Svijet u plusu i minusu: Crno-bijela rapsodija Mariusa Bartona

Iako postoji mnogo nijansi sive između crne i bijele, istaknutog slovačkog umjetnika, muzičara i fotografa Mariusa Bartona to ne zanima, kaže on u razgovoru za “Vijesti”, uz konstataciju da je svijet već dovoljno šaren, te da sve te silne boje nekada izazivaju zasićenje.

Zato su njegove fotografije pročišćene, naizgled jednostavne, monohromatske - crno-bijele, ali sa autentičnom kompozicijom i atmosferom. Tokom 2025. godine predstavio se širom svijeta ciklusom “Polarity”, a između ostalog i u Crnoj Gori, u Modernoj galeriji JU Muzeji i galerije Podgorice, u saradnji sa Ambasadom Slovačke.

“Serija fotografija ‘Polarity’ predstavlja upravo polarizovani, trošni, uništeni svijet. Sve je crno i bijelo, plus i minus. Fotografije i vizuelni jezik kojim se služim tako odražavaju pogled na stvarnost i svijet, kao i moju viziju polariteta. Ukratko, između dvije podijeljene strane nalazi se moj pogled na život i svijet”, objašnjava on u razgovoru za “Vijesti”.

Iako često čujemo da nije sve crno i/ili bijelo, Barton smatra da se može posmatrati i tako, otkrivajući kako sam, kroz crno-bijelu perspektivu, doživljava svakodnevicu, društvo i svijet u kojem živimo.

“Naš svijet nije baš neko lijepo mjesto. Čak bih rekao da je čista katastrofa. Naravno da postoji mnogo nijansi sive između crne i bijele, ali mene to ne interesuje. Mene zanima i želim da vidim ono što drugi ne vide, zato je i moj rad usmjeren na ličnu perspektivu i govori o onome što ja vidim i kako vidim, a što želim kao informaciju da prenesem drugima”, priča Barton.

Njegova djela fokusirana su na fine art, minimal art, street art, portret, mrtvu prirodu, kao i slobodnu fotomontažu, i sve to, gotovo uvijek, monohromatski.

“Sve je stvar izraza. Crno-bijela fotografija mi daje više načina i više mogućnosti da se izrazim. Boja ponekad oduzme suštinu onome što crno-bijelo može da kaže. Zato sam izabrao taj pristup i tehniku. Boje mi zapravo odvlače pažnju od onoga što želim da izrazim i prikažem, jer ih često ima previše. Život oko nas je svakako već (dovoljno) šaren, pa zato mislim da je crno-bijela tehnika i taj pogled najbolji način da prenesem svoju viziju i sliku svega što me okružuje”, sumira on.

Kustos niza njegovih izložbi “Polarity”, Marian Pušer, ističe da se kolekcija Bartonovih fotografija može uporediti sa starogrčkom rapsodijom zbog svoje unikatnosti i lijepe, ali dramatične estetike.

“Nije slučajnost da se serija radova Mariusa Bartona zove ‘Polarity’ ili ‘Crno-bijela rapsodija’. U rječniku stranih riječi sam pročitao da je rapsodija starogrčka epska pjesma sa junačkom tematikom, moderna lirska pjesma uzvišenog sadržaja, instrumentalna kompozicija sa dramatičnim sadržajem. Kako god da gledam na Mariusove fotografije, mogu na njima da primijetim svako od tih poređenja, jer su sve to kompozicije sa nesvakidašnjom tematikom i sa prelijepim i dramatičnim sadržajem”, smatra on.

S obzirom na to da Barton o svojim fotografijama, pa tako i svemu ostalome, govori otvoreno i krajnje subjektivno, tako odgovara i na pitanje kako doživljava komentare i tumačenja publike i kritike o sopstvenoj umjetnosti.

“Iskreno? Ko mari. To nije moj problem. Ja sam umjetnik. Kada fotografija izađe u javnost, stojim iza nje. Ne volim da objašnjavam fotografije i da govorim o njima pojedinačno, ne volim da ih tumačim za druge. Svako ih doživljava na svoj način. U tom kontekstu mi je važno šta publika vidi, jer ponekad primijeti nešto na šta ni ja sam kao autor nisam obratio pažnju. Vizija nije samo autorova, već i posmatračeva”, navodi umjetnik.

Barton je istakao da fotografija treba da govori sama za sebe, a ne da se objašnjava posmatraču koji sam u njoj treba da pronađe priču. Sumirajući utiske sa brojnih izložbi u prethodnom periodu, ističe da su impresije povodom izložbe pozitivne i da je postavka dobro prihvaćena - i u Budimpešti, Rimu, Beču, pa i u Podgorici.

