Miročević Rotolo za "Vijesti": Srčana slabost nije bolest samo starijih

Simptomi srčane slabosti često se ne prepoznaju na vrijeme i lako pripisuju godinama, stresu ili umoru, a ovaj sindrom sve se češće viđa kod mlađih osoba i kao posljedica ranog izlaganja faktorima rizika, neliječenih bolesti i savremenog načina života.

To je, u intervjuu “Vijestima”, kazala specijalistkinja interne medicine i supspecijalistkinja kardiologije, dr Maja Miročević Rotolo. Ona poručuje da savremena terapija, uz regulaciju krvnog pritiska, šećera, zdrav stil života i ishranu, omogućava da srčana slabost postane kontrolisana hronična bolest, ali samo ako se liječenje započne blagovremeno.

Podsjeća i da kardiovaskularne bolesti u Crnoj Gori čine oko 50 odsto svih smrtnih slučaja, što je značajno više u odnosu na globalni i evropski prosjek, zbog čega pojedinci i zdravstveni sistem moraju raditi zajedno na preventivi i usvajanju zdravih navika.

Šta je srčana slabost i koji su prvi simptomi?

Srčana slabost je klinički sindrom u kojem srce nije u stanju da pumpa dovoljnu količinu krvi da bi zadovoljilo potrebe organizma, bilo u mirovanju ili pri naporu, što dovodi do tipičnih simptoma i/ili znakova, uz objektivni dokaz srčane insuficijencije (laboratorijski, ehokardiografski, itd.)

Prvi simptomi na koje treba obratiti pažnju su: zamaranje pri aktivnosti koja ranije nije predstavljala problem, osjećaj nedostatka vazduha (u početku pri naporu, kasnije i u mirovanju ili noću), otoci potkoljenica i skočnih zglobova, ubrzan ili nepravilan rad srca, naglo povećanje tjelesne mase (zbog zadržavanja tečnosti), umor, smanjena koncentracija. Važno je naglasiti da su simptomi često nespecifični i da se lako pripisuju godinama, stresu ili umoru.

Ko je u najvećem riziku? Da li je to bolest starijih ili pogađa i mlađe?

U najvećem riziku od srčane slabosti nalaze se osobe kod kojih se prepliću starosni, kardiovaskularni i sistemski faktori rizika. Važno je naglasiti da srčana slabost najčešće nije nagli događaj, već završna faza dugotrajnog oštećenja srca.

Srčana insuficijencija je češća u starijem životnom dobu, ali nije bolest samo starijih ljudi.

Najveći rizik imaju pacijenti nakon infarkta/koronarne bolesti, osobe sa arterijskom hipertenzijom, sa dijabetesom, hroničnom bubrežnom slabošću, gojazni, osobe sa apnejama u snu, bolestima zalistaka, aritmijama (kao što je atrijalna fibrilacija), kardiomiopatijama, uključujući genetske.

Kod mlađih srčana insuficijencija se često javlja zbog miokarditisa, urođenih mana, peripartalne kardiomiopatije (u trudnoći), toksičnih oštećenja (npr., alkohol, određena onkološka terapija). Međutim, srčanu slabost sve češće viđamo kod mlađih osoba i kao posljedicu ranog izlaganja faktorima rizika, neliječenih bolesti i savremenog načina života. Upravo zato je prevencija u mlađem uzrastu od presudnog značaja.

Koliko je važno rano postavljanje dijagnoze i koje su posljedice ako se srčana slabost ne liječi na vrijeme?

Rana dijagnoza je presudna, jer srčana slabost progredira. Ako kasnije krenemo sa terapijom, veća je vjerovatnoća čestih hospitalizacija, progresivnog oštećenja srca i drugih organa (bubrega, jetre), povećanog rizika od iznenadne srčane smrti.

Važna studija STRONG-HF je pokazala da rano, intenzivno uvođenje i brza optimizacija terapije nakon akutne epizode srčane slabosti, uz redovne kardiološke kontrole, poboljšava ishode, što je reflektovano i u posljednjim dopunjenim preporukama za srčanu insuficijenciju Evropskog udruženja kardiologa.

Savremena terapija danas omogućava da srčana slabost postane kontrolisana hronična bolest, ali samo ako se liječenje započne blagovremeno.

Kakvu ulogu imaju stil života, ishrana i fizička aktivnost u prevenciji i kontroli srčane slabosti?

To je “drugi stub” liječenja uz ljekove, jer bez toga terapija ima slabiji efekat. Najvažnije mjere su: regulacija krvnog pritiska i šećera u krvi, smanjen unos soli, uravnotežena ishrana (mediteranski tip ishrane), redovna, prilagođena fizička aktivnost, prestanak pušenja, kontrola tjelesne mase, kontrola stresa i sna. Alkohol je najbolje izbjegavati, a ako se konzumira činiti to umjereno. Fizička aktivnost, kada je pravilno dozirana, poboljšava funkcionalni kapacitet srca, smanjuje simptome i poboljšava psihofizičko stanje bolesnika.

Kardiovaskularne bolesti odgovorne su za oko 50 odsto svih smrtnih slučajeva u Crnoj Gori. Kako tumačite ovaj alarmantan podatak i koji su uzroci ovako visoke stope smrtnosti?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije na globalnom nivou, kardiovaskularne bolesti uzrokuju oko 32 do 33 odsto svih smrtnih slučajeva. U Evropskoj uniji taj udio se kreće između 36 do 38 odsto. Crna Gora sa oko 50 odsto značajno odstupa naviše, svrstavajući se u grupu zemalja sa najvišim relativnim kardiovaskularnim mortalitetom u Evropi, slično pojedinim državama istočne i jugoistočne Evrope.

Drugim riječima, mortalitet od kardiovaskularnih bolesti je ogledalo ukupnog zdravstvenog i društvenog stanja jedne zemlje.

Glavni uzroci visoke smrtnosti su: visoka učestalost faktora rizika (hipertenzija, pušenje, gojaznost, dislipidemija, dijabetes), kasno javljanje ljekaru, socioekonomski faktori, stres, sedentarni stil života, nedovoljna kontrola hroničnih bolesti, slabija kultura preventivnih pregleda, u pojedinim sredinama i uticaj zagađenja vazduha, koji je snažno povezan sa povećanim kardiovaskularnim mortalitetom.

Šta zdravstveni sistem može, a šta pojedinci moraju učiniti da bi se ovaj zabrinjavajući trend promijenio?

Zdravstveni sistem mora jačati preventivne programe, unaprijediti ranu dijagnostiku na primarnom nivou, osigurati dostupnost savremene terapije, ulagati u edukaciju zdravstvenih radnika i pacijenata, razvijati multidisciplinarni pristup liječenju.

Pojedinci moraju preuzeti ličnu odgovornost za svoje zdravlje. Važno je redovno kontrolisati krvni pritisak, šećer i masnoće u krvi i ne ignorisati simptome. Neophodno je slijediti savjete ljekara, uzimati terapiju redovno i dolaziti na kontrole, a od posebnog značaja je usvojiti zdravije životne navike.

( Ana Komatina )