Djeca polumraka i svjetla: Poezija koja izlazi iz uličnih prolaza
Zbirka pjesama mladog pjesnika Marka Stanojkovskog, koja nastaje na granici intime, urbanog iskustva i generacijskog sazrijevanja predstavljena u KIC-u “Budo Tomović”
Promocija zbirke Marka Stanojkovskog u KIC-u “Budo Tomović” okupila je ljubitelje poezije i otvorila prostor za razgovor o urbanim poetikama, emotivnoj ogoljenosti i snazi mladih književnih zajednica
Stanojkovski je izrazio zahvalnost Forumu mladih pisaca, organizaciji bez koje, kako je istakao, ova zbirka ne bi bila ono što jeste.
“Negdje mislim da, da nije bilo Foruma mladih pisaca, iz svega što sam tu naučio, doživio i iskusio, danas ne bi bilo ove knjige ovakve kakva jeste. Forum mladih pisaca me je formirao i jako je važan za moje emotivno, mentalno i intelektualno sazrijevanje. Mnoga iskustva koja sam tu stekao - prijateljstva, druženja, saznanja, razgovori - sve me je to oblikovalo i na kraju ušlo u ovu knjigu. Sva ta iskustva iz mog dosadašnjeg života, pa i te urbane slike i prizori. Mislim da tu ima poetika koje su mi bliske. Svi smo mi negdje različiti, ali imamo i sličnosti”, kazao je Stanojkovski.
Mladi poeta dodaje da, i pored različitih poetskih pravaca u okviru Foruma, postoje snažne dodirne tačke, ističući estetsku vrijednost koju bogatstvo različitosti donosi.
“Naše poetike, iako različite, ipak imaju poveznice. Mislim da je izuzetno važno to bogatstvo različitosti u kružoku, ali i u književnoj zajednici uopšte, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou. Ta multipolarnost glasova, stilova i pristupa temama kojima se bavimo je dragocjena. Forum mladih pisaca je u potpunosti ono što ja, negdje, podrazumijevam pod sintagmom ‘djeca uličnih prolaza’, kao i mnogi drugi kružoci, pokreti i grupacije. Mnogo je onih koji se mogu uklopiti u ono što ta sintagma predstavlja”, smatra Stanojkovski.
Govoreći o samom procesu pisanja, Stanojkovski je kazao da se kroz poeziju suočavamo sa, kako je naveo, “blatom emocija”, objašnjavajući da su pjesme nastale iz unutrašnjih slojeva ličnosti koji se mogu izraziti jedino kroz poeziju.
“Mislim da je kod mene važno to suočavanje sa tim blatom emocija. Ove pjesme su izašle iz nekih najranjivijih, najintimnijih, najdubljih i najosjetljivijih mjesta. Neke su nastale iz loših i negativnih emocija, neke iz pozitivnih i ljepših, a neke iz mješavine svega toga. Bilo mi je važno da budu iskrene, prije svega, da budu ono što imam potrebu da kažem, iznesem i podijelim sa drugima. Neke su vjerovatno izašle iz loših mjesta, iz mojih sukoba sa samim sobom. Mislim da poezija nudi prostor za, ponekad, najbolji mogući način izražavanja, za potpuno ogoljavanje onoga što jesam i one ličnosti koja pokušava da izađe, ako ne može na neki drugi način. Poezija nudi mogućnost da se to konačno manifestuje”, objasnio je on.
Govoreći o tematskim uporištima svoje poezije, Stanojkovski je istakao da se fundamentalno bavio pitanjima koja su ga duboko zaokupljala, do mjere da su morala biti pretočena u stihove.
“Riječ je o stvarima koje su me duboko dirale, tangirale, opterećivale i pogađale, i koje su nekada morale da izađu iz mene, jer nisam imao drugi način da se sa njima suočim. Pisanje je tada nudilo olakšanje i neku vrstu katarze. Zato se nadam da neko ko čita, ko želi da čita, može da prepozna te slojeve i da mu to donese suočavanje sa svjetlom i mrakom u sebi, sa onim od čega često bježimo i što pokušavamo da sakrijemo. Mislim da umjetnost uopšte nudi mogućnost da se sa tim, ponekad, konfrontacijski suočimo”, kazao je Stanojkovski.
On je istakao da u njegovom stvaralaštvu postoje motivi grotesknog i dekadentnog, ali da je nastojao da uspostavi ravnotežu kroz motive saosjećanja, empatije i ljudskosti.
“Postoje ta pitanja grotesknog, apokaliptičnog ili postapokaliptičnog, kataklizme u tom smislu, te dekadentne i mračne vizije. Ali sam se trudio da u svemu tome postoji i ljudskost, saosjećanje, empatija, to svjetlo koje se probija. Djeca, kao motiv, predstavljaju sve te lirske subjekte koji su, manje ili više, djeca uličnih prolaza - nešto dječije, nevino, plemenito, humano i iskreno. Ulični prolazi su prostori polumraka, nisu potpuni mrak. Tu se otvara pitanje liminalnih prostora i liminalnosti, djelovanja i iz svjetla i iz mraka. To su i urbani prostori, alternativa, andergraund, djelovanje sa margine prema mejnstrimu, mogućnost da se sa margine sagleda mejnstrim i svijet takav kakav jeste”, zaključio je Stanojkovski.
( Pavle Savović )