Mandićeva šarena laža: Šef parlamenta nije, iako tvrdi, jedan od inicijatora nominacije Trampa za Nobela za mir

Šef parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija) nije, kako tvrdi, jedan od pokretača inicijative za nominaciju prvog čovjeka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trampa za Nobelovu nagradu za mir, već potpisnik tog dokumenta koji su početkom decembra napisali predsjednik američkog Kongresa Majk Džonson i čelnik Kneseta (izraelski parlament) Amir Ohana.

To proizilazi iz zvaničnih saopštenja s veb-sajtova Džonsona i Kneseta, izvještaja izraelskih i američkih medija, ali i pisma dvojice zvaničnika adresiranog na Norveški Nobelov institut.

U saopštenju, objavljenom na Džonsonovom sajtu 9. decembra prošle godine, navodi se da su on i Ohana tog dana zvanično pokrenuli inicijativu da okupe “predsjednike i predsjedavajuće parlamenata širom svijeta” kako bi im se pridružili u nominaciji Trampa za Nobela za mir za 2026.

“Danas su Džonson i Ohana potpisali zvanično pismo kojim se inicijativa pokreće, a koje će biti proslijeđeno parlamentarnim liderima širom svijeta radi prikupljanja potpisa”, piše u toj objavi.

U saopštenju objavljenom na sajtu Kneseta 10. decembra navodi se da su Ohana i Džonson “pokrenuli globalnu parlamentarnu inicijativu” za dodjelu Nobelove nagrade za mir Trampu.

“Dvojica predsjednika parlamenata zajednički su potpisali pismo upućeno Nobelovom komitetu... Konačna verzija pisma biće predstavljena predsjednicima parlamenata širom svijeta, kako bi se pridružili ovoj preporuci”, dodaje se.

O tome da su Džonson i Ohana pokrenuli inicijativu za nominaciju predsjednika SAD, tih dana izvještavali su izraelski i američki mediji.

Međutim, Mandić tvrdi da su Džonson i Ohana, zajedno s njim, kandidovali Trampa.

“Osjećam se ponosno što je delegacija mog kabineta, zajedno s generalnim sekretarom Skupštine, juče (13. januar) u svetom gradu Jerusalimu uručila moj potpis na zajedničku nominaciju predsjednika SAD Donalda Trampa za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir, koju su, zajedno sa mnom, inicirali predsjednik Kongresa Majk Džonson i predsjednik Kneseta Amir Ohana”, napisao je Mandić na Iksu.

Poručio je da “duboko vjeruju” da na taj način šalju jasnu poruku da su Zapadnom Balkanu i Bliskom istoku, kao i cijelom svijetu, najpotrebniji mir i stabilnost.

“Sigurni smo da će i brojne druge kolege, predsjednici parlamenata zemalja svijeta, podržati ovu našu plemenitu inicijativu”, podvukao je on.

Uz tu poruku, objavio je i kolaž fotografiju na kojoj je on u sredini, između Džonsona i Ohane.

Iz Skupštine je prekjuče saopšteno da su šef Mandićevog kabineta Mirko Miličić, generalni sekretar parlamenta Boban Stanišić i predsjednica Jevrejske zajednice Crne Gore i Mandićeva savjetnica Nina Ofner Bokan - uručili Ohanu pismo Mandića, “kao i inicijativu o kandidovanju Trampa za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir, koju su potpisali predsjednik Džonson, predsjednik Kneseta i Mandić”.

Međutim, u saopštenju Kneseta o posjeti crnogorske delegacije nije navedeno da je Ohana primio Mandićevo pismo i “inicijativu”. Piše da je delegacija crnogorske Skupštine bila u posjeti “s ciljem učenja o integraciji tehnologije vještačke inteligencije u parlamentarnom radu”.

Iz Kneseta juče nisu odgovorili na upit “Vijesti” ko su sve potpisnici inicijative za Trampovu nominaciju, da li je Mandić njen pokretač ili potpisnik, dok Mandićev kabinet nije odgovorio zašto šef zakonodavnog doma smatra da je Tramp pravi kandidat za Nobelovu nagradu za mir, s obzirom na to da je američki predsjednik nedavno odobrio otmicu prvog čovjeka Venecuele Nikolasa Madura, bez konsultacija s Kongresom, te da ovih dana prijeti da će - i silom, ako bude potrebno - zauzeti Grenland, teritoriju države članice NATO-a - Danske.

