Svakodnevica svjedoči postojanju, smislu i ljudskosti

Poeziju koja govori o svakodnevici, čovjeku, susretu sa sobom, ljubavi, sitnicama koje su sve samo ne to, ali i pjesme o životu pisca, o starosti, nepokretnom čovjeku, o čovjeku koji se vrti u krug, donosi knjiga “Krug”, kaže autorka Darja Vučićević.

Zbirka poezije “Krug” crnogorske spisateljice i ilustratorke objavljena je krajem 2025. godine u izdanju Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” iz Podgorice. Ipak, u razgovoru za “Vijesti”, Vučićević ističe da “Krug” nije samo nova zbirka stihova.

“Ona je puls života u svjetlu i tami. Nastajala je kao potraga za smislom, za tišinom koja vrišti. Život je čudo, a tridesetak pjesama u zbirci su moj način da se te čudnosti uhvatim, da ih stavim pred oči i srce - da ih pitam: ‘Šta ste?’... Kroz taj dijalog pokušavam pronaći istinu. Krug je potraga - misaono tijelo koje lebdi. Nije pitanje odgovora, nego samog pitanja. Fascinirana sam čovjekom koji se ne uklapa u stihove, već čini da stihovi pokušavaju da prate njegov puls života. Zato je ovo poziv čitaocu na dijalog - da uđe u krug i ni ne pokušava ga zatvoriti... Jer se on ne zatvara, on se osjeća, diše. Tu je sva sloboda”, kaže autorka na početku razgovora.

U svojim pjesmama, Vučićević se često vraća susretu čovjeka sa sobom, da li kroz ljubav, tugu, starost, sve one emocije i stanja koji čine ljudsko biće. Navodi da su sva ta iskustva zapravo univerzalna slika svakog čovjeka, pa i onog “savremenog”, koji sve češće zanemaruje te stvari.

“Susret sa sobom - to mi je važno. Savremeni čovjek, čini mi se, sve manje obraća pažnju na to, živeći u stalnom ubrzanju. Susret sa sobom je zapravo prisutnost. Paradoks je u tome što upravo u tim, naizgled beznačajnim trenucima, čovjek zapravo najviše postoji. Moji stihovi nisu nostalgija, već otpor, jer se smisao zapravo taloži u svakodnevici. Onaj koji se zadrži nad svojim bićem, zapravo pokušava da sačuva ljudskost u vremenu koje nas uči da preskačemo i sebe i druge”, konstatuje Vučićević.

Ona dodaje da su nam “introspektivna poezija i tišina u njoj, potrebnije nego ikad”, a dalje objašnjava i zbog čega.

“Živimo u vremenu neprekidne buke, površne komunikacije, gdje se od čovjeka stalno očekuje da govori, objašnjava... Poezija koja ‘sluša’ i ne nameće se, otvara prostor za susret sa sobom. U tom smislu, introspektivnost danas, nije luksuz, već potreba. Ona je način da sačuvamo unutrašnji integritet u svijetu koji nas stalno rasipa”, poručuje pjesnikinja.

O tome, na neki način, govori i sami naslov knjige kojim Vučićević objedinjuje svoju poeziju - “Krug”.

“Povratak na početak je povratak na pitanje: ‘Šta znači biti živ?’... ‘Gdje je ono što ne prolazi?’... Otvoren prostor između, što jeste i što nije... To je zapravo ono što me vraća tim ‘sitnicama’. Zato je ‘Krug’ ciklus. On ne pita za dopuštenje, već pulsira, treperi, poziva čitaoca da uđe, osjeti život, diše sa njim i dopusti da ga odvede gdje već hoće”, priča Vučićević.

Njene pjesme su, kaže, uvijek i filosofskog karaktera, “bez objektivnog kraja”. Uvijek, dodaje, ostavlja prostor čitaocu da razmišlja, osjeti i procijeni, te tako dalje govori i o ulozi čitaoca u svojoj poeziji...

“Čitalac mi je važan, ali ne kao cilj, već više kao mogućnost. Ne obraćam mu se direktno, niti prilagođavam sopstvenu misao njegovim očekivanjima. Pišem iz unutrašnje nužnosti, iz pokušaja da razumijem krug svakodnevice, život, smrt, tišinu između dva daha. Ipak, čitalac je stalno prisutan - ne kao konkretna osoba, već kao drugi, koji će u tim, mojim, mislima, prepoznati svoj krug. Ako ne, tekst i dalje ima smisla, jer je bio potreban onome ko ga je napisao. Krug ne zatvara čitaoca, već ga poziva, ali bez obaveze da razumije”, objašnjava Vučićević svoj stav.

Ističe da je sama ilustrovala naslovnu stranu knjige, što joj i nije strano, s obzirom na to da je prošle godine priredila slikovnicu “Čarobna bolnica” za koju je potpisala i tekst i ilustracije. Na pitanje kako se riječ i slika prepliću u ovoj knjizi i koliko jedno utiče na drugo, kaže da su oba vida izraza jednako važna za nju.

“U mojim stihovima se često osjeti vizuelna struktura. Istina, kao ilustratorka - gledam stih. Linija, praznina, ritam - to mi je blisko kao i papir i olovka. Nekad crtež nastane prije pjesme, a nekad obrnuto. Možda moja poezija, kako kažu, djeluje kao mali filosofski esej, ali riječ i slika se uvijek prepliću kao neminovnost”, navodi Vučićević.

30 pjesama čini zbirku “Krug”, a svaka od njih je način da autorka uhvati i zabilježi čuda života i stavi ih pred oči i srce, kaže

Najavljuje da će zbirka “Krug” biti promovisana najvjerovatnije tokom januara.

“Čitaocima želim da se zahvalim na činjenici da se uvijek pronađu u mojim stihovima i ilustracijama. Vidimo se na promociji i ne zatvarajmo naš ‘Krug’”, poručuje ona.

Moji stihovi nisu nostalgija, već otpor, jer se smisao zapravo taloži u svakodnevici. Onaj koji se zadrži nad svojim bićem, zapravo pokušava da sačuva ljudskost u vremenu koje nas uči da preskačemo i sebe i druge

Posmatra svijet kroz poeziju

Darja Vučićević je rođena 1974. u Podgorici i kaže da odmalena piše, crta, slika.

Prvu zbirku poezije “Kišobran” (Književna omladina Crne Gore) objavila je tokom studija, a zatim je uslijedila izdavačka pauza, ali je za to vrijeme ilustrovala nekoliko knjiga poezije za djecu. Kasnije je i sama objavila zbirku poezije “Ponešto o svemu - O svemu ponešto” u izdanju Ratkovićevih večeri poezije. Slikovnicu “Čarobna bolnica” osmislila je namjenski i specijalno za djecu koja se liječe u Institutu za bolesti djece u Podgorici, objavila ju je prošle godine i poklonila je mališanima sa željom da unese duh praznika i pruži im podršku.

Kaže da živi i posmatra svijet kroz poeziju, prozu, dramu, kroz boje i osmijehe, kroz umjetnost...

( Jelena Kontić )