Ekološka bajka za odrasle

Bila je to još jedna ekološka bajka sa nesrećnim krajem. Poput one s početka devedesetih, kad je borba protiv dokazano najvećeg crnogorskog zagađivača prekinuta zbog rata za odbranu vaskolikog srpstva, od Triglava do Đevđelije...

Ovoga puta srpstvo se brani samo mjestimično i u pojedinostima - jezik, državljanstvo i zastava - ali to nije garancija da i ova manja ekološka bitka neće biti izgubljena zbog viših političkih ciljeva...

Zagađenje fekalnim muljem i njegovim spaljivanjem još je u fazi osnovane sumnje. Sa razloga što dokazi mogu biti validni tek kad bude kasno, najranije za tri godine...

Do tada će muljanje podgoričke i državne vlasti sve jače zaudarati na fekalni mulj...

Ali, izgradnja postrojenja važna je zbog zaštite životne sredine i zdravlja građana, tako tvrde branitelji navodno najveće podgoričke investicije u istoriji...

Ma kakvi, Botun mora pasti zbog spašavanja koalicije rogova u vreći. I to ne samo od pada sa vlasti nego i zapadanja u zatvor...

* * *

I samo tome treba da posluži ovo - stvarno istorijsko - akciono jedinstvo većine u vlasti sa većinskom opozicijom. Uz podršku većine ekoloških aktivista i novinara...

I od svih njih sad iskreno žalim jedino Ivana Vukovića, zato što u junu 2022. nije mogao znati ono što je saznao u decembru 2025...

Da će, za ugovor o kolektoru sa Mehmetom Emreom Bastopcuom i Bajramom Albajrakom, dobiti podršku veću od one koju su Momir Bulatović i Milo Đukanović zajedno dobili povodom dogovora sa Slobodanom Miloševićem o ratu za mir...

Kamo sreće, ne bi ga ni ova demokratska policija mogla iznijet iz onog kabineta u Njegoševoj...

Niti bi glavni grad dobio gradonačelnika koji je šokiran pregrađivanjem kanala na Marezi, čije je svečano otvaranje - ne kanala nego pregrade - sam obavio...

* * *

I premijer je, po sopstvenom priznanju, doživio šok kad je saznao da je u Tokiju živio pored kolektora...

I ja mu vjerujem, zato što i cijeli razvijeni svijet vjeruje u japanska ekološka dostignuća...

I umjesto da pokuša da preko naše granice prenese nekoliko takvih, pa neka košta koliko košta, on preko Botuna pokušava da spasi akciono jedinstvo svoje višestranačke partije.

I to na sve načine, pa i akcijom demokratske policije...

Sve do te akcije - deset na jednoga, o zar se i to može, kako kaže onaj stih o partizanima - šef parlamenta nije progovarao pokušavajući da prikrije raskol sa najboljim drugom...

I sa partijskom bazom koja - za razliku od njega - nije spremna da zbog lažnog evropejstva Zetu pretvori u kanalizacionu prijestonicu Crne Gore...

Predsjednik države pokušavao je da šalje racionalne poruke, šteta što mu nakon one iracionalne odluke o ulasku u podgoričku koaliciju više niko ne vjeruje...

Od partija, najveću korist od izgradnje postrojenja za sada ima DPS. Jedina partija za čiji projekat izgiboše četiri petine političkih protivnika...

* * *

Na početku priče o tom ugovoru najprije je poginula istina o njegovom nazivu, sadržaju, ekološko-tehnološkoj podobnosti postrojenja i - što je najveći problem - o izboru lokacije...

Ta priča stara je deceniju i kusur, dramatični zaplet traje duže od pola godine, ali za sve to vrijeme niko nije odgovorio na ključno pitanje...

Zašto baš Botun, to protivnicima izgradnje nije jasno od početka. Da odgovor ne znaju ni podržavaoci, bilo je jasno na kraju prednovogodišnje ofanzive na mještane tog malog zetskog sela...

Ako se u odgovor ne računa činjenica da je ionako trovano decenijama, pa nije greda da im se natovari i pola crnogorskih fekalija. Po geografskoj a ne nacionalnoj odrednici, da ne ispadne kako i ja dosoljavam na gorepomenutoj nacionalnoj osnovi...

Ni tvrdnja da baš ta lokacija garantuje čistu Moraču i još čistije Skadarsko jezero ne pije vodu...

Zato što će se, ako ova neznavena, neozbiljna i neodgovorna vlast drugačije ne odluči, u rijeku Moraču i dalje ulivati rijeka Zeta u koju se slivaju ne samo sve fekalne nego i ostale otpadne vode iz Nikšića, Danilovgrada i Spuža...

Plus one od Vranjskih Njiva, Velikog i Malog brda, pa sve do Krivog mosta. U kojima je izmjereno zagađenje samo zeru manje nego nizvodno od starog kolektora...