Kampanja

Rok za nominacije za nagradu je, kako piše na sajtu Norveškog Nobelovog instituta, 31. januar. Međutim, Nobelov komitet može da pridruži listi dodatna imena tokom svog prvog sastanka, koji se održava nakon tog datuma. Taj sastanak prošle godine održan je 26. februara.

Švedski hemičar i pronalazač Alfred Nobel je u svom testamentu naveo da Nobelova nagrada za mir treba da bude dodijeljena osobi “koja je učinila najviše ili najbolje za bratstvo među narodima, za ukidanje ili smanjenje stalnih armija, te za održavanje i unapređenje mirovnih kongresa”.

Izraelski “Džeruzalem post” (Jerusalem Post) izvjestio je 9. decembra o inicijativi koju su pokrenuli Džonson i Ohana, nazvavši je “dosad najkoordinisanijim globalnim naporom u prilog Trampovoj kandidaturi”.

Taj medij je naveo da je inicijativa uslijedila nakon što je Ohana najavio njeno pokretanje u Knesetu polovinom oktobra prošle godine. Izrael i Hamas su 9. oktobra potpisali sporazum o prekidu vatre, zasnovan na mirovnom planu koji je predsjednik SAD-a predložio i u čijem je postizanju posredovao, dok se Tramp 13. oktobra obratio izraelskom parlamentu.

Nakon tog obraćanja, Ohana je kazao da će sarađivati s Džonsonom kako bi “okupili predsjednike parlamenata” da nominuju Trampa za Nobelovu nagradu za mir, navodeći da “nema nikoga ko je zaslužniji”, te da je “svijetu potrebno više Trampova”.

Sjutradan (14. oktobra), Džonson je na konferenciji za medije u Vašingtonu saopštio da će on i Ohana zajednički nominovati Trampa, o čemu je izvijestio američki “Aksios” (Axios).

Tramp je bio nominovan i za prošlogodišnju Nobelovu nagradu za mir, ali je nagrada dodijeljena venecuelanskoj opozicionarki Mariji Korini Mačado. Tramp je prošle sedmice u objavi na svojoj društvenoj mreži “Trut sošl” (Truth Social) napisao da je “Norveška glupa” jer mu nije dodijelila priznanje, iako ta država nema ništa s dodjelom nagrade.

Nakon što je Tramp odobrio akciju kidnapovanja Madura, u kojoj je ubijeno najmanje 40 ljudi, među kojima je bilo i civila, Mačado je rekla da “želi da preda nagradu Trampu i da je podijeli s njim, u ime naroda Venecuele”. Tramp je odgovorio da bi mu to bila “velika čast”, ali je Norveški Nobelov institut saopštio da se nagrada “ne može opozvati, dijeliti, niti prenijeti”.

Ipak, Mačado je danas predala njenu Nobelovu nagradu za mir Trampu tokom sastanka u Beloj kući, rekavši da je to priznanje posvećenosti američkog predsjednika slobodi njene zemlje.

Musić: Mandić plete mrežu

Odgovarajući na pitanje koji je cilj Mandićevog potpisivanja inicijative, te da li je posrijedi njegov pokušaj da stekne simpatije američke administracije, politički konsultant i politikolog iz Zagreba Aleksandar Musić rekao je “Vijestima” da Mandiću primarno treba “apsolutna milost” sljedećeg američkog ambasadora u Crnoj Gori, dodaviši da su to “misija i razlog”.

Pojasnio je da Mandić tim potezom nastoji da sebi pripremi teren kako bi bio “prvi unutrašnjepolitički izbor sljedećeg ambasadora SAD-a u Crnoj Gori”, nakon odlaska ambasadorke Džudi Rajzing Rajnke.

“Mandić shvata da Evropi nikad neće biti primarni izbor (iako je situacija sad miljama daleko od toga da je u definiciji neprihvatljiv, kao što se mnogi u Crnoj Gori i dalje tješe), te sebi želi da osigura diplomatsko zaleđe za sredinu 2027. i formiranje nove parlamentarne većine koju bi mogao voditi on, neko njegov ili neka namjerno podržana slaba ličnost iz reda manjih partnera”, kazao je Musić.

Naglasio je da prvi čovjek Skupštine razumije da su “sve prijašnje opklade pale, da jučerašnja kako svjetska, tako i balkanska pravila ne vrijede”, te da “trči da osvoji prostor”.

