Nesputana fantazija u prostoru

U međuvremenu je pala i jedna ispravka...

Ispostavilo se da koristim pogrešan određeni član - l’articolo determinativo - ispred imenice žeskog roda decana - nije, dakle, il decana - il je određeni član koji ide ispred imenica muškoga roda (koje počinju suglasnikom) - nego je la decana - la je određeni član koji ide ispred imenica ženskoga roda (koje počinju suglasnikom).

Riječ je, dakako, o italijanskom jeziku i o dekanki Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - pa imamo, u finalnoj verziji: prof. dr Svetlana Perović, dipl. ing. arh. - LA DECANA - nikako ne il decana ­- odavno zaboravljeni Goran Radović je, primjerice, svojevremeno nastupao kao il decano AF UCG - a gospođa Perović je la decana AF PG.

Izvinjavam se, u to ime, čitaocima Vijesti i gospođi Perović - i veliko hvala za ispravku komentatorki/komentatoru, odnosno komentatorkama/komentatorima što nastupaju ispod mojih tekstova na Portalu Vijesti pod nick-om piano - uz koji uvijek ide serija od 10 cifara - tako da od kombinacije cifara zavisi da li mi je piano naklonjen ili mi nije naklonjen - ili je pak konstruktivan - piano3942066092 ne vidi ništa hvale vrijedno u mojim tekstovima - upravo suprotno - za razliku od piano1317883526 koji mi uvijek drži stranu - valjda radi drame - a tu je i piano5241321416 koji je nadasve konstruktivan - i svi oni, redom - sve te piano verzije - već dugi niz godina, odnosno decenija, prate moje uratke - i ne ustežu se, na moju veliku radost - da prilijepe komentar - negativan, pozitivan ili pak konstruktivan - jer, komentarima se u zube ne gleda...

A što se tiče pasusa o Hajdegeru - izgleda da ta stvar nastavlja da pije vodu - za sad - Duka Hor(k)hajmer se ne javlja - a ne javljaju se ni ostali priznati tumači uzvišene Hajdegerove misli sa ovih naših krševitih, gorovitih i od svih bogova redom zaboravljenih prostora...

Već razmišljam o naslovu: Hajdeger za one što misle da su uhvatili Hajdegera za rep - ili: Hajdeger za one što su jednom davno dosta toga znali o Hajdegeru - ali su u međuvremenu sve to zaboravili itd.

***

Nego da vidimo mi kojim sam vas ja to pričicama zabavljao u drugom polugodištu prošle godine...

Ako bi trebalo izdvojiti (samo) jedan momenat - onda je to svakako Hadrovića džamija na Draču, u Podgorici - iza koje stoji niko drugi do li, fanfare molim: Rifat Alihodžić - Neimar svjetskoga renomea - a ujedno i Bjelopoljski Le Corbusier...

Ozbiljno sam razmišljao o Hadrovića džamiji - svi su izgledi da ću i nastaviti da razmišljam o tom prvorazrednom prostornom hepeningu (happening) - možda čak i za nijansu ozbiljnije - i ako biste me, baš u ovom trenutku, pitali za komentar - rekao bih da je izvan svake dvojbe da je BP LC dobio od Boga na dar - uz sve standardne talente kojima ga je Bog nesebično darivao - i talenat za aranžiranje - i upravo je na tom aranžerskom talentu, kao primarnom i izrazito dominantnom - BPLC dugo i mukotrpno gradio vrlo osebujan opus - prepun svakovrsnih prostornih đakonija - od kojih je Hadrovića džamija, po mom nadasve skromnom mišljenju - najslađa.

