Otisci koji "čekaju" u sistemu: Kako Forenzički centar u Danilovgradu identifikuje počinioce i poslije 15 godina

Vrata laboratorije u Forenzičkom centru u Danilovgradu zatvaraju se tiho, a ono što se unutra dešava rijetko se vidi izvan profesionalnih krugova. Ekipa “Vijesti” bila je u posjeti tom centru, gdje se u strogo kontrolisanim uslovima sa svakodnevnih predmeta, flaša, papira, novca, razvijaju tragovi papilarnih linija, ono što se u javnosti najčešće naziva otiscima prstiju.

Šef Grupe za daktiloskopska ispitivanja, Ivan Vukotić, čiji tim čini četvoro zaposlenih, objasnio je da se većina posla ne završava u trenutku kada se na predmetu pojavi trag - tek tada počinje ono “najvažnije”.

On je objasnio da tragovi koji se pronađu na mjestu krivičnog djela ponekad godinama ne daju rezultat iz jednostavnog razloga - osoba od koje potiču nije u bazi. Tek kada se ta osoba kasnije registruje zbog nekog drugog krivičnog djela, ulazi u sistem i tada se pojavi podudaranje, pa se, kako je kazao, “otključavaju” i stari slučajevi. “Rješavamo krivično djelo iz 2010. i 2011, 2007. i 2006. godine... a prošao je veliki protok vremena”, kazao je Vukotić.

“Poenta čitavog postupka nije samo izazivanje otiska nego identifikacija, to je najvažniji segment”, kazao je Vukotić u razgovoru, dok je pokazivao kako se u laboratoriji radi sa materijalom koji stiže na vještačenje.

Kako je Vukotić objasnio, zahtjevi u Forenzički centar stižu od tužilaštva i Odjeljenja bezbjednosti (OB). Kod težih krivičnih djela, naveo je, po pravilu dolazi i zahtjev tužilaštva. Tragovi se, kazao je, najprije pokušavaju razviti na licu mjesta, gdje kriminalistički tehničari iz odjeljenja bezbjednosti koriste prvenstveno fizičke metode, a ukoliko procijene da će hemija dati bolji rezultat - predmet se dostavlja u Danilovgrad.

Vukotić je pojasnio da se u laboratoriji metoda bira u zavisnosti od podloge. Ako je podloga tvrda i nepropusna, koristi se cijanokrilat u posebnoj komori, ako je porozna, koristi se ninhidrinijska komora - najčešće za papir, novac i slične materijale.

“I u tim situacijama se pojavljuju tragovi papilarnih linija, koje poslije toga uzimamo, obrađujemo i puštamo kroz sistem”, naveo je on.

Vukotić je kazao i da je Forenzički centar dobio novu komoru koja je morala da ispuni EU standarde zbog emisije štetnih materija u vazduhu, iako su, prema njegovim riječima, koncentracije male i ne mogu zasmetati u smislu otvorenog prostora. Dodao je da komora ima filtere koji se mijenjaju nakon određenog broja ciklusa.

U zasebnom dijelu laboratorije, Vukotić je objasnio da se koristi forenzičko svjetlo, kao i hemikalije poput “Basic Yellow” i “Basic Red”. Istakao je da tragovi često ostaju latentni, pa i nakon izazivanja mogu biti nevidljivi bez posebnih naočara.

“Kad se skinu naočare, ti tragovi su i dalje nevidljivi. Da bi se mogli dokumentovati... fotograf mora da stavi istu boju sočiva na fotoaparat”, naveo je Vukotić. Tek kada su dokumentovani, objasnio je, tragovi se mogu prenijeti u AFIS sistem.

Kad se prošlost "otključa" podudaranjem

Vukotić je u razgovoru objasnio da se trag papilarnih linija ne smatra automatski dokazom čim se pojavi, već da mora biti upotrebljiv za dalji rad. Kao kriterijum naveo je da trag mora imati 12 individualnih karakteristika - minucija. Ukoliko ih nema, trag se, prema njegovim riječima, smatra nepodesnim i ne može se pouzdano pretraživati kroz baze.

On je takođe naveo da je Grupa za daktiloskopska ispitivanja akreditovana, što je podrazumijevalo da svaki zahtjev mora proći više koraka: formiranje predmeta, obrada dostavljenih tragova, procjena njihove upotrebljivosti, pretraživanje kroz odgovarajuće baze i na kraju izrada vještačenja u pisanoj formi.

