Povratak korijenima, ali sa budžetom i stavom milijardera

U današnjem digitalnom svijetu, svijetu hiperprodukcije i fanova koji traže “tempirana” i redovna izdanja, osam godina je jedna čitava era.

Toliko je prošlo od kako je A$AP Rocky, “kralj njujorškog repa”, objavio posljednji album “Testing” (25. maj 2018. godine).

Od tada se svašta promijenilo u muzičkoj industriji. Posljednji put kad smo čuli A$AP Rockyja, Tik Tok je tek počeo da dominira, striming platforme i izdavačke kuće su još uvijek forsirali “dugačke albume” radi brojki, a algoritmi nisu diktirali izvođačima.

Osam godina kao čitava era

I u “rep svijetu” se svašta promijenilo. Pop Smoke je ubijen, “rage” zvuk je doživio uspon sa Playboi Cartiem, “UK Drill” je doživio vrhunac, Kanye West je prešao put od naciste do “new born” hrišćanina, Westside Gunn, Conway the Machine i Benny the Butcher su liriku i prizvuk 90-ih vratili u prvi plan, a Kendrick Lamar i Drake su imali možda i najveći “beef” u istoriji rep muzike.

I danas, reperi i dalje pokušavaju da se oblače, kreću i ponašaju kao Rocky kad se prvi put pojavio. Njegov zvuk bio je psihodelična magla uticaja žanrova i podžanrova iz devedesetih. Te je on “prelaz” između tog perioda i današnjeg haosa rage-rap svijeta.

Na Rockyjevoj, uličnoj i “moshpit” energiji ranih nastupa izgradio se čitav industrijski kompleks festivala. Imitatori poput Travis Scotta, Drakea i Playboi Cartia (koji je i Rockyjev “projekat”) uzeli su njegov stil i pretvorili sebe u megazvijezde.

Uprkos svim ovim događajima, smjeni generacija, promjenama načina poslovanja industrije, inflaciji izvođača i sadržaja, A$AP Rocky je uspio da ostane relevantan. Rocky je ostao među posljednjima, ako ne i posljednji, veliki “enigmatički” umjetnik u repu koji zapravo i ne mora da objavi pjesmu da bi se o njemu pričalo.

Svako kome je poznato Rockyjeva diskografija i on kao ličnost, jasnu mu je da mu ego ne bi dozvolio da se planski “povlači” i stvara mit o sebi. Što uopšte nije loša stvar, naprotiv.

“Testing”: Neshvaćeno vizionarsko remek-djelo

“Testing” je bio, ili mi se makar sad čini, polarizujući album. Rocky je tada testirao granice repa psihodelijom, čudnim prelazima, neočekivan semplovima i neočekivanim gostovanjima. A i samim tim što je album na prvu loptu bio manje hitičan.

Kritika i muzički puritanci nisu voljeli ovaj projekat jer nisu mogli da opipaju i lociraju njegovu energiju i eksperimentalni stav kojim je odisao.

Rocky je tad namjerno “pobjegao” od “trap” formule (Migos, Future, Young Thug). Na neki način je “Testing” bio i vizionarski projekat. Najavio je eru u kojoj su vizuelni identitet i tekstura zvuka bitniji od do tada ustaljenje norme.

Osam godina kasnije, “Testing” se retroaktivno naziva neshvaćenim remek-djelom.

To i jeste bio, i ja sam ga, tada kao srednjoškolac, tako i doživio.

Bio je pravo osvježenje u moru tada, a i u godinama kasnije, aktuelnog “mumble” repa. A o generičnosti mumble repa najbolje govore internet mimovi (koje su kasnije old school boomeri koristili kao argument) kako svi mlađi reperi i fizički i po pjesmama liče jedni na druge.