Dakle, BPLC je u najranijoj formativnoj fazi - na samom startu uobličavanja svoje razbarušene autorske ličnosti - i nečega što bismo mogli nazvati simulacijom kreda, prije nego li kredom - odlučio da maksimalno pojednostavi (sebi) stvari - tako što će akcenat uvijek biti na aranžiranju - jer arhitektura Hadrovića džamije, ako ćemo ozbiljno o toj arhitekturi, nije ništa drugo do li nesputana fantazija u prostoru - svojevrsno snoviđenje - vješto aranžirano - poput svadbene torte - ali ne obične svadbene torte - nego svadbene torte s ozbiljnom (umjetničkom) pretenzijom - i to na dva sprata - ili preciznije: podrum, prizemlje i sprat - sprat je strogo za žene - zato što su žene, po samoj prirodi stvari, uvijek za tu bitnu nijansu bliže svim ozbiljnim bogovima od muškaraca - ma što o tome mislili vi ili ja (ili BP LC).

Bojim se da u međuvremenu niko nije rekao ništa vrijedno pomena o Hadrovića džamiji - uključujući i diletantske panegirike iza kojih stoji sam autor - gospodin BP LC - jednako neumjesne, koliko i patetične - poglavito iz razloga što autor pokušava, svim silama i na sve načine - i koliko je tu njegovoj moći, svakako - da determiniše pravac/pravce u kojima bi mogla da krene - ako jednom krene, nadajmo se da će krenuti - stručna/kritička analiza njegovog trojednog dračkog prostornog aranžmana - a ujedno nam besramno podastire i vrlo izravne - i vrlo iskrene, dodao bih - uvide u svoj prosede - uvide koji bi obavezno morali proći kroz minuciozan (meni nezamisliv) uređivački proces prije nego li se pošalju na adresu onih vila što se grabe u vjekove da vijence dostojne sapletu pojedincima koji zaslužuju vijence.

OK, Hadrovića džamija je neimarsko pregnuće iza kojega ne stoji samo BP LC - već stoji i nacionalna zajednica Muslimana - prvenstveno podgoričkih/dračkih Muslimana - kao autentična i vrlo specifična zajednica - kojoj korijeni sežu u daleku prošlost - u doba osmanske uprave na ovim prostorima - kada su udareni temelji gradu poviše Sastavaka - ušća Ribnice u Moraču - na lijevoj obali Ribnice i lijevoj obali Morače - podno Ljubovića - nekoliko vjekova prije nego što se pojavila ideja o gradu na desnoj obali Ribnice - podno Gorice - i kao takvo pregnuće, Hadrovića džamija posjeduje izniman identitetsko-simbolički potencijal - pogotovo ako uzmemo u obzir da je Hadrovića džamija iza koje stoji BP LC - podignuta na mjestu prvobitne Hadrovića džamije iz osmanskog perioda - koja je srušena - ne vele zašto, ali nije teško pretpostaviti zašto, jer je tek par mogućih opcija u igri - ranih pedesetih godina prošlog vijeka.

Hoću da kažem da je Hadrovića džamija ipak bila zicer - nije postojala varijanta da BP LC promaši - i u pravu je BP LC kad kaže da Hadrovića džamija “svojim prostornim događajem prevazilazi naselje Drač” - ne bi valjalo da je drugačije - ne bi valjalo da džamija stoji rame uz rame sa ostalim dračkim prostornim događajima - džamija je ipak jedna i kao takva je posebna - a tu je i munara/minaret da odagna svaku dvojbu - bez obzira na to što je BP LC našao načina - svjesno ili nesvjesno, nebitno je - da uskladi svoj izbrušeni neimarski izričaj sa spontanim neimarskim izričajima u substandardnom dračkom okruženju.

Dakle, prestižna Nagrada “Zlatna mistrija” - koju tradicionalno dodjeljuje Savez teoretičara arhitekture i arhitektonskih kritičara Crne Gore na početku svake godine za najuspjeliju arhitektonsku realizaciju u prethodnoj godini - dodjeljuje se ove godine Rifatu Alihodžiću - Neimaru svjetskoga renomea - a ujedno i Bjelopoljskom Le Corbusieru - za Hadrovića džamiju na Draču, u Podgorici.

( Borislav Vukićević )