Sagorijevanje u moru problema: Novinari dočekuju svoj dan suočeni s napadima, niskim primanjima, nesigurnim ugovorima...

Anksioznost, sagorijevanje na poslu, hronični umor i narušeni međuljudski odnosi najčešći su razlozi zbog kojih novinari u Crnoj Gori zatraže psihološku pomoć. Budući da se posao i privatni život često prepliću, pomoć traže i zbog problema koji utiču na njihov svakodnevni život u cjelini.

Pomoć, međutim, nerijetko zatraže kasno, kazala je za “Vijesti” Dragana Đokić, psihoterapeutkinja koja već duže pruža podršku zaposlenima u medijima kroz projekte reprezentativnog sindikata.

“Većina njih se javila za psihološku podršku nakon godina ili čak decenija izoženosti raznim stresorima, osjećajući da nešto nije u redu i da im je potrebna pomoć.”

Ukazuje i da su, za razliku od starijih kolega, mladi novinari danas svjesniji da stresan posao može ugroziti njihovo mentalno zdravlje i zato se više trude da ga zaštite.

Iz Sindikata medija Crne Gore (SMCG) poručili su da novinari i medijski radnici trpe više različitih pritisaka, te i da se nestabilni ugovori i niska primanja odražavaju na psihološko zdravlje zaposlenih u medijima. Poslodavcima poručuju da moraju sistemski urediti uslove rada, a ne gasiti posljedice kad ljudi već “puknu”.

U Crnoj Gori sjutra se obilježava Dan novinara, povodom 23. januara 1871. godine kada je izašao prvi broj lista “Crnogorac”.

Kad ni odmor ne pomaže

Iz Sindikata medija kazali su da su novinari i medijski radnici u Crnoj Gori izloženi kombinaciji pritisaka koji se nadovezuju jedni na druge:

“Preopterećenost i stalni rokovi u redakcijama koje su uglavnom kadrovski potkapacitirane, izloženost onlajn napadima, prijetnjama i uznemiravanju koje se lako prelije u privatni život, različiti oblici pritisaka koji podstiču autocenzuru i sužavaju profesionalnu autonomiju, kao i emocionalno zahtjevno izvještavanje o nasilju, nesrećama i tragedijama, često bez dovoljno vremena i podrške za oporavak”, navode.

Sve to, kazali su, dodatno pojačava nesigurnost posla i stalna neizvjesnost oko ugovora, uplata i profesionalne budućnosti.

Navode Sindikata potvrđuje iskustvo u radu s novinarima psihoterapeutkinje Dragane Đokić.

Prema njenim riječima, sagorijevanje na poslu veoma je česta pojava, “posebno kod novinara koji godinama rade u uslovima preopterećenja i nesigurnih radnih odnosa”.

“Psihološki umor se akumulira vremenom i često se manifestuje kroz gubitak motivacije, osjećaj emocionalne iscrpljenosti i smanjenu sposobnost oporavka od stresa. Anksioznost se često javlja kao posljedica stalne izloženosti stresnim i kriznim temama, kratkim rokovima, pritisku javnosti i potrebe da se bude neprekidno informisan i dostupan”, kazala je ona.

Prvi znak “pregorijevanja” medijskog radnika nije potpuni kolaps, kaže Đokić, već je to “suptilna, ali uporna iscrpljenost koja ne prolazi ni nakon odmora”.

“To se često manifestuje kroz osjećaj da je svaki novi zadatak prevelik napor, gubitak entuzijazma prema poslu koji je ranije imao smisla, kao i povećanu razdražljivost i cinizam.”

Mnogi zaposleni u medijima u toj fazi, kako je rekla, primjećuju i pad koncentracije, teže donose odluke i osjećaju se emocionalno “otpuljeno prema temama o kojima izvještavaju”.

Neophodna podrška redakcija

Prema riječima Dragane Đokić, neophodno je zauzeti drugačiju perspektivu i osvijestiti značaj mentalnog zdravlja, resurse, kapacitete, kao i uslove u kojima se nalaze medijski radnici.