Vukotić je naglasio da je AFIS nezaobilazan alat - svi tragovi se kroz njega obrađuju i pretražuju - ali da nijedan pogodak ne može biti zaključen bez stručne verifikacije.

“Da bi se potvrdila identifikacija neophodno je da stručno lice verifikuje pogodak preko AFIS-a”, kazao je on.

Kako bi se spriječila greška, Vukotić je objasnio da se svaka identifikacija kontroliše od strane dva službenika, a zatim se vrši provjera identiteta identifikovanog lica, nakon čega se izrađuje daktiloskopsko vještačenje i dostavlja podnosiocu zahtjeva.

Vukotić je objasnio i jednu pojavu koja, kako je kazao, često izaziva negativne reakcije u javnosti - identifikacije koje nastupe nakon mnogo godina, zbog čega se ponekad stvara utisak da je neko “čekao” da nekoga prijavi. Prema njegovim riječima, ako se trag unese u sistem, ali lice od kojeg potiče nije u bazi, tada se ne može dobiti podudaranje. Tek kada se osoba kasnije registruje zbog nekog drugog krivičnog djela i uđe u bazu, sistem izbacuje podudaranje, nakon čega se sačinjava daktiloskopsko vještačenje.

“Rješavamo krivično djelo iz 2010. i 2011, 2007. i 2006. godine... a prošao je veliki protok vremena”, kazao je Vukotić, navodeći da se u javnosti takve identifikacije često negativno percipiraju.

“U stvari, radi se samo o tome da ljudi koje treba da nađemo nijesu bili u sistemu. U trenutku kada su ušli u sistem, mi smo ih automatski identifikovali... i o tome se sačinjava daktiloskopsko vještačenje”, dodao je.

Vukotić je u tom kontekstu naveo da se u njihovom sistemu danas može pojaviti podudaranje i za predmete iz 2012. godine, ali i za one starije, zavisno od toga kada je lice ušlo u bazu. Na pitanje šta se dešava sa predmetima za koje je možda nastupila zastara, kazao je da se ne izjašnjava o rokovima zastare, jer se razlikuju po krivičnim djelima, ali da oni rade bez obzira na godinu - ako postoji identifikacija, prosljeđuju je, a zatim podnosioci zahtjeva u konsultaciji sa tužilaštvom odlučuju da li postupak ide dalje.

Vukotić je objasnio i šta se nalazi u bazi podataka: to je baza registrovanih izvršilaca krivičnih djela u Crnoj Gori, a ne baza svih građana. Prema njegovim riječima, Forenzički centar nema pristup otiscima koji se nalaze u sistemu ličnih karata, jer je zakon o ličnoj karti “izuzetno rigidan” i ne dozvoljava takvo korišćenje, osim u izuzecima.

Takođe je naglasio da se ti otisci, čak i kada bi postojala mogućnost, ne bi koristili za identifikaciju izvršilaca krivičnih djela, već eventualno u situacijama masovnih katastrofa radi utvrđivanja identiteta.

U zvaničnim podacima koje je Vukotić dostavio navedeno je da se u bazi nalazi oko 60.000 otisaka lica registrovanih za različite vrste krivičnih djela. On je naveo i da se otisci čuvaju u zavisnosti od težine krivičnog djela i zaprijećene kazne, što je regulisano Zakonom o unutrašnjim poslovima. U razgovoru je pomenuo i član 46, navodeći da je njime uređeno koliko dugo lica ostaju u bazi.

Na pitanje o umrežavanju baza, Vukotić je kazao da je crnogorska baza ograničena na izvršioce krivičnih djela registrovane u Crnoj Gori, “otkako postoji ta registracija”, i dodao je da registracija postoji od “poslije rata”.

On se osvrnuo i na pokušaje podmetanja tragova: u zvaničnim odgovorima naveo je da tokom dosadašnjeg rada nije bio upoznat sa slučajevima podmetanja otisaka. Ipak, kazao je da se dešava da prilikom daktiloskopske registracije lica daju lažne podatke o sebi, zbog čega je obaveza kriminalističkog tehničara da provjeri identitet registrovane osobe i, ukoliko utvrdi lažne podatke, iste ispravi.

