Zašto je SAD napao Karakas i zarobio predsjednika Venecuele?

Tokom noći između petka i subote, Sjedinjene Američke Države izvele su vazdušne napade širom Venecuele. Eksplozije su potresle prijestonicu Karakas prije svitanja, a ubrzo nakon toga američki predsjednik Donald Tramp saopštio je da su američke snage zarobile venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura i njegovu suprugu Siliju Flores, te ih izvele iz zemlje.

Ovaj šokantni napad i presedan - hapšenje aktuelnog predsjednika jedne države - uslijedili su nakon višemjesečne intenzivne kampanje pritiska SAD protiv Venecuele. Od septembra, američka mornarica je nagomilala veliku flotu ispred venecuelanske obale, izvodila vazdušne napade na plovila za koja tvrdi da su uključena u krijumčarenje droge u Karipskom moru i Pacifiku, te zaplijenila venecuelanske tankere s naftom. U napadima na čamce, prema podacima, poginulo je najmanje 110 ljudi, a organizacije za ljudska prava upozoravaju da bi ti napadi mogli predstavljati ratne zločine.

Venecuelanski zvaničnici optužuju SAD da pokušava da se domogne naftnih rezervi zemlje - najvećih na svijetu.

Bombardovanje Venecuele i hapšenje Madura predstavljaju ozbiljnu i dramatičnu eskalaciju američke kampanje. Budućnost vladajućeg režima u Venecueli sada je krajnje neizvjesna.

Kako je do ovoga došlo?

Od početka Trampovog drugog predsjedničkog mandata, Maduro je bio u samom fokusu politike "maksimalnog pritiska" prema Venecueli. Tramp ga je optuživao za destabilizaciju američkog kontinenta, uključujući trgovinu drogom i ilegalnu migraciju prema SAD. U julu su Sjedinjene Države raspisale nagradu od 50 miliona dolara za Madura, optužujući ga da je jedan od najvećih narko-trafikanata na svijetu.

Administracija Donalda Trampa proglasila je venecuelanske kriminalne grupe, poput Tren de Aragva, terorističkim organizacijama i započela vazdušne udare na navodne krijumčare droge u Karipskom moru. Ubrzo su uslijedile zapljene venecuelanskih tankera i jačanje američkog vojnog prisustva u vodama oko Južne Amerike.

Tramp je otvoreno koketirao sa idejom promjene režima u Venecueli. Krajem novembra dao je Maduru ultimatum da se povuče sa vlasti, nudeći mu bezbjedan izlazak iz zemlje. Maduro je ponudu odbio, poručivši pristalicama da ne želi "mir roba", te optužio SAD da želi kontrolu nad venecuelanskom naftom.

Kako je pritisak rastao, vlasti u Karakasu su povremeno djelovale zbunjeno. Maduro je više puta govorio da Venecuela ne želi rat sa SAD, a u jednom trenutku je čak plesao pred studentima uz riječi "ne ratu, da miru", imitirajući Trampov prepoznatljivi plesni pokret sa stisnutim pesnicama. Samo dva dana prije hapšenja, u televizijskom intervjuu izjavio je da bi pozdravio američke investicije u venecuelanski naftni sektor.

Zašto su SAD i Venecuela u sukobu?

Odnosi između SAD i Venecuele napeti su još od dolaska Uga Čavesa na vlast 1999. godine. Čaves, deklarisani socijalista i antiimperijalista, naljutio je Vašington protivljenjem američkim invazijama na Avganistan i Irak, kao i savezima sa Kubom i Iranom. Odnosi su se dodatno pogoršali nakon što je Čaves optužio SAD da je podržao pokušaj državnog udara 2002. godine.

Za mnoge u SAD, naročito u tvrđem krilu Republikanske partije, socijalistička ideologija venecuelanske vlasti učinila je tu zemlju prirodnim protivnikom SAD, uz njenog saveznika – Kubu.

Kako je Čaves učvršćivao vlast, kažnjavao političke protivnike i eksproprisao veliki dio privatnog sektora, SAD je osuđivao Venecuelu zbog kršenja ljudskih prava. Uprkos povremenim kratkim otopljavanjima odnosa, veza između dvije zemlje nastavila je da se pogoršava, naročito nakon što je Maduro preuzeo vlast 2013. godine.

Administracija Donalda Trampa proglasila je Madura nelegitimnim liderom, a 2019. godine priznala Huana Gvaida, predsjednika parlamenta, za predsjednika Venecuele.

Na predsjedničkim izborima u julu 2024. Maduro je, prema brojnim procjenama, pretrpio težak poraz usljed rastućeg nezadovoljstva autoritarnom vlašću i ekonomskim kolapsom zemlje. Administracija Džoa Bajdena priznala je opozicionog kandidata Edmunda Gonsalesa kao pobjednika. Detaljni podaci sa biračkih mjesta, koje su objavili opozicija i nezavisni stručnjaci, ukazivali su na njegovu pobjedu, ali je Maduro ostao na vlasti nakon brutalnog obračuna sa protivnicima.

Početkom decembra Trampova administracija objavila je tzv. "Trampov korolar", prema kojem zapadna hemisfera mora biti pod političkom, ekonomskom, trgovinskom i vojnom kontrolom SAD. U okviru te doktrine, američka vojska može se koristiti radi obezbjeđivanja pristupa energetskim i mineralnim resursima regiona.

Ko je Nikolas Maduro i zašto ga je Tramp zarobio?

Nikolas Maduro je predsjednik Venecuele od 2013. godine. Bivši vozač autobusa politički se uzdigao pod Ugom Čavesom, prvo kao ministar vanjskih poslova, a zatim kao njegov nasljednik nakon Čavesove smrti.

Njegova vladavina se smatra diktatorskom. Ujedinjene nacije su 2019. procijenile da je više od 20.000 Venecuelanaca ubijeno u vansudskim egzekucijama. Ključne institucije, uključujući pravosuđe, ozbiljno su oslabljene, a vladavina prava narušena. Odnosi sa SAD dodatno su pogoršani tokom njegovog mandata.

Tramp je posljednjih mjeseci otvoreno pozivao na svrgavanje Madura, optužujući ga da šalje drogu i kriminalce u SAD - tvrdnje za koje su stručnjaci rekli da nemaju čvrste dokaze.

Uprkos mjesecima zapaljive retorike, hapšenje aktuelnog predsjednika došlo je iznenada, a venecuelanske vlasti su djelovale potpuno zatečeno ovom operacijom.

Šta slijedi?

Budućnost je neizvjesna. Venecuelanski ministar odbrane poručio je da će se borba nastaviti i pozvao građane da se ujedine u otporu stranoj "invaziji", nazivajući ga "borbom za slobodu".

Iako je Maduro zarobljen, institucije i vojska Venecuele za sada djeluju netaknuto. Nije jasno da li je subotnji napad početak šireg sukoba ili jednokratna operacija. Opozicioni lideri, među kojima i dobitnica Nobelove nagrade za mir Marija Korina Mačado, pozvali su Trampa da podrži ustanak u zemlji.

Sjedinjene Države su ranije sprovodile ratne simulacije scenarija u kojem bi venecuelansko rukovodstvo bilo "obezglavljeno". Te simulacije su predviđale dugotrajni haos, masovni talas izbjeglica i sukobe rivalskih grupa za kontrolu nad zemljom.

"Imali biste dugotrajni haos… bez jasnog izlaza", rekao je Daglas Fara, stručnjak za Latinsku Ameriku koji je učestvovao u tim simulacijama.

( The Guardian )