“Svuda je bilo sjajno. Prvi put sam bio u Podgorici, mada nijesam imao vremena da bolje upoznam grad. Već jutro nakon otvaranja izložbe otputovao sam za Slovačku. Ta gostovanja su uvijek kratka i uvijek se sve brzo odvija. Bio sam u Njujorku u septembru i oktobru, u Podgorici u decembru, pa nazad u Slovačku i onda opet povratak u Njujork. Izložba je svuda lijepo prihvaćena, zaista, i u Beču, Rimu, Budimpešti, Podgorici...”, sabira Barton.

Nabrajajući brojne svjetske gradove i metropole umjetnosti, dinamike i stila života, i sam potvrđuje da ga gradovi na svoj način inspirišu. Ipak, ne svi.

“Slikovito ću vam odgovoriti na pitanje o gradovima, uličnoj fotografiji i inspiraciji i sve će vam biti jasno. U Njujorku sam tokom jednog mjeseca napravio oko 7.000 fotografija. To je nevjerovatan grad: brz, glasan, dinamičan, intenzivan. Cijeli svijet je na Menhetnu. Za mene je to neiscrpan izvor inspiracije. Nijedan grad se ne može uporediti sa Njujorkom - ni Pariz, ni Rim, ni Beč. I to je to”, zaključuje fotograf.

Barton je veliko ime u svijetu muzike, kako u Slovačkoj, tako i u nekadašnjoj Čehoslovačkoj, gdje je ostvario veliku karijeru. Za “Vijesti” otkriva da prepoznaje snažnu vezu između fotografije i muzike, ali i da je danas mnogo posvećeniji fotografiji, dok je muzičko poglavlje u svom životu, kaže, zatvorio.

“Muzikom se bavim cijelog svog života. Svirao sam kao basista, profesionalno, prošao kroz rok, džez i brojne druge žanrove... Naravno da postoji veza između muzike i fotografije, to je prosto osjećaj za kompoziciju, balans i estetiku. A balans se mora osjetiti. I u muzici i u vizuelnoj umjetnosti postoji zakon kompozicije. Morate znati kako da rasporedite elemente, detalje, morate imati osjećaj. To je posao umjetnika”, nabraja Barton, koji je bio član jednog od najpoznatijih muzičkih sastava u Slovačkoj i sarađivao sa brojnim pop i rok umjetnicima.

“Danas predajem na privatnoj muzičkoj akademiji u Bratislavi, radim sa studentima, stvaram svoju umjetnost, putujem i nemam mnogo vremena za svirke i koncerte. Samo sam tako i dalje u muzici. Sa druge strane, fotografija mi sada pruža mnogo više, kada je umjetnost u pitanju. Muzika je za mene prošlost. O tome sam već previše govorio, to je završeno poglavlje”, poručuje on.

Ipak, poznato je da svaku njegovu izložbu prati adekvatna muzika, po njegovom izboru.

“Tako je, muzika jednostavno ide uz moje fotografije. Uz ciklus ‘Polarity’ to je uvijek ista muzika - Majls Dejvis i brazilska muzika, puno ritmova, fuzija...”, ističe Barton.

Trenuci iz svakodnevnog života

Kustos Marian Puser kazao je da postavka “Polarity” prikazuje autorov jedinstveni pogled na svijet i njegove, često neprimijetne detalje.

“Stvaralaštvo Mariusa Bartona, rođenog u Bratislavi, odlikuje se precizno izgrađenim i zrelim autorskim rukopisom, s naglaskom na kontrast linija i oblika, minimalističku čistoću kompozicije, i to isključivo u monohromatskom, crno-bijelom izrazu”, primijetio je Puser.

Barton je “Vijestima” otkrio više i o procesu nastanka fotografija koji je, kaže, nekada dug i promišljen, a nekada tek trenutak, okidač...

“Sve zavisi. Ponekad sama priprema zaista traje veoma dugo, a nekad je dovoljan jedan trenutak, jedna sekunda na ulici. Ja sam iz Slovačke i često fotografije nastaju kao trenuci iz svakodnevnog života. Neke fotografije su pažljivo pripremljene, posebno one koje prikazuju mrtvu prirodu, zbog kompozicije. To je nešto što može nastati slučajno. Sve zavisi od moje vizije. Zavisi, takođe, i od situacije, ali uvijek mora da postoji nešto što me je dodirnulo... Kada vidim neku scenu, kada prepoznam nešto, onda me to i dodirne i pokušam da uslikam kako bih na najbolj inačin prenio sopstvenu viziju, osjećaj i pogled. Dakle, kombinujem, ima i pripreme i trenutka. Gledam da uhvatim pročišćene scene i predjele, a onda pokušavam da napravim dobru kompoziciju. Sa druge strane, nekad me nešto sasvim slučajno inspiriše na ulici. Sve zavisi od momenta”, istakao je Barton.

( Jelena Kontić )