INTERVJU Vraneš: Nećemo dozvoliti da zagađenje otjera mlade iz Pljevalja

Predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš smatra da je lokalna uprava u prethodnom periodu napravila najveći razvojni iskorak u posljednjih 30 godina, posebno u oblasti infrastrukture i uređenja grada. U intervjuu “Vijestima” ističe da razvoj ne smije biti odvojen od borbe za zdravu životnu sredinu i uslova koji će omogućiti mladim ljudima da ostanu i grade budućnost u svom gradu.

Tvrdi da u Pljevljima svi narodi uživaju jednaka prava i slobodu da izraze svoj identitet bez straha i podjela. Poručuje da različiti politički stavovi nisu sukob, već demokratska stvarnost, i da politika mora počivati na činjenicama, a ne na politikanstvu. Tvrdi i da nema sukoba sa predsjednikom Opštinskog odbora Milanom Lekićem, već samo različito gledaju na određene političke teme

Kako ocjenjujete rad Opštine Pljevlja u proteklih godinu dana i šta smatrate najvećim, uspjehom svoje administracije?

Rad ove lokalne uprave pokazao se najboljim u posljednjih 30 godina. Najvećim uspjehom smatram izgradnju infrastrukture, prije svega putne, gdje je za posljednju građevinsku sezonu urađeno, između ostalog, asfaltiranje 62 kilometara lokalnih puteva. Žao mi je što ova skupštinska većina nije smogla snage da uputi inicijativu Vladi za skidanje zabrane gradnje sa onih lokacija gdje se sigurno zna da nikada neće biti eksploatacije uglja - ta zabrana je na snazi od 1990. godine i onemogućava razvoj biznis zona u Pljevljima.

Koji su ključni projekti započeti i u kojoj je fazi njihova realizacija?

Fokus nam je na putnoj infrastrukturi i uređenju grada. Ove godine, između ostalog, adaptirano je 11.300 kvadrata termo-fasada, imamo potpisan ugovor za asfaltiranje ulica vrijednosti 700.000 eura, fabrika za preradu pitke vode na Bogiševcu je u završnoj fazi, povratni cjevovod dužine 4,1 kilometar je realizovan oko 65 odsto, rekonstrukcija Ulice Velimira Jakića sa kružnim tokom vrijednosti 1.100.000 eura je završena, sportski tereni u naselju Potrlica i kod nove rudničke zgrade su završeni, gradska rasvjeta u naseljima Radosavac i Komini je puštena u rad, a ovih dana počinje sa radom gradski i prigradski prevoz...

Kako odgovarate na kritike da Opština nema jasnu razvojnu strategiju, već funkcioniše od odluke do odluke?

Aktuelna vlast odlično zna šta hoće, a još bolje zna šta neće. Interesi Pljevalja su decenijama podređivani interesima države, tačnije Elektroprivrede. Radimo na tome da stvorimo ambijent da mladi ljudi ostaju da žive i rade u Pljevljima kroz infrastrukturu, radna mjesta, a prije svega kroz zdravu životnu sredinu. Ljudi u XXI vijeku neće da žive u zagađenoj sredini i dišu otrovan vazduh, bez obzira koliko visoke plate imali.

Koje projekte planirate da realizujete naredne godine i koliko će novca biti izdvojeno za te namjene?

Već sa prvim proljećnim danima krećemo sa radovima za koje imamo sklopljene ugovore sa izvođačima: “Štrabag” izvodi rekonstrukciju Ulice Save Kovačevića sa kružnim tokom na Gukama i saobraćajnicu Dajevića Han-Jugoštica, vrijednosti 6.000.000 eura. DOO “Konstruktor” izvodi rekonstrukciju Nemanjine ulice - 785.000 eura. Izgradnja 10 dječijih igrališta kreće već ovih dana - 200.000 eura. DOO “Čistoća” izvodi radove na izgradnji gradske rasvjete u Ulici serdara Janka Vukotića. U toku su tenderi za saobraćajnicu Bolnica-gradsko groblje” - 1.250.000 eura i Trg patrijarha Varnave - 580.000 eura. Za adaptaciju fasada opredijelili smo oko 1.000.000 eura, rekonstrukciju Kuće Bajića u etnografski muzej 200.000, rekonstrukciju trotoara 150.000 eura, završili smo projektovanje parkinga u naselju Moćevac 420.000 eura, u toku je tenderski postupak za ugradnju semafora 250.000 eura, projektuje se Zetska ulica, nastavljaju se radovi na vodovodu “Troje česme”, završeni su elaborati za nastavak puta prema Bobovu, manastiru Dovolja, Đurđevića Tari i niz drugih projekata.

Kakav je odnos lokalne vlasti u Pljevljima sa Vladom Crne Gore i koliko je država uložila, a koliko će uložiti naredne godine i u koje projekte?

Odnos Vlade je zavisio od odnosa pojedinih ministarstava. Pohvalio bih saradnju sa ministarstvima poljoprivrede i saobraćaja. Izgradnja “Kuće poljoprivrede” teče dobrom dinamikom - u toku godine dobićemo moderan objekat vrijedan 1.800.000 eura. Ministarka saobraćaja imala je poseban senzibilitet prema Pljevljima: rekonstruiše se most na Tari - 6.200.000 eura, mostovi Kralja Petra i Aleksandra su pušteni u saobraćaj, posle 36 godina asfaltiran je put Trlica-Otilovići, završen je i revidovan projekat puta Boljanići-Metaljka. Izostanak pozitivnog odgovora, i pored mnogih obećanja, za rješavanje pitanja sportske dvorane “Ada” vidim kao manjkavost u razumijevanju Pljevalja.

Pljevlja se i dalje suočavaju sa ozbiljnim zagađenjem vazduha, šta je urađeno i da li država dovoljno pomaže ili su građani prepušteni sami sebi?

Opština kroz niz mjera subvencija pokušava da utiče na smanjenje zagađenja, subvencije za pelet, termo-fasade, klima-uređaje i stolariju, kao i kroz poseban aranžman sa Eko fondom. To je dalo rezultate. Preko 1.200 domaćinstava u gradu prestalo je da koristi ugalj. Država je konačno shvatila da mora ulagati u Pljevlja, ako ne misli da grad doživi sudbinu naselja Gradac. Ulaganje u toplifikaciju je za pohvalu, ali realizacija je neopravdano spora i izražavam bojazan da li će se projekat dovesti do kraja.

Kako komentarišete ocjene da se ekološke teme koriste u političke svrhe, ali da nema konkretnih rezultata?

Prvi put lokalna vlast je digla glas protiv zagađenja i to je mnoge iznenadilo. Najgora politička poruka bila je višedecenijsko ćutanje na enormno zagađenje i trovanje građana. Sada su se stvari promijenile i treba da iznosimo argumente o ekološkoj situaciji bez politikanstva.

Koje konkretne mjere lokalna uprava planira da uvede ili već sprovodi kako bi podstakla rađanje, zadržala mlade porodice i zaustavila negativne demografske trendove?

Za posljednjih 20 godina Pljevlja su izgubila jednu trećinu stanovništva, odnosno 12.000 ljudi. Glavni uzroci su zagađenje i nedostatak posla. Sada će trebati dosta vremena da se to ispravi. Opština u set mjera ulaže oko 2.200.000 eura. Dječiji dodaci, podrška trudnicama i porodiljama, subvencije za stambene kredite mladim bračnim parovima i naknade za mlade parove na selu samo su dio mjera za zaustavljanje negativnih demogratskih trendova. Mjere su dale rezultate i prvi put u posljednjih 20 godina broj upisanih prvačića bio je veći nego prethodne godine, ovog puta za 17. To je dobar znak.

Postoje li investitori zainteresovani za ulaganja u Pljevlja i šta preduzimate za unapređenje ekonomije posebno u oblasti poljoprivrede, privlačenja investicija i otvaranja novih radnih mjesta?

Pljevlja imaju fantastične resurse, gotovo neiscrpne. Uslov svih uslova da bi bilo koji investitor došao u Pljevlja, jesu putevi, i upravo smo zbog toga fokus stavili na uređenju peteva. Prošle godine u našoj opštin proizvedeno je 18.500.000 litara mlijeka, a dvije trećine su prerađene van Pljevalja. Fokusirali smo se na tu oblast i već imamo zainteresovane investitore u sektoru mljekarstva. Budućnost grada ne vidim u eksploataciji uglja, već u eksploataciji obnovljivog prirodnog resursa - šumi. Godišnji sječivi etat na teritoriji opštine je 150.000 do 200.000 kubika drvne mase. To drvo treba prerađivati u finalni proizvod i tu vidim realnu šansu za održiva radna mjesta. To bitanje treba da rješava država. I sada se stariji Pljevaljaci sjećaju da je unosnije bilo raditi u nekadašnjem gigantu drvne industrije “Velimir Jakić” nego u Rudniku uglja.

Kako vidite budućnost Termoelektrane i Rudnika uglja i koje bi posljedice po opštinu imalo njihovo zatvaranje?

Rad TE i RU zavisiće od globalne političke scene i u ovom momentu niko nema pravu informaciju do kada će raditi. Trenutno funkcionisanje države zavisi od rada TE i Rudnika i to upravo vidimo po paničnoj borbi čelnih ljudi Elektroprivrede da i pored svih zagađenja ovi pogoni po svaku cijenu nastave sa radom. Zatvaranje RU i TE je jednog dana neminovno i mnogo više će pogoditi ostale u Crnoj Gori nego Pljevljake. Sve vam govori izjava gospodina Đordana: “bez struje koju proizvede pljevaljska TE građani bi je tri do četiri puta skuplje plaćali na tržištu.

Kakvi su odnosi u koaliciji i da li postoje pukotine unutar lokalne vlasti?

Lokalna vlast funkcioniše dobro i to se vidi po rezultatima. Postoje različita politička shvatanja po nekim pitanjima, ali mislim da ona više dolaze iz centrala pojedinih stranaka.

Kako vidite odgovornost predsjednika opštine u održavanju političke stabilnosti?

Funkcija predsjednika opštine zahtijeva da radi u interesu svih građana, a ne bilo koje političke stranke. Kontrolni mehanizam rada izvršne vlasti je Skupština. Svi smo svjesni da su neki političari bavljenje politikom doživjeli kao trgovinu a kao mehanizam disciplinovanja izvršne vlasti politički uticaj partije. Međutim, kada se činjenice iznesu pred lice javnosti, sve nađe svoje pravo mjesto.

Kakav je Vaš odnos sa predsjednikom OO Nove Milanom Lekićem i da li postoji otvoreni politički sukob?

Nemam nikakav lični sukob sa gospodinom Milanom Lekićem, on je moj prijatelj. Tačno je da imamo različite stavove po nekim političkim pitanjima, ali to ne znači da smo u sukobu. Gospodin Lekić je dao nemjerljiv doprinos Pljevljima još kada je prvi put izabran za direktora Vodovoda prije 23 godine, zatim izvršnog direktora Rudnika uglja, predsjednika Odbora direktora RU, pa i sada djelovanjem kao penzionera, aktivnog u državnom parlamentu.

Odbornici Nove su u više navrata bojkotovali rad Skupštine, šta je, po Vašem mišljenju, pravi razlog tog bojkota? Da li ste pokušali politički dijalog sa odbornicima i kakav je ishod tih razgovora?

To je više pitanje za odbornike nego za mene. Sa svim odbornicima imam odličan odnos i svi su neprikosnoveni borci za Pljevlja i ideju koju baštini Nova srpska demokratija.

Često Vas kritikuju da favorizujete srpski narod na uštrb drugih nacionalnih zajednica. Kako odgovarate na te optužbe?

U Pljevljima svi narodi uživaju jednaka prava i zato stalno napominjem da su Pljevlja najslobodniji grad u Crnoj Gori. Upravo ti koji me kritikuju da favorizujem srpski narod nikako da se naviknu na činjenicu da su i Srbi konačno postali ravnopravni sa svim narodima, bar u Pljevljima i da je sloboda došla nakon trodecenijske diskriminacije srpskog naroda od strane režima Mila Đukanovića.

Da li smatrate da su Vaše poruke uvijek bile u funkciji smirivanja tenzija ili ste ponekad svjesno ulazili u političke konflikte?

Ako neko doživljava tenziju kada iznesem neku nepobitnu činjenicu, logično je da odgovori činjenicom, a ne da se brani pojmom tenzija. Uostalom, u korijenu neke tenzije je strah! A ako iznosi istinitu činjenicu, zašto onda ima strah i trpi tenziju. Kao narod smo decenijama živjeli u ambijentu da se dosta toga moralo šaputati, a sada kada neko javno izgovori to što se šaputalo, mnogi su pod “tenzijom”.

U svojim izjavama često naglašavate veze Pljevalja sa Srbijom, dok kritičari upozoravaju da se time relativizuje pripadnost Pljevalja Crnoj Gori. Kako kao predsjednik opštine usklađujete lična politička uvjerenja sa ustavnom obavezom da ravnopravno predstavljate sve građane i poštujete državni okvir Crne Gore?

Pljevlja pripadaju Crnoj Gori i to niko ne dovodi u pitanje. Ali to ne smije da bude prepreka da 66 odsto građana Pljevalja koji se izjašnjavaju kao Srbi ne izražava svoja nacionalna osjećanja. To očigledno nekima u Crnoj Gori smeta. U Crnoj Gori, nažalost, postoje i dalje one “babe smutljivice” iz “Gorskog vijenca” koje zavađaju plemena i šire nepostojeći strah.

Da li smatrate da lokalni funkcioner treba da se suzdrži od državnih i identitetskih poruka koje mogu dijeliti javnost?

Mi smo najveće identitetske podjele imali upravo u decenijama komunističke vlasti kada se o identitetskim pitanjima moralo ćutati ili u najboljem slučaju šaputati. Identitetska pitanja treba da sabiraju, a ne da dijele, a to ćemo shvatiti tek kada kao narod doživimo duhovnu obnovu i spoznamo da je u srži svega čovjek.

Identitetska pitanja treba da budu ispred komunalnih problema

U javnosti se stiče utisak da se identitetska pitanja stavljaju ispred komunalnih i životnih problema građana, kako to komentarišete?

Identitetska pitanja i treba da budu ispred komunalnih. Samo nesrećni narodi guraju identitet pod tepih. Zar mislite da je jednom Francuzu važnije pitanje spalionice za komunalni otpad od “Marseljeze”, biografije Napoleona ili djela Viktora Igoa. Ako hoćemo da stupimo u porodicu evropskih naroda, mi moramo da znamo ko smo, čiji smo, šta hoćemo a šta nećemo. Evropski narodi su svoja identitetetska pitanja davno riješili, stvorili su dobar temelj, ponosni su na svoju naciju i sada se bave ekonomijom i prosperitetom.

Mi smo stari evropski narod, a ne neka bezlična masa. Varaju se oni koji misle da će ekonomski preporod donijeti duhovni preporod. Upravo je obrnuto, ekonomski preporod će doći kao posljedica duhovnog preporoda. Ako u Belgiji jedan Francuz pjeva “Marseljezu” to je normalno, a ako u Crnoj Gori jedan Srbin pjeva “Bože pravde” mnogi ga proglašavaju smrtnim neprijateljem Crne Gore. To nisu evropske vrijednosti. Građanima treba jemčiti slobodu, jednakost i vladavinu prava i svima će nam biti bolje.

( Goran Malidžan )