Gliseri više neće moći kako hoće
Novi Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe, koji je stupio na snagu, predviđa da plovila za prevoz putnika imaju ugrađen i stalno aktivan uređaj koji mjeri brzinu, kurs kretanja... Uvedena i obaveza posjedovanja crne kutije
Vlasnici glisera na tim plovilima moraće ubuduće da imaju uređaj koji automatski emituje podatke i o brzini njihovog kretanja. Uz to, u obavezi su i da taj uređaj stalno drže uključenim. Plovila kojima se prevoze putnici, takođe, umjesto jednog, sada moraju da imaju najmanje dva člana posade.
Takve obaveze predviđene su novim Zakonom o sigurnosti pomorske plovidbe, koji je u Skupštini usvojen krajem prošle godine, a na snagu je stupio nedavno.
Prema Zakonu, sva plovila koja su registrovana za privrednu djelatnost prevoza putnika duža od pet metara, moraju biti opremljena uređajima za automatsku identifikaciju (AIS transponderi) i da uređaj mora stalno da bude uključen.
AIS transponder stalno emituje podatke o identitetu, brzini, kursu i destinaciji plovila na koje je ugrađen. Stalno uključen AIS moraće da imaju i sva ribarska plovila duža od 15 metara.
Vlasnike brzih izletničkih glisera, neće obradovati ni to što je uprkos njihovom protivljenu, u Zakonu ostala i obaveza da sva plovila registrovana za privredbnu djelatnost prevoza putnika, od sada umjesto jednog, moraju imati najmanje dva člana posade.
Svi putnički i brzi putnički brodovi, angažovani na međunarodnim putovanjima, kao i svi teretni brodovi preko 3.000 tona, a koji su građeni nakon 2002. godine, imaju sada zakonsku obavezu da dok su u crnogorskim teritorijalnim vodama, posjeduju i VDR uređaje (crne kutije, koje bilježe sve bitne parametre plovidbe).
Nema vjetroelektrana na moru
Iako iskazana nacrtom, odustalo se od ideje da se ovim propisom reguliše i sigurnost plovidbe na tzv. unutrašnjim vodama, prvenstveno Skadarskom jezeru, pa je ta oblast i dalje u najvećoj mjeri nedefinisana.
Takođe, iako pomenuto u nacrtu, sada važeći Zakon ne pominje neke nove objekte vezane za energetsku djelatnost na moru, poput vjetrogeneratora i konvertora energije talasa, već samo govori o “plutajućim objektima i instalacijama za proizvodnju ugljovodonika”.
Remorkeri u Boki obaveza, nije ograničena brzina plovidbe
Zakonom je uvedena i obaveza za sve brodove duže od 100 metara da tokom plovidbe kroz tjesnac Verige, odnosno prilikom manevrisanja za vezivanje, odvezivanje i sidrenje u lukama Bokokotorskog zaliva, koriste sigurnosnu pratnju tegljača “odgovarajuće snage i vučne sile”.
U članu 51, koji definiše upotrebu tegljača, međutim, nije napravljen izuzetak od te obaveze za jahte duže od 100 metara, pa će i ta plovila, kada dolaze u bokeljske luke i marine, morati da koriste pratnju remorkera.
“Ako pilot smatra da odluka zapovjednika broda o korišćenju odgovarajućeg broja tegljača ne garantuje sigurnost broda i luke za vrijeme manevrisanja, o tome će obavijestiti Lučku kapetaniju koja će odrediti minimalan broj tegljača potrebnih za siguran manevar broda”, stoji u članu 51. Kada više plovnih objekata istovremeno traže asistenciju tegljača, a nema dovoljno tegljača, ili kada je ugrožena sigurnost plovidbe i ljudskih života ili može doći do zagađivanja mora, Lučka kapetanija, kako se dodaje, određuje raspored upotrebe tegljača.
Remorkeri, kako je predviđeno, moraju biti opremljeni za gašenje požara na brodovima i objektima na obali.
