Ko će brusiti naš dijamant

Pitanje je zapravo koliko će apsolutna centralizacija moći pod krovom samo jedne institucije - MORiT - biti ubojita. Pogotovo po pitanju tzv. javnog interesa. Niko ne sumnja da će tzv. partikularni interesi biti zadovoljeni

147 pregleda2 komentar(a)
Kotorski zaliv, Foto: Mapio.net
27.05.2017. 18:59h

Crna Gora je nebrušeni dijamant, a od toga kako ga brusite zavisi kakav će biti.

Eulohio Bordas Rubies; THR, Innovative Tourism Advisors

Kada uvaženi Eulohio Bordas Rubies, vrhunski ekspert na polju tzv. inovativnog turizma - kaže da je CG nebrušeni dijamant - on nama zapravo prebacuje - nama, građanima CG - svima nama koji ovaj naš čudesni prostor doživljavamo kao svoj.

Ispade da smo se mi bavili budalaštinama dok su drugdje - u Monte Karlu, recimo - marljivo, predano i nadasve znalački brusili.

Ako uzmemo da je kamen temeljac crnogorskog ugostiteljstva i turizma odavno srušena (i nikad prežaljena) Lokanda (kasnije Hotel Grand) na Cetinju - bez obzira što se mnogi Bokelji ne bi složili sa tom konstatacijom - i da je prvobitna verzija Lokande podignuta, vele, davne 1864. godine - kao vrlo logičan odgovor na naglu zainteresovanost stranih turista za obilazak cetinjskih svetinja i znamenitosti (nije smiješno) - onda ispada da mi brusimo ovaj naš nebrušeni dijamant ni manje ni više nego 153 duge godine.

I još ga nismo izbrusili. I zato smo vrlo skloni da slušamo priče o nebrušenom dijamantu - bez obzira što odlično znamo da se ovdje brusilo i brusilo - pogotovo nakon obnove državnosti 2006. godine.

Na stranu što nikome na Cetinju, u vrijeme kada se gradila Lokanda, nije palo na pamet da gradi stanove i da ih prodaje stranim turistima - jer ništa pouzdanije ne ubija potencijale za razvoj turizma od tzv. stanova za tržište. Znao je to odlično čestiti Mirko Petrović, tada aktuelni predsjednik Crnogorskog Senata, koji je, slava mu i milost, inicirao podizanje Lokande - i to prvim akcionarskim kapitalom u milenijumskoj povijesti CG.

Kako bilo, u pravu je Eulohio Bordas Rubies - stoji da je CG nebrušeni dijamant, bez daljnjega - i dobro je što nas je podsjetio na tu činjenicu (ne želim ni da pokušam da pogodim koliko mu je obećano za tih par opštih primjedbi na naš račun).

Ma ne bi nama CG bila draža, vala, ni da je brušeni dijamant - i to stoji. Stoji i da su mnogi, mahom opskurni likovi, i dalje zainteresovani da nam pomognu u brušenju - i da smo više nego spremni da objeručke prihvatimo tu vrstu pomoći - bez obzira što ti likovi otvoreno priznaju da ne žele da bruse samo radi brušenja, odnosno ljepote, nego u prvom redu radi profita (koji nije moguće polučiti, za pretpostaviti je, brušenjem na nekom drugom, izbrušenijem mjestu).

Da je uvaženi Eulohio Bordas Rubies konstatovao, kojim slučajem, da je CG nekima brušeni dijamant - onima koji su marljivo i predano brusili u minulom periodu - a nekima nebrušeni - onima koji niti su umjeli da bruse, niti su imali što da bruse - bio bi bliži istini. Opet, ovi što su brusili uvjeravaju nas da nisu brusili samo u svoje ime - odnosno u ime profita - već i u ime svih nas. Vele da su imali na umu, između ostaloga, i kreiranje novih radnih mjesta, kao i brojne druge benefite, kojih nismo ni svjesni u ovom trenutku (ali ćemo ih biti svjesni - bez brige - ne gine nam svijest o benefitima brušenja jednog sunčanog dana).

Šalu na stranu, problem je u tome što je svima nama negdje jasno da se lako može desiti - bilo bi čudo da se ne desi - da usljed pretjeranoga brušenja ovaj naš nebrušeni dijamant, u dogledno vrijeme, bude pretvoren u prašinu. Dijamantsku prašinu, naravno. Ali ipak samo prašinu. Činjenica je, takođe, da u ovom trenutku niko o tome ne želi da razmišlja sistemski, što bi se reklo. Samo da mi sad lijepo izbrusimo ovaj naš nebrušeni dijamantčić, a što će biti poslije, o tome neka razmišljaju oni koji će doći poslije nas.

