CIN-CG: Dok šefovi kriminalnih organizacija bježe, MUP prijeti medijima

Novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN-CG) odgovorila je na reagovanje Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) povodom teksta CIN-CG "

".

Reagovanje prenosimo integralno.

"Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) u reagovanju povodom našeg teksta „Reforme ili selektivni pristup“ nijednom riječju nije uspio da ospori ključne činjenice iz istraživanja Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). MUP nije demantovao da se u mišljenjima Komisije koriste formulacije „neprovjerena informacija“ i „neprocijenjen izvor“, da su policijski službenici suspendovani prije nego što su imali priliku da se izjasne, da u više predmeta mišljenje Agenscije za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije pribavljeno, da disciplinski postupci traju mjesecima bez ročišta i da je Ombudsman utvrdio nezakonitu suspenziju u najmanje jednom slučaju. Dakle, MUP ne spori činjenice, već im mijenja značenje.

Istovremeno, MUP vrši klasičnu zamjenu teza jer u tekstu niejsmo tvrdili da je bezbjednosna smetnja isto što i krivično djelo. U reagovanju MUP-a ponavlja se da „bezbjednosna smetnja nije krivično djelo“, što CIN-CG nigdje ne osporava, niti se kaže da policajci treba da budu osuđeni prije suspenzije. Ono što jeste navedeno u našem tekstu su činjenice da se najteže mjere protiv policijskih službenika (suspenzija, faktičko udaljenje sa posla) zasnivaju na neprovjerenim informacijama, da su bez jasnog obrazloženja i da nema mogućnosti djelotvorne odbrane

Dakle, nije problem u tome šta MUP utvrđuje bezbjednosne smetnje pojedinih službenika, već na osnovu kojih dokaza to čini i kakve posljedice proizvodi.

MUP u reagovanju tvrdi da je riječ o preventivnom djelovanju, ali svjesno prećutkuje da i preventivne mjere moraju imati zakonit postupak, jasne rokove i poštovanje prava na odbranu. Evropski standardi, na koje se MUP proizvoljno poziva, ne dozvoljavaju dugotrajne suspenzije bez rješenja, tajnost koja onemogućava odbranu i retroaktivnu primjenu zakona, o čemu smo mi pisali. Prevencija bez garancija ne može biti reforma.

Ključna manipulacija u reagovanju MUP-a je to što miješa uspješno procesuirane krivične predmete sa disciplinarnim predmetima koji su predmet teksta. Međutim, MUP svjesno prećutkuje koliko je od suspendovanih policajaca iz teksta krivično procesuirano. Svaka pojedinačna suspenzija ne može se opravdati pozivanjem na opšti uspjeh tužilaštva u predmetima koji su pokrenuti i koji tek treba da dobiju epilog na sudu.

Dalje, MUP tvrdi da je tajnost zakonska obaveza. Međutim, činjenice pokazuju da je stepen tajnosti spuštan tek nakon pobune službenika i njihovih advokata, da advokati i dalje nemaju puni uvid u mišljenja Komisije i da se ne zna koji dio dokumentacije im je dostupan. Ako je postupak zakonit, onda nema razloga da se brani parcijalnim uvidom. Tajnost postupka za stranke koja sprječava njihovu odbranu nije bezbjednosna, već procesna anomalija.

MUP u reagovanju insinuira na krivičnu odgovornost novinara i odgovornost advokata i policajaca kao „izvora“. Ovo je opasna poruka jer se prebacuje fokus sa zakonitosti postupka na to „ko je dao dokumente“ i tako se šalje signal drugim medijima da je bavljenje ovom temom rizično. U demokratskom društvu se istražuje sadržaj, a ne progone izvori. Posebno zabrinjava ovaj dio reagovanja u kojem se medijima i novinarima implicitno prijeti krivičnom odgovornošću zbog objavljivanja informacija od nesumnjivog javnog interesa, uz problematizovanje izvora i insinuacije o ‘neovlašćenom odavanju tajnih podataka’. Takav narativ ne predstavlja zaštitu institucije, već klasičan pokušaj zastrašivanja i odvraćanja od daljeg izvještavanja o temi od izuzetnog javnog značaja. Umjesto odgovora na suštinska pitanja – da li su postupci zakoniti, proporcionalni i jednako primijenjeni – fokus se svjesno preusmjerava na prijetnje, krivičnopravne kvalifikacije i diskreditaciju medija i novinara. Time se potvrđuje osnovana sumnja da se oznaka tajnosti ne koristi prvenstveno radi zaštite bezbjednosti, već kao mehanizam za sprečavanje javne kontrole i prikrivanje potencijalnih zloupotreba u procesu utvrđivanja navodnih bezbjednosnih smetnji.

Formalno je tačna konstatacija da Komisija ne suspenduje, već samo daje mišljenje. Međutim, nesporno je da je mišljenje Komisije jedini dokaz u disciplinskim postupcima i bez tog mišljenja postupaka ne bi bilo. Stoga je jasno da, ako Komisija sistemski griješi, cijeli lanac odluka je kompromitovan. Ono što MUP ne može osporiti jeste da sama činjenica da se disciplinski postupci pokreću i da se policijski službenici suspenduju na osnovu akta koji se i formalno naziva mišljenje Komisije, ogoljava suštinski problem zakonitosti cijelog procesa. Mišljenje, po svojoj pravnoj prirodi, nije dokazni akt, nije upravni akt i nije podložno dokazivanju, već predstavlja stav, procjenu ili preporuku. Mišljenje, bilo čije da je, ne može biti pravni osnov za ograničavanje prava, pokretanje postupaka niti izricanje sankcija. Korišćenje ‘mišljenja’ kao faktičkog okidača za suspenzije i disciplinske postupke predstavlja zamjenu pravnog postupka procjenom, a vladavinu prava zamjenjuje institucionalnom diskrecijom, što je suprotno osnovnim načelima zakonitosti, pravne sigurnosti i pravičnog postupka.