“U tom smislu, uopšte ne bih ismijavao ovakav predlog jer ocrtava određeni strateški hod i te kako u korak s vremenom, ocrtava inovaciju, za razliku od bezličnog PES-a (Pokreta Evropa sad) i terminalno nesposobne opozicije. Nisam jednom rekao da jedini u crnogorskoj politici (preciznije - oni koji ga vode) razmišlja barem godinu do dvije unaprijed”, ocijenio je on.

Musić je istakao da je u svemu tome nebitno ko je dobar, ko loš, a ko zao, ko je simpatičan ili nesimpatičan, što je bilo 2016. ili čak prošle godine, nego ko razmišlja iole unaprijed i gradi sebi stubove moći.

“Jezikom političke strategije - ko plete svoju mrežu i gradi svoju visoku kulu”, podvukao je sagovornik.

Konstatovao je da je “kristalno jasno” da je manji dio toga direktna zasluga Mandića, već da oko njega postoje jedna ili dvije osobe “iz sjene koje su inteligentnije, umreženije i upućenije, ali postoje”. Na drugim stranama, tvrdi Musić, ni taktički, a kamoli strateški, ne postoji ništa - “samo bauljanje od danas do sjutra, permanentno čuđenje i poraz za porazom”.

Put u američke hodnike moći

Musić je rekao da su oni koji vode Mandića svjesni dubokog savezništva, “ako ne i spojenosti pupčanom vrpcom”, američke i izraelske politike, te da ulaz u američku administraciju traže preko “izraelsko-jevrejske karte”, koristeći, kako kaže, iskustvo i kontakte Milorada Dodika, umjesto direktnog ulaza. Prema njegovim riječima, za direktni ulaz u “američke hodnike moći” još nemaju tu snagu i konekcije.

“Taj direktni ulaz nije uspio da realizuje ni Mandićev gospodar, kog sve manje spominje, (predsjednik Srbije) Aleksandar Vučić, a koji se nemuštim laktarenjem na Floridi, muljanjem sa srpskim kamiondžijskim firmama u Americi, oslanjanjem na tipove poput Roda Blagojevića brutalno osramotio, naljutio Trampove ljude i od tamo je istjeran”, naveo je on.

Kazao je da je Mandićevim snagama trenutak idealan, jer i SAD i Izrael nisu na vrhuncu popularnosti u dobrom dijelu Evrope i svijeta, te da će onaj ko sad “beskompromisno odigra svoje karte na tu priču” i prođe kroz određeni tunel neugodnosti - imati u godinama koje slijede i te kakve benefite.

Napomenuo je da je priča o savezništvima i lobiranju “neispričana priča Crne Gore”.

“Naime, PES nema saveznike (ako pod savezništvom ne računamo nižerangirane evropske funkcionere), opoziciji su saveznici neojugoslovenske regionske propalice, a Mandić i oni koji ga vode znaju na koja se vrata u ovom trenutku isplati kucati. Rusija mu tako postaje uvenuli list na vjetru, davno zaboravljena riječ. Od koljenice do Kneseta, a možda i do Kapitola. Živimo u dobu haosa, u rolerkosteru događaja i dobici i gubici pozicioniranja u takvom svijetu biće apsolutni”, poentirao je sagovornik.

Trampova “dostignuća”

U pismu adresiranom na Norveški Nobelov institutu, kojim je pokrenuta inicijativa za nominaciju Trampa, Džonson i Ohana naveli su da je predsjednik SAD tokom godina javne službe “bio zagovornik mira, nepokolebljiv u opredjeljenju da unapređuje dijalog, promoviše diplomatiju i bude primjer principijelnog liderstva na svjetskoj sceni”.

Napisali su da Trampovi doprinosi miru obuhvataju: plan za mir za Gazu u 20 tačaka, Abrahamove sporazume, primirje Indije i Pakistana, primirje i mirovni sporazum Tajlanda i Kambodže, pomirenje Demokratske Republike Kongo i Ruande, mirovni sporazum Azerbejdžana i Jermenije, ekonomsku normalizaciju Srbije i Kosova, te smanjenje tenzija između Egipta i Etiopije.

Kazali su da su Trampova dostignuća među najznačajnijim u modernoj istoriji, te da je “malo ko, ako je iko, u istoriji učinio više da unaprijedi stvar mira - a niko nije dostojniji ove časti”.

Pismo je objavljeno na Džonsonovom sajtu i njegovi jedini potpisnici su on i Ohana.

( Balša Rudović )