Dobar početak su, kaže ona, postavljanje granica, komuniciranje svojih potreba i briga o svojim potrebama.

“Takođe, uvođenje novih stvari i promjena rutine, fizička aktivnost prije svega, pisanje dnevnika, razgovor o svojim osjećanjima, više provođenja vremena u prirodi, adekvatna hidratacija i ishrana i malo sporiji tempo”, savjetuje sagovornica “Vijesti”.

Prema njenim riječima, to može uticati i napraviti promjenu, ali ta promjena, dodaje ona, nužno mora da dođe od sistema, načina organizovanja radnih zadataka, a nadređeni moraju uvesti neke nove politike.

“Ukoliko se to ne desi i ako redakcije ne obezbijede psihologe, svi ovi individualni napori su veoma mali i jedva primjetni. To je kao da vi gradite, a neko to ruši, tek kada počnete zajedno da gradite, taj zajednički cilj će imati smisla”, kazala je ona.

Iz Sindikata medija mišljenja su da se u većini redakcija o mentalnom zdravlju i dalje nedovoljno vodi računa i da se to čini “bez jasnih standarda”.

“Mentalno zdravlje se često prepušta pojedincu, umjesto da bude dio organizacione kulture, upravljanja ljudskim resursima i zaštite na radu”, kazali su i dodali da to pitanje mora biti tretirano sistemski, a ne ad hoc.

Poslodavci da shvate ozbiljnost situacije

Pitanje sistemskih promjena u tom smislu, kod poslodavaca mora biti shvaćeno ozbiljno, kažu iz Sindikata medija:

“Jer nije riječ o ‘komforu’, nego o održivosti profesije i bezbjednosti ljudi koji rade posao od javnog interesa.”

Kako su kazali, formiranje nacionalnog Mehanizma za bezbjednost novinara može da donese važan dio zaštite, uključujući bržu i koordinisaniju reakciju institucija, praćenje slučajeva i obezbjeđivanje pravne i psihološke podrške, ali, mišljenja su, ne može da zamijeni odgovornost medijskih kuća.

“I na samom putu ka mehanizmu jasno je naglašeno da on traži koordinaciju i saradnju i medija i vlasnika i urednika, zajedno s policijom i tužilaštvom, kroz jasne protokole”, poručuju iz Sindikata medija.

Zato, istakli su, poruka poslodavcima mora biti direktna:

“Ako želimo profesionalne, slobodne i stabilne medije, morate sistemski urediti uslove rada, a ne gasiti posljedice kad ljudi već ‘puknu’. Naše sugestije su da poslodavci konačno uvedu stabilnije i dostojanstvenije uslove rada u medijima, uz plate koje prate odgovornost posla, jer nesigurnost i niska primanja direktno hrane hronični stres i guraju ljude van profesije”, kazali su.

Uporedo, dodaju iz Sindikata, potrebno je realno organizovati rad u redakcijama, sa jasnim normama, dovoljnim brojem zaposlenih, manje prekovremenog rada, obaveznim odmorom i rotacijom na najstresnijim zadacima.

“I konačno, psihološka podrška mora postati standard, povjerljiva i dostupna, u kulturi u kojoj traženje pomoći nije stigma nego normalan dio brige o profesionalnoj bezbjednosti i zdravlju. Sindikat medija Crne Gore je tu da bude partner, da pomogne savjetima, servisima i zagovaranjem, ali poslodavci moraju preuzeti svoj dio odgovornosti u praksi, svakog dana”, poručili su.

Servis podrške kroz Sindikat medija

Sindikat medija Crne Gore, uz podršku Fojo Medijskog instituta iz Švedske, uspostavio je 2023. godine Servis psihološke podrške, koji podrazumijeva savjetovalište, edukacije i kampanje, kao i individualne i grupne terapije, uz stalnu grupu podrške.