Ako dobro pamtim, od garancija da novo postrojenje neće postati i novi - istina znatno manji - zagađivač do sada smo dobili samo časnu riječ gradonačelnika Podgorice...

* * *

Zato, da još jednom obnovimo gradivo o prevarama gradske i državne vlasti...

Prva se dogodila još u junu 2022. godine, kad je javnost obaviještena da je potpisan "ugovor o izgradnji glavnog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda"...

Da to nije puno ime ugovora i da će u Botunu biti izgrađena još dva postrojenja, za tretman fekalnog mulja i za spaljivanje, saznalo se tek nakon objavljivanja ugovora krajem 2025...

Works for Construction of a Wastewater Treatment Plant, Sewage Sludge Treatment Plant and Sewage Sludge Incineration Plant for the City of Podgorica - tako se taj ugovor zove na engleskom...

Radovi na izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, postrojenja za tretman kanalizacionog mulja i postrojenja za spaljivanje kanalizacionog mulja za grad Podgoricu - ovako je prevela vještačka inteligencija...

Što je prirodnoj inteligenciji trebalo da bude dovoljno da shvati primarni cilj vlasti. Da se očekivano masovna javna rasprava vodi samo o prečišćavanju vode, protiv čega niko normalan nema ništa...

Sve vrijeme - ne samo tokom pet mjeseci, nego od potpisivanja ugovora - vlast je ćutala o izgradnji još dva postrojenja...

Jednom za tretman kanalizacionog mulja i drugom za njegovo spaljivanje, o čemu je javnost - ali samo djelimično - obaviještena tek nakon objavljivanja ugovora...

Kažem djelimično zato što još nema objašnjenja što tretman mulja podrazumijeva i o kakvom se načinu spaljivanja radi...

I zbog toga što imam vrlo približenu sumnju da je upravo zbog toga zatamnjeno onih petsto stranica ugovora sa projektantima i graditeljima ugovora...

Iz te primarne prevare izrodile su se i sve ostale, sekundarne po redosljedu ali ne i po težini...

* * *

Velika prevara bilo je i potpisivanje ugovora bez geoloških, hidroloških i ekoloških analiza i - što je najbezočnije - bez saglasnosti lokalne zajednice...

I kupovina opreme prije dobijanja dozvole za gradnju...

I skrivanje još dvije bitne činjenice: da Botunu neće biti izručene samo podgoričke fekalije, nego i one sa Cetinja, iz Danilovgrada i Tuzi, a da će Zeta i dalje na raspolaganju imati samo septičke jame

Osnovano su sve vrijeme sumnjiva i dva upozorenja koja baš zaudaraju na prijetnje...

Jedno je stiglo od Delegacije EU, da 27. poglavlje ne može biti zatvoreno bez postrojenja u Botunu koje "treba da zaštiti zdravlje stanovnika Podgorice".

Iako se Delegacija i tog sela i postrojenja i zdravlja prvi put sjetila tek negdje oko petnaeste godišnjice njenog mandata u Podgorici, a to sjećanje obnovila prošle jeseni...

Za drugo prijeteće upozorenje zaslužni su delegati domaće vlasti: ako postrojenje ne bude u Botunu, moraćemo da vratimo stotinu i više miliona...

I zaslužili metlu, zbog toga što su - slijedeći trodecenijsku tradiciju DPS-a - tuđi novac bestragali znajući da mještani Botuna, a nakon referenduma i cijele Zete, ne žele da im se u komšiluk dosele fekalije iz pola Crne Gore...

* * *

Nijesu bukvalno prevare, ali istini sigurno ne pomažu ni dvije izlizane fraze - zamjena teza i dvostruki aršini - kojima su se budući nosioci kolektorske spomenice obilato služili sve vrijeme, a naročito u posljednjih pola godine...

Prvom su poštovaoci kolektora - po onoj narodnoj da zbog nekog Petra treba mrzjeti i Svetoga Petra - umjesto rasprave o ekološkoj podobnosti postrojenja javnost zamajavali izjavama predsjednika tuđe države i domaćeg poslanika...

A dvostruki aršini vezani su za ekološke proteste prije Botuna...

Ne mogu meci na Sinjajevinu, i neka ne mogu...

Nećemo struju iz malih elektrana, i neka neće...

Ne smije Burdž kalifa na Veliku plažu, i neka ne smije...

Nema mjesta za kolektor u Danilovgradu, neka i nema...

Ali ima, tj. mora da bude mjesta za fekalije iz jednog velikog grada - plus dva manja i jedna varoš - u jednom malom selu u Zeti.

E ne može, poručili su mještani Botuna i njihove komšije lokalnim i državnim vlastima i nakon povratka glavnog grada i države sa zimskog raspusta...

Pridružujem se, uz žaljenje što to ne mogu da uradim na isti način kao prije četiri decenije...

I, uprkos svemu, nadam se da će ishod biti drugačiji nego tada...

( Ratka Jovanović-Vukotić )