Dakle, čitava se armija brusilaca - što domaćih što stranih - već oprobala u brušenju našeg dijamanta. Pogotovo u tzv. južnom regionu, uz samu obalu mora sinjega. Dolje se baš brusilo. Na nekoliko mjesta je lijepo izbrušeno, treba priznati. Na svim ostalim mjestima je sramotno loše brušeno. Na nekoliko mjesta je toliko loše brušeno da se čak i golim okom vidi da na tim mjestima nije brusila stručna ruka. Brusile su pare, što bi se reklo. A mi - arhitekti i urbanisti - vazda gladni i žedni para - mi smo potpisivali.

OK, nismo svi potpisivali. Potpisivali su samo oni koji su se - po bilo kojem osnovu - našli u prilici da potpisuju. Nama koji nismo potpisivali - a žarko želimo da potpisujemo - ostaje nada da ćemo se i mi jednoga dana, kad dođe naše vrijeme, oprobati u potpisivanju.

Biće još brušenja, svakako. Očekuje se, ako je vjerovati oficijelnim najavama - tzv. nazaustavljivi ekonomski rast - i u to ime smo svi u obavezi da posebnu pažnju posvetimo kreiranju podsticajnog poslovnog ambijenta. Strogo u funkciji privlačenja brusilaca - pogotovo stranih - jer je to jedno od ključnih strateških opredjeljenja naše Vlade - možda i jedino. Nameće se pitanje zašto naši najviši zvaničnici insistiraju na stranim investicijama - i uopšte, zašto smo toliko navalili da izbrusimo naš dijamant - u situaciji kada više od pola radno sposobnog stanovništva CG ništa ne radi - ili ne radi ništa vrijedno pomena - ali ni o tome, izgleda, ne želimo da razmišljamo. Aktiviranje naših intelektualnih i drugih potencijala nije prioritet u ovom povijesnom trenutku. Ali što ako se ispostavi da će se naredne generacije, sviđalo se to njima ili ne, naći u prilici da bruse sistemske greške ovih generacija?

Ako u tom svjetlu posmatramo novi Nacrt Zakona o planiranju i izgradnji - iza kojega stoji Ministarstvo održivog razvoja i turizma kao jedina instanca - primjećujemo, u prvom redu, da MORiT ekipa nema namjeru da u budućnosti bilo što prepušta slučaju. Dosta je potencijalnih angažmana propalo - dosta je vrsnih brusilaca odustalo od brušenja u CG - da bi MORiT i dalje zatvarao oči pred tom poraznom činjenicom. Stoga ne iznenađuje što novi Nacrt Zakona predviđa strahovitu koncentraciju ingerencija na jednom mjestu - u rukama MORiT. Što i ne mora da bude loše, u principu - ali je veliko pitanje da li je stručni kadar MORiT (nije smiješno) sposoban da se izbori sa tolikom odgovornošću, koja svakako povlači i stanovite konkretne obaveze. Pitanje je zapravo koliko će apsolutna centralizacija moći pod krovom samo jedne institucije - MORiT - biti ubojita. Pogotovo po pitanju tzv. javnog interesa. Niko ne sumnja da će tzv. partikularni interesi biti zadovoljeni.

Da je definisanju prioriteta u oblasti planiranja i izgradnje - odnosno samom činu pisanja Zakona - prethodila nekakva ozbiljna studija rezultata postignutih u oblasti planiranja i izgradnje u minulom periodu - od 2006. na ovamo, na primjer - studija koja bi bila utemeljena na kompleksnim metodologijama - što bi rekao Janko Ljumović, ministar kulture - i koja bi imala za cilj da precizno konstatuje stanje na terenu, uz obaveznu analizu uzroka koji su generisali stanje - takvo kakvo je - i uz obavezne strategije i smjernice razvoja - bilo bi nam lakše da povjerujemo u čitavu tu priču vezano za novi Nacrt Zakona o planiranju i izgradnji.

Ovako... mrka kapa.

Ostaje nam nada da će naš savršeni poslovni ambijent - kojega je dio i budući Zakon o planiranju i izgradnji - privući strane brusioce koji će biti voljni da umjesto nas, na svoju ruku, bruse ovaj naš nebrušeni dijamant.