“Pored toga, organizovali smo obuke sa posebnim fokusom na prvu psihološku pomoć, a dio učesnika obuka definisan je i kao kontakt tačke u svojim medijskim kućama kako bi podrška bila dostupnija u praksi”, kazali su “Vijestima”.

Tokom prošle godine, rekli su, u okviru servisa bude pruženo oko 120 individualnih konsultacija članovima i članicama SMCG-a, što, kako su kazali, “dovoljno govori o potrebi ovakve vrste podrške medijskoj zajednici”.

“Kao dodatni sloj zaštite SMCG obezbjeđuje i Servis pravne podrške (pravno savjetovanje i zastupanje) u oblastima ugrožavanja bezbjednosti, diskriminacije na radu i radnih prava, jer pravna nesigurnost i neregulisani odnosi često direktno pogoršavaju psihološko stanje zaposlenih.”

Dobri radni uslovi preduslov za dobro zdravlje

Nesigurni ugovori i niska primanja snažno i dugoročno utiču na psihološko zdravlje novinara, jer znače stalnu neizvjesnost i produženi finansijski stres, kazali su iz Sindikata medija.

“To vodi osjećaju stalne ugroženosti, smanjuje otpornost na pritiske, povećava rizik od sagorijevanja i pojačava anksioznost. U praksi, ljudi odlažu odmor, liječenje i oporavak, rade više poslova paralelno i ulaze u hroničnu iscrpljenost. Na obukama koje smo sprovodili insistiramo da je ‘psihološka sigurnost’ standard koji se mora graditi i kroz radne uslove, ne samo kroz individualne tehnike nošenja sa stresom”, poručuju.

Novinari imaju život i van posla

Da je novinarski posao izuzetno stresan, naročito pod uticajem savremenih i novih tehnologija, smatra i novinar Media biroa, Petar Klakor.

Za njega, najveći izazov profesije je što priprema novinarskih tekstova i saopštenja gotovo neprekidno okupira medijske radnike, čak i u slobodno vrijeme.

“… što konstantno treba biti dostupan i što ne postoji mogućnost planiranja privatnih obaveza, pogotovo ne na duže staze. Zbog iznenadnih snimanja često treba otkazati izlaske, druženja, putovanja, pa čak i ljekarske preglede. Tako ispaštaju porodični, prijateljski i emotivni odnosi što svakako stvara frustracije”, rekao je on.

Kako je kazao, idealno bi bilo da u svakoj redakciji postoji snažna podrška i empatija, “jer je svima cilj da što bolje informišemo javnost”.

“Imam sreću da radim u kolektivu gdje se međusobno pomažemo, težimo jedni drugima da olakšamo posao, otvoreno pričamo o problemima, te rad ne shvatamo kao neko takmičenje, već kao zajedničku misiju. Ako u kolektivu postoje tenzije, to još više otežava posao i stvara veći pritisak na mentalno zdravlje. U svoj brzini posla ne smijemo zaboraviti da su kolege koje rade u redakciji ljudi sa emocijama, drugačijim razmišljanjima i kompleksnim životima i izvan posla”, ocijenio je Klakor.

Odogvarajući na pitanje “Vijesti” kako se štiti od poslovnog “sagorijevanja”, Klakor ističe da “pokušava da uživa u svim pozitivnim stranama profesije”.

“Novu energiju crpim iz razgovora sa kolegama i sagovornicima na terenu, a za svaki uspjeh težim da se nagradim sitnim užicima. Težim da obavljam sve svoje dnevne obaveze, a da kad osjetim preopterećenje napravim pauze za šetnju, slušanje muzike ili neki ukusan obrok. Često se prisjetim zbog čega sam odabrao ovu profesiju i zbog čega se pronalazim u njoj. Trudim se da negativni pritisci na mentalno zdravlje ne prevagnu u odnosu na pozitivne strane koje ovaj posao nosi.”

( Nikola Saveljić )