Interpol, turisti i Prum

U zvaničnim odgovorima koje je Vukotić dostavio navedeno je da preko Interpola pristiže određeni broj zahtjeva, prije svega radi provjere identiteta, te da je povećan broj zahtjeva posebno izražen u ljetnjoj turističkoj sezoni.

U razgovoru za “Vijesti”, Vukotić je potvrdio da se saradnja sa inostranstvom odvijala upravo tim kanalom. “Da, sarađujemo preko Interpola. Prepiska ide preko Interpola, odnosno od Interpola nam stigne zahtjev”, naveo je. Dodao je da u Interpolu postoji radna stanica, kao i AFIS radna stanica, te da osoba koja je obučena za taj posao “u većini slučajeva to završava tamo”. “Znam da je saradnja našeg Interpola sa drugim članicama Interpola izuzetno dobra”, kazao je Vukotić.

Govoreći o eventualnim promjenama koje bi donijelo članstvo Crne Gore u EU, Vukotić je kazao da bi ključna promjena u smislu razmjene otisaka bila mogućnost pristupa sistemu Prum, koji je opisao kao razmjenu otisaka i tragova papilarnih linija radi rasvjetljavanja krivičnih djela.

“Tehnički smo spremni, treba još neke stvari da se kupe, da se obezbijede aplikacije, ali generalno smo spremni da pristupimo Prumu”, naveo je. Dodao je da to ne podrazumijeva samo Prum, već i “milion drugih stvari” u vezi sa, između ostalog, otiscima koji će se uzimati na granici.

Tokom posjete Forenzičkom centru, Vukotić se osvrnuo i na to kako se ulazi u profesiju i da li je potrebno specifično obrazovanje. Kako je objasnio, shodno sistemizaciji, po pravilu nijesu potrebne strogo policijske škole za sve pozicije u Forenzičkom centru, već se traže različiti profili u zavisnosti od oblasti.

“Za balistiku se traži mašinski smjer, mašinski inženjer. Dosta referata je pokriveno ljudima sa različitim fakultetima. Za pojedine referate, kao što je DNK, tačno se traži određena stručna sprema”, naveo je Vukotić, uz napomenu da generalno nije neophodno striktno policijsko obrazovanje, ali da “ne može svako da ide bilo gdje”, jer se tačno zna po sistemizaciji ko gdje može da radi.

Na pitanje kako se obučavaju, Vukotić je kazao da obuka počinje u samom Centru: “Obučavamo se ovdje. Svi koji dođu prolaze određene obuke.” Naglasio je da akreditacija laboratorija podrazumijeva rad po standardima, kao i obuke po tim standardima.

“Sve ono što mi ovdje radimo možemo da branimo bilo gdje u Evropi, jer radimo po istim standardima”, naveo je, dodajući da u Centar dolaze ocjenjivačke posjete iz Agencije za akreditaciju, te da su akreditovani i AFIS jedinica, hemijska laboratorija i laboratorija za hemijsko izdvajanje tragova papilarnih linija.

“Drugim riječima, kompletan proces rada na daktiloskopiji je akreditovan i radi se po tim standardima”, kazao je Vukotić.

Govoreći o svom putu, Vukotić je kazao da je u Forenzičkom centru zaposlen 29 godina.

“Počeo sam kao pripravnik ovdje i ostao”, naveo je. Na pitanje koji je fakultet završio, kazao je da je završio kriminalistiku i da već skoro tri decenije radi na ovim poslovima.

Kada je govorio o promjenama u daktiloskopskoj praksi, Vukotić je podsjetio da su njegovi počeci vezani za upotrebu daktiloskopske lupe i manuelni proces: tragovi papilarnih linija prvo su klasifikovani, a kasnije pretraživani pomoću mono i hejro zbirki otisaka lica registrovanih zbog krivičnih djela.

“To je bio izuzetno zahtjevan proces koji je zahtijevao veliki broj zaposlenih lica za pretraživanje i identifikaciju”, naveo je.

Danas je, prema njegovim riječima, okosnica AFIS-a sistem za automatsku identifikaciju tragova papilarnih linija, za koji kaže da se smatra jednim od najboljih. Objasnio je da je monitor na kojem se radi samo interfejs, dok se softver, odnosno server nalazi u Podgorici i da u toj bazi postoje i sva lica koja se registruju u Crnoj Gori za krivična djela i svi tragovi izazvani u krivičnim djelima.

( Jelena Kočanović )