Pobuna i krv: Iran se decenijama ne smiruje
Iran je opet zahvaćen protestima koje vlasti guše u krvi. Oni su u dugom nizu građanskih pobuna protiv Islamske Republike
Protesti se trenutno održavaju u brojnim iranskim gradovima. U početku podstaknute rastom troškova života, demonstracije su ubrzo postale odraz rastućeg nezadovoljstva sve većeg dijela stanovništva političkim sistemom.
Prema riječima aktivista, više od dvije hiljade ljudi uhapšeno je tokom tekućih protesta u Iranu. Najmanje 34 demonstranta ubijena su u sukobima sa državnim vlastima od početka protesta, izvijestila je američka mreža za ljudska prava HRANA.
Policija i paravojska Basidž – dobrovoljačke jedinice potčinjene Revolucionarnoj gardi – važe za snage spremne za raspoređivanje u svakom trenutku kako bi suzbile proteste.
Revolucionarna garda je nezavisan vojni aparat direktno potčinjen vrhovnom vođi Aliju Hameneiju. Njena misija je zaštita Islamske Republike. Policija i Revolucionarna garda imaju decenije iskustva u gušenju demonstracija.
Od 1999. godine Iran je više puta doživio velike, pretežno mirne protestne pokrete, koji su u prošlosti redovno nasilno gušeni.
Studentski protesti u julu 1999. godine
Povod je bilo zatvaranje reformistički orijentisanih novina Salam, protiv čega su studenti u Teheranu najprije mirno protestovali.
U noći 8. jula, snage bezbjednosti upale su u studentski dom, ubivši najmanje jednog studenta. Operacija je izazvala nacionalne proteste koji su trajali nekoliko dana.
Paravojska Basidž nasilno se obračunala sa demonstrantima. Ubijene su još najmanje četiri osobe, neki studenti su nestali bez traga, a uhapšeno je između 1.200 i 1.400 ljudi.
„Zeleni pokret“ 2009. godine
Nakon spornih predsjedničkih izbora, širom zemlje izbili su masovni protesti, poznati kao Zeleni pokret.
Milioni Iranaca doveli su u pitanje zvanične rezultate izbora i optužili vladu Mahmuda Ahmadinedžada za izbornu prevaru. Zelena je bila boja kampanje njegovog protivkandidata, Mira Hoseina Musavija.
U početku mirne demonstracije razvile su se u najveće proteste od Islamske revolucije 1979. godine. Snage bezbjednosti, Revolucionarna garda i Basidž upotrijebile su ogromnu silu protiv demonstranata. Brojni ljudi su ubijeni ili ranjeni, a hiljade su uhapšene.
Povećanje cijene goriva 2019. godine
Nacionalni protesti ponovo su potresli Iran u novembru 2019. godine. Okidač je bilo drastično povećanje cijena goriva preko noći.
Demonstracije, koje su se brzo proširile na više od dvadeset gradova, započele su mirno, ali su u kratkom roku brutalno ugušene. Uz ekonomske zahtjeve, sve češće su se čuli politički slogani, uključujući direktne pozive na svrgavanje vrhovnog vođe Alija Hameneija.
Snage bezbjednosti odgovorile su izuzetnom silom. Ovi događaji ušli su u noviju istoriju zemlje kao „Krvavi novembar“.
„Žena, život, sloboda“ 2022. godine
Smrt 22-godišnje Kurdkinje Džine Mahse Amini podstakla je nove proteste širom zemlje. Preminula je u policijskom pritvoru nakon što ju je uhapsila „moralna policija“ zbog navodnog kršenja propisa o nošenju marame.
Ono što je počelo kao protest protiv policijske brutalnosti i obaveznog nošenja hidžaba brzo se proširilo u široki protestni pokret protiv političkog sistema u celini.
Pod sloganom „Žena, život, sloboda“, mnogi mladi ljudi učestvovali su u demonstracijama, kao i žene koje nisu nosile obavezni hidžab. Vlada je odgovorila represijom: snage bezbjednosti koristile su bojevu municiju protiv demonstranata, hiljade su uhapšene, a brojni ljudi su ubijeni.
Desetine mladih demonstranata osuđene su na smrt po ubrzanom postupku. Protesti su trajali mjesecima i predstavljali jedan od najvećih izazova za Islamsku Republiku u posljednjim decenijama.
Zajedničko ovim protestnim pokretima jeste duboko nezadovoljstvo Islamskom Republikom u sve većim djelovima stanovništva. Demonstranti optužuju političko rukovodstvo za nedostatak i volje i sposobnosti da se suoči sa zahtjevima društva.
Umjesto toga, država se oslanja na represivne mjere poput ciljanih napada i demonizacije svake opozicije koja ima potencijal da ujedini i mobiliše ljude.
Zbog nedostatka koordinacije i vođstva, protesti su više puta brutalno ugušeni. Brojni politički aktivisti su ili zatvoreni ili primorani da napuste zemlju.
( Deutsche Welle )