Preživjeli logoraš iz Aušvica: Neka pamćenje ne bude breme već svjetlo koje nas vodi
Polazeći od proživljenog u svom životu, Ofen je poručio da put u budućnost ne vodi preko osvete, gnjeva, pa čak ni zbog takvih zločina kao što je bio holokaust
Na Dan sjećanja na žrtve holokausta, na 81. godišnjicu oslobođenja njemačkog logora smrti Aušvic-Birkenau, preživjeli logoraš Bernard Ofen u ime žrtava holokausta poručio je iz Aušvica da u svijetu u kojem je vaskrsla mržnja, sjećanja na holokaust ne treba da budu breme, već svjetlo koje vodi čovječanstvo kroz tamu.
„Kad gledam današnji svijet, vidim mržnju koja vaskrsava. Vidim nasilje koje ponovo nalazi opravdanja. Vidim ljude koji vjeruju da njihov gnjev ima veću vrijednost od života drugog čovjeka. Govorim to kao star čovjek koji je vidio čemu vodi ravnodušnost. I govorim to jer vjerujem, zaista vjerujem, da imamo i drugačiji izbor“, kazao je Ofen tokom centralne komemoracije u tom najvećem logoru smrti koji je Hitlerova Njemačka podigla u okupiranoj Poljskoj.
U objektu Centralne saune memorijalnog kompleksa Aušvic-Birkenau, zvanicama, među kojima su glavnih 20 preživjelih logoraša, svetu je taj poljski Jevrejin koji je prošao kroz pakao logora Plašov, Mauthauzen, Aušvic i Dahau, poručio: „Neka pamćenje ne bude breme, nek postane svjetlo koje nas vodi kroz tamu.“
Polazeći od proživljenog u svom životu, Ofen je poručio da put u budućnost ne vodi preko osvete, gnjeva, pa čak ni zbog takvih zločina kao što je bio holokaust.
„Shvatio sam da je jedini put empatija: uviđanje unutrašnje vrijednosti svakog čovjeka na ovoj zemlji. A takođe i pomaganje drugima da otkriju svoje dostojanstvo“, rekao je Ofen i naglasio da je on preživio zato što su mu pomogli drugi ljudi.
„Zovem ih anđelima. Pomagali su mi Poljaci, a ponekad čak i Nijemci“, kazao je Ofen.
Od ove godišnjice, na komemoraciji se obraćaju samo preživjeli, dok su sada i ubuduće ukinuta obraćanja državnika i političara.
„Danas puca poredak koji je građen s toliko napora. Gazi se međunarodno pravo. Kako se krećemo u sve više neočekivanim, nepredvidljivim i nerazumljivim situacijama, vidimo kako ogroman značaj imaju iskustva i pamćenje“, kazao je okupljenim preživjelima i delegacijama niza zemalja direktor Državnog muzeja bivšeg njemačkog nacističkog logora smrti Aušvic-Birkenau, Pjotr Civinjski.
Pjotr Civinjski naglasio je da u vremenima nestabilnosti i brzih promjena svi tražimo oslonac i pomoć i nalazimo ih u pamćenju holokausta.
„To pamćenje je naš oslonac, podrška, izvor ocjena najtežih situacija. Iz njega izvire hijerarhija naših koraka i djela. Pamćenje je snaga isto kao i iskustvo. Oni su blizanci, kao dragocjenost, putokazi, pouke i upozorenja“, kazao je Civinjski.
Komemoraciju je tradicionalno završila ekumenska molitva velikodostojnika raznih veroispovijesti, tokom nje i Kadiš, jevrejska molitva za mrtve, ispred Spomenika žrtvama logora kraj ruševina nekadašnjih gasnih komora.
Logor Aušvic, kraj mjesta Ošvjenćim, nakon okupacije Poljske 1940. godine, prvobitno je bio logor za zarobljene Poljake, a 1942. postao je centralno mjesto fašističke industrije smrti i pokušaja da se pobiju i likvidiraju evropski Jevreji.
U Aušvicu, proširenom u kompleks Aušvic-Birkenau, njemački nacisti ubili su u gasnim komorama i u neljudskim uslovima života u logoru oko 1,1 milion ljudi, mahom Jevreja, ali i Roma i Sinta, 70.000 Poljaka, sovjetske vojne zarobljenike i pripadnike drugih evropskih naroda, i pretvorili kompleks u ogromno groblje.
Logor i u njemu preostalih oko 7.000 logoraša, od toga oko 700 djece, oslobodili su vojnici sovjetske Crvene armije 27. januara 1945. godine, da bi 1947. godine bio pretvoren u memorijalni kompleks i muzej.
( BETA )