Za razliku od dosadašnjeg, novi Zakon o sigurnosti plovidbe ne sadrži eksplicitnu odredbu o maksimalno dozvoljenoj brzini plovidbe. Do sada je to bilo 10 čvorova u zalivu Boke Kotorske i područjima parkova prirode Platamuni, Katič i Stari Ulcinj, odnosno šest čvorova u Kumborskom i tjesnacu Verige, ali je dozvoljavala i plovilima dužine do 24 metra da u tim zonama plove brzinama do četiri čvora većim od maksimalno propisanih.
To se sada mora naknadno regulisati podzakonskim aktom, koji je, nezvanično, u izradi.
Slijetanje hidroaviona da se najavi 15 dana ranije
Novi Zakon nema ni eksplicitne odredbe koje su bile u njegovom Nacrtu, vezane za upotrebu hidroaviona. Nacrtom je, bez ikakvih dodatnih ograničenja, bilo omogućeno polijetanje i slijetanje sa morske površine na udaljenosti ne manjoj od 300 metara od obale, odnosno ne manjoj od 150 metara uz posebnu prethodnu dozvolu. Toga nema u usvojenom zakonu, ali se upotreba hidroaviona može podvesti pod odredbe člana 15, koje definišu morski “prostor namijenjen za sport, rekreaciju i razonodu”.
Taj član propisuje da se “na određenom dijelu plovnog puta mogu održavati sportska takmičenja i druge aktivnosti na osnovu odobrenja Lučke kapetanije i uz uslove i mjere utvrđene tim odobrenjem”.
Za izdavanje odobrenja, organizator sportske priredbe ili druge aktivnosti na moru, dužan je da Lučkoj kapetaniji podnese zahtjev najkasnije 15 dana prije početka takvog događaja.
Za lučke kapetane mogu samo iskusni pomorci
Novi Zakon nije eliminisao problematične odredbe iz Nacrta na koje je ukazivao dio stručne javnosti, jer je mogućnost da vrši nadzor i upravljanje nad pomorskim saobraćajem (VTS), osim Uprave pomorske sigurnosti, čiji operateri na raspolaganju jedini imaju kompletan uvid stanja u akvatorijumu na osnovu podataka sa senzora (radari, AIS, video kamere), omogućio da to u lučkom akvatorijumu radi “Lučka kapetanija u saradnji sa VTS službom”.
Uloga Lučke kapetanije je novim zakonom reafirmisana i pojačana. Ministarstvo je odustalo od lošeg rješenja iz Nacrta koji je omogućavao da se za lučkog kapetana postave i osobe koje nemaju završen Pomorski fakultet nautičkog smjera, kako je to svuda u svijetu. Tako je sada jasno propisano da lučki kapetan, osim uslova propisanih Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, može biti isključivo pomorac-nautičar koji ima važeći brevet zapovjednika trgovačkog broda od 3.000 tona ili većeg, te najmanje 24 mjeseca plovidbenog staža u svojstvu zapovjednika takvog broda.
Nuklearne brodove “vide”, jahte u drugom zakonu
Novi zakon sadrži i član koji govori o stranim nuklearnim brodovima (plovilima na nuklearni pogon). Civilnih brodova na nuklearni pogon (sa izuzetkom ruskih ledolomaca na Arktiku) u svijetu je veoma malo, pa je jedina realna mogućnost da se u našim lukama ili vodama eventualno nađe brod na nuklearni pogon u slučaju da kod nas dođe neka podmornica ili nosač aviona neke savezničke NATO države. Njihov nuklearni propulzioni sistem je strogo povjerljiv i nedostupan, čak i civilnim službama država u čjim mornaricama takvi brodovi plove.
Iako je to bila prvobitna namjera Ministarstva pomorstva, zakonom koji je usvojen nije obuhvaćena materija koju je do sada tretirao poseban, Zakon o jahtama.
( Siniša Luković )