A$AP Forever, sa tog albuma je postala himna njegovog Harlema. Semplovanjem Mobyjeve pjesme “Porcelain” spojio je naizgled nespojivo. Hip hop 90-ih i elektroniku, a zvuči, u najmanju ruku, kao Pink Floyd kad bi repovali. Praise the Lord se ispostavila kao megahit. Frula sa prljavim londonskim grimeom koji je donio Skepta, dokazala je da Rocky može da napravi hit kad god poželi. Na pjesmi sa Juicy J-em se kroz haos i distorziju vratio korijenima i južnjačkom Memfis zvuku. Sa FKA Twigs je radio art-pop. A pjesma “Purity”, zbog koje je Frank Oceana izvukao iz ilegale, sa akustičnim semplov je emotivni vrhunac albuma. ASAP je time otkrio da ni on nije imun na probleme sa mentalnim zdravljem prouzrokovanim pretjeranom popularnošću.

A onda, uz tek poneki singl, muzička pauza od skoro osam godina.

Ali Rocky je u ovom vremenskom razmaku radio sve osim muzike. Od zavodnika iz Harlema i modela koji repuje postao je taj koji vuče konce. Postao je kreativni direktor “Pume” za njihovu saradnju sa Formulom 1. Spojio je uličnu modu sa elitističkim i snobovskim sportom. Postao je zaštitno lice “Guccia” i “Bottega Veneta”. Režirao je spotove, dizajnirao svoju garderobu, dizajnirao pakovanja luskuznih pića, oprobao se u filmskom/tv svijetu.

Doduše, bio je i hapšen u Švedskoj, optuživan za pucnjavu i sudio se zbog toga sa bivšim prijateljem A$AP Rellijem.

Ali je i srušio internet objelodanjivanjem veze za pop zvijezdom Rijanom. Oni su, nakon Jay Zija i Beyonce, postali vjerovatno najmoćniji par muzičke industrije. Dobio je i dva sina i ćerku.

Fanovi vole da kažu da je od “Fashion Killa” postao “Family man”.

“Don’t Be Dumb”: Čekanje se isplatilo

Najnoviji album “Don’t Be Dumb” je preživio dosta odlaganja. Što zbog njegovog perfekcionizma, što zbog sudskih sporova koje je imao zbog pomenutih otpužbi za pucnjavu.

Iako se spekulisalo o dubljoj saradnji, uticaj legendarnog režisera i umjetnika Tim Burtona na ovom projektu je prvenstveno estetski, kroz koji on stoji iza vizuelnog identiteta i naslovnice albuma.

“Don’t Be Dumb” se ukratko može opisati kao povratak korijenima, ali sa budžetom i stavom milijardera.

Album ima 17 pjesama, traje sat vremena i postavljen je, čini mi se, kao vizuelni i zvučni film - podijeljen u tri čina. Djeluje kao da ne može da dosadi.

Nakon prvog slušanja sam pomislio: energično, na momente sirovo, tvrdo, Massive Attack vibe, džez klavir - perfektno.

Rocky je ovim albumom pokazao da pauza i porodični život nisu otupili njegovu oštricu. Dokazao je i da je takav umjetnik da ni nakon tolike pauze ne mora da prati trendove, kao i da zapravo brine o umjetnosti.

Potvrdio je svoje mjesto u grupi “A” na top tier list, kao i da je možda i prirodno najtalentovaniji reper 21. vijeka.

“It’s been a lil’ while since I been in the league/ A couple lil’ trials, couple of leaks/ Still in the field like I’m runnin’ in cleats/ Last time I checked, we still in the lead”, jeste vrlo vjerovatno najtvrđi način da se otvori dugoočekivani album.

“Order of protection” je, ne samo zbog ovog stiha, najvažnija stvar na albumu. Iako možda zvuči kao izvinjenje, uopšte nije. Rocky kaže da uprkos godinama čekanja i dalje slušate svaku pjesmu i svaki stih. Preko hipnotičkih loopova Rocky u ovoj pjesmi postavlja ton i održava ga do kraja.

“Helicopter” je napeta i tvrda pjesma sa klasičnim Rocky-Harlem flowom. Rocky na ovoj pjesmi radi upravo ono što njegovi “brainrot” kopije i sljedbenici (Playboi Carti i Travis Scott) sigurno ne bi mogli. Upada duplim tempom na beat, klizi po njemu i proziva sve one koji “rade sve za plavu kvačicu”.

“Stole ya flow” je očigledan i urnebesno smiješan diss na Drakea. Proziva ga za krađu stila i estetike. Prikazuje sebe u dominantnom stilu i to radi sa, standardno, ogromnom dozom harizme. A i ukoliko ste uživali kako Kendrick proziva Drakea, uživaćete i kako ga Rocky “body-shameuje”.

“Stay Here 4 Life” je slojevitija klasična, ali i iskrena R&B ljubavna pjesme i emotivno jezgro albuma. Nebeski vokal Brent Faiyaza i emotivni Rocky koji želi da zamrzne srećne trenutke. A lako možemo pretpostaviti kome posvećena.

Iz nje lagano prelazi u “Playa”, koji je pastiš fanka 80-ih na kojem Rocky zvuči nevjerovatno kul. Opisuje “lifestyle” pravog “player”-a.

“Stop Snitching”, očigledno inspirisana njegovim nedavnim pravnim problemima sa bivšim prijateljem A$AP Rellijem i još je provokativnija. Rocky tu udružuje snage sa underground veteranom iz Hjustona, Sauce Walkom, koji donosi istu onu eksploziju energije kakvu je ScHoolboy Q donosio na ranijim Rockyjevim izdanjima. Agresivna je, ulična i jasno pokazuje Memfis stil.

“STFU” je interesantna fuzija industrial zvuka, elektronike i repa. Rocky je na ovoj pjesmi udružio snage sa eksperimentalnom industrial-hardcore-hip hop grupom “Slay Squad”, koju fanovi još uvijek odlično “gatekeepuju” i nazivaju “Ghetto Metal” stil.

“Punk Rocky” sanjiva indie-pop breakup pjesma koja podsjeća na Rockyjevu “razvučenost stila” kao na “Testing”.

“Air Force (Black DeMarco)” je još jedno eksperimentalno, ali i anksiozno “rage” koje je haotično, jako zanimljivo i smiješno.

“Whiskey (Release Me)” je klasičan njujorški bum i moderni eksperiment. Dream pop vokali Damon Albarna (Blur i Gorillaz) dodaju britansku melanholiju. Westside Gunn sa outro adlibima daje ulični kredibilitet pjesmi i potvrdu da je, uprkos svemu, Rocky zaista i dalje “kralj Njujorka”, iako u pjesmu priča kako želi da se otarasi alkohola.

“Robbery” je Jazz Noir remek-djelo. Sempl legendarne džez kompozicije “Caravan” od Duke Ellingtona. Doechii i Rocky repuju dijalog iz crno-bijelih filmova 1940-ih. Rocky potvrđuje “razvučenost” sa “Testing” i igranje sa žanrovima. I već mogu da zamislim cijeli album u ovom stilu.

“Don’t be dumb/Trip baby”, dvočlana kompozicija od šest minuta. Prva polovina koristi sempl indie zvijezde Clairo. Zvuči brutalno dobro.

“The End” je grandiozan kraj. Rocky sumira sve i poručuje “Nemoj biti glup” u svijetu koji nema kompas. Osvrt na sumorno stanje svijeta, vjersko bogohuljenje, rasizam i institucionalizam.

“SWAT Team” I “Fish N Steak (WHAT IT IS)” su šlag na torti. “SWAT Team” je haos, u svakom smislu te riječi. Agresivni sintisajzeri i ulična energija koja je i proslavila Rockyja.

“Fish N Steak”, povratak legendardnog dua. Tyler, The Creator i Rocky nastavljaju saradnju i ponovo udružuju snage na ovoj opuštenoj pjesmi koja je kao stvorena za Tylera.

Zaključak je da je “Don’t Be Dumb” šarmantan, zabavan i zanimljiv album. Potvrdio je da Rocky barata eksperimentima i konceptima koje njegovi savremenicu iz svijeta repa mogu da pokušaju da dokuče. On ga je već nazvao “remek-djelom”, samo se nadam da na potvrdu toga nećemo čekati osam godina. Ponovo.

( Danilo Misita )