I u regionu takođe postoje dobri primjeri koji pokazuju kako ovakve transakcije treba da izgledaju. Hrvatska sprovodi prodaju brodova “Jadrolinije” i drugih državnih kompanija kroz javne pozive objavljene u službenim glasilima i međunarodnim brodarskim platformama. U Sloveniji važi “multi-layer approval”. Slovenački Zakon o privrednim društvima (ZGD-1) propisuje da sve bitne odluke koje prelaze granice običnog poslovanja moraju proći kroz nadzorni odbor ili skupštinu, koji, u državnim i većinski državnim preduzećima, mora dati saglasnost za sve “poslove velike vrijednosti”, uključujući i angažovanje eksternih savjetnika. Slovenija ima i Kodeks korporativnog upravljanja za javna poduzeća i liste kompanija (Corporate Governance Code), koji služi kao standard za dobre prakse i prema kom ovakva preduzeća imaju obavezu objave politika izbora savjetnika i kriterijuma njihove angažovanosti.

Brodovi “Kotor” i “21. maj” su kupljeni 2012. godine, preko kredita kineske Exim banke. Koštali su 55 miliona dolara, sa kamatom od 12 miliona dolara, što je sve ukupno iznosilo 67 miliona dolara. Rok otplate kredita je 15 godina, sa grejs periodom od pet godina, počev od momenta gradnje. Vlada je dala garancije za ovu kupovinu.

“Ni kredit uzet kod Exim banke za kupovinu prva dva broda, nije vratila ‘Crnogorska ploviba’, već je veći dio platila država kao garant po kreditu, po kom osnovu ‘Crnogorska plovidba’ duguje oko 37 miliona eura državi Crnog Gori”, saopšteno je nedavno iz Ministarstva pomorstva.

Crnogorska plovidba je pred gašenjem, a državi je ostao ogromni dug. Pitanje je zašto se nije pomoglo “Crnogorskoj plovidbi” da nastavi da plovi i vraća dug koji je pao na teret građana.

Hronologija “pogrešnih odluka”

Odluka o prodaji brodova po našem je mišljenju bila pogrešna, a način prodaje sumnjiv i potencijalno nezakonit, ističu za CIN-CG iz Udruženja pomorskih kapetana.

CIN-CG objavljuje detaljno obrazloženje Udruženja pomorskih kapetana.

“U drugoj polovini prošle godine ministar pomorstva Filip Radulović najavljivao je prodaju brodova ‘Crnogorske plovidbe’, odnosno gašenje kompanije, što je negativno uticalo na menadžment i zaposlene pomorce. Čini nam se da je tada već nezvanično donesena odluka o gašenju ‘Crnogorske plovidbe’ umjesto da se utvrdi stvarni plan opstanka kompanije nakon otplate posljednje rate kineskog kredita u januaru ove godine. Nakon otplate posljednje rate kineskog kredita, dug ‘Crnogorske plovidbe’ prema budžetu Crne Gore iznosio je oko 36 miliona. Udruženje je predlagalo da se zbog važnosti očuvanja pomorskog brodarstva u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori, taj dug pretvori u kapital, te da se potom pristupi promjeni vlasničke strukture (javno‑privatno partnerstvo) i angažovanju stručnog i dokaznog menadžmenta. Ministarstvo je odgovorilo da bi to bilo smatrano državnom pomoći i da Agencija za zaštitu konkurencije to ne dopušta. Ako je tako, zašto je Vlada u septembru prošle godine, na predlog ministra pomorstva, donijela odluku o državnoj pomoći za održavanje regate ‘Ocean Race’ u iznosu od 5.250.000 eura? U vezi s preostalim dugom prema budžetu u iznosu od oko 25 miliona, pitamo ministra pomorstva ko će ga sada vraćati kada su brodovi prodati. Zašto se nije omogućilo da ‘Crnogorska plovidba’ opstane i da vraća dug sada kada se pomorsko tržište oporavlja i kada bi se mogao ostvariti profit? Dobar primjer je ‘Barska plovidba’ koja već izvjesno vrijeme ostvaruje profit”.

Iz Udruženja pomorskih kapetana kažu još da su, prema dostupnim podacima iz informacije koju je Ministarstvo pripremilo za sjednicu Vlade Crne Gore, održane 10.07.2025, oba broda prodata za 13.250.000 dolara, iako je njihova tržišna vrijednost, prema izvještajima renomiranih brokerskih kuća, iznosila oko 20 miliona dolara. U istoj informaciji potvrđeno je da brodovi vrijede najmanje 19 miliona dolara.

“Prodaja brodova nije sprovedena preko priznatih brokera, što je standardan i transparentan postupak, već je izvršena direktnom prodajom po dogovoru sa zainteresovanim kupcima. Izabrani način prodaje ostavlja sumnju na moguće malverzacije. Na kraju, postoji indicija mogućeg prekoračenja ovlašćenja od strane Vlade. Prema članu 133 Zakona o privrednim društvima, odluku o raspolaganju imovinom velike vrijednosti može donijeti isključivo Skupština akcionara, a u ovom slučaju tu odluku je, kako je saopšteno, donijela Vlada Crne Gore. Bitno je napomenuti da je Skupština akcionara na vanrednoj sjednici od 16.07.2025. donijela odluku o prodaji brodova ‘Kotor’ i ‘21. maj’, ali ta odluka ne sadrži uslove prodaje niti kupoprodajnu cijenu, kao najbitniji element ugovora, niti navodi ugovor o kupoprodaji na osnovu kojeg se otuđuje imovina velike vrijednosti. Dakle, Skupština je donijela deklaratornu odluku koja nema bilo kakvu pravnu vrijednost u smislu primjene Zakona o privrednim društvima, ali i samih obaveza prodavca iz odnosnog Ugovora o kupoprodaji, odnosno Memoranduma o razumijevanju 15.09.2025. Sve navedeno ukazuje na sumnju u zakonitost ugovora o prodaji brodova te zahtijeva uključenje svih nadležnih organa radi utvrđivanja odgovornosti, prekoračenja ovlašćenja i zakonitosti odluka koje je, kako se navodi, donijela Vlada Crne Gore. Tražimo da se sve okolnosti koje su dovele do prodaje brodova ispod tržišne vrijednosti, uključujući eliminaciju konkurentske ponude iz Turske, ispita od strane nadležnih organa. S tim u vezi, pozdravljamo najnoviju odluku Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da istraži postupanje Ministarstva i Odbora direktora ‘Crnogorske plovidbe’ u vezi s prodajom brodova”, navode iz Udruženja pomorskih kapetana.

Ministar pomorstva i državni sekretari su se duže vrijeme trudili da prikažu ‘Crnogorsku plovidbu’ i brodove u što gorem svjetlu... Time su, nažalost, željeli i uspjeli da brodovi budu prodati što prije i to ispod tržišne cijene. Takvo ponašanje odgovornih, koliko nam je poznato, nije zabilježeno u pomorskom poslovnom svijetu”, kaže kapetan Janko Milutin, predsjednik Udruženja pomorskih kapetana

( Andrea Perišić, Predrag Nikolić )