Direktna diskriminacija prema LGBTI pacijentima rijetka u zdravstvenim ustanovama
"Zdravstveni radnik koji smatra da je seksualna orijentacija, ili rodni identitet pacijenta 'psihijatrijski problem' krši osnovne principe medicinske etike, međunarodne medicinske standarde i osnovna ljudska prava"
Velika većina zdravstvenih radnika u Crnoj Gori spremna je da pruži jednaku zdravstvenu zaštitu LGBTI pacijentima, a direktna diskriminacija rijetka je pojava u ustanovama, pokazalo je istraživanje nevladinih organizacija (NVO) Socijalni centar i LGBT Forum Progres.
Iz NVO Socijalni centar su saopštili da se istraživanje fokusira na iskustvima zdravstvenih radnika u radu sa LGBTI zajednicom.
U istraživanju je, kako su rekli, učestvovalo 119 zdravstvenih radnika iz sve tri regije Crne Gore, uključujući ljekare specijaliste (34,5 odsto), medicinske sestre i tehničare (53,8 odsto), ljekare opšte prakse (8,4 odsto), fizioterapeute.
"Rezultati pokazuju da velika većina zdravstvenih radnika pokazuje spremnost za pružanje jednake zdravstvene zaštite - 94,1 odsto ispitanika navelo je da se nikada nijesu osjećali nelagodno u radu sa LGBTI pacijentima, dok 80,7 odsto podržava jednaka prava LGBTI pacijenata na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu", kaže se u saopštenju.
Iz NVO Socijalini centar su rekli da je direktna diskriminacija rijetka, navodeći da 85,7 odsto ispitanika nikada nije bilo svjedok diskriminatornog ponašanja prema LGBTI pacijentima od strane medicinskog osoblja.
Međutim, kako su naveli, istraživanje je identifikovalo značajne sistemske nedostatke.
"Preko polovine ispitanika (54,6 odsto) nikada nije bilo edukovano o zdravstvenim potrebama LGBTI osoba tokom formalnog obrazovanja, dok 73,9 odsto nije učestvovalo u dodatnim obukama nakon diplome, a 10,1 odsto eksplicitno navodi da obuku nema u planu ni u budućnosti“, kaže se u saopštenju.
Navodi se da nijedan ispitanik nije potvrdio postojanje pisanih protokola ili smjernica za rad sa LGBTI pacijentima u svojoj ustanovi.
Kako su istakli iz NVO Socijalni centar, zabrinjavajući je nalaz da 6,7 odsto zdravstvenih radnika ocjenjuje da fizičko okruženje njihove ustanove nije dovoljno privatno i bezbjedno za LGBTI pacijente.
"Zdravstveni radnici prepoznaju potrebu za unapređenjem - 48,7 odsto traži pisane smjernice i protokole, a 33,6 odsto navodi potrebu za stručnim obukama", kaže se u saopštenju.
Iz NVO Socijalni centar su rekli da su kao najveće prepreke u radu identifikovani strah pacijenata od diskriminacije (42,9 odsto), nedostatak edukacije zdravstvenog osoblja (27,7 odsto) i odsustvo jasnih protokola i smjernica (18,5 odsto).
Oni su kazali da, s druge strane, istraživanje dokumentuje i prisutnost ekstremnih stavova među osobama čija je osnovna dužnost briga o zdravlju svih građana.
"Pojedini zdravstveni radnici izrazili su otvoreno diskriminatorne stavove: od ekstremne homofobije, preko patologizacije LGBTI identiteta, do negiranja postojeće diskriminacije“, navodi se u saopštenju.
Jedna od autorki istraživanja Milica Špajak rekla je da ti komentari nijesu samo lična mišljenja, već da predstavljaju direktnu prijetnju bezbjednosti, dostojanstvu i zdravlju LGBTI osoba koje traže medicinsku pomoć.
"Zdravstveni radnik koji smatra da je seksualna orijentacija, ili rodni identitet pacijenta 'psihijatrijski problem' krši osnovne principe medicinske etike, međunarodne medicinske standarde i osnovna ljudska prava", istakla je Špajak.
U saopštenju se navodi da su, na osnovu rezultata istraživanja, definisane ključne preporuke, koje uključuju razvoj protokola i smjernica za rad sa LGBTI pacijentima, uključivanje sadržaja o marginalizovanim društvenim grupama u nastavne programe medicinskih škola i fakulteta, organizovanje stručnih obuka.
Iz NVO Socijalni centar su rekli da te preporuke podrazumijevaju i uspostavljanje sistema kontinuirane profesionalne edukacije, usvajanje politika protiv diskriminacije u svim zdravstvenim ustanovama i jačanje saradnje sa organizacijama civilnog društva.
Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta "Zdravlje za sve: Unapređenje zdravstvene prakse za LGBTI osobe u Crnoj Gori" uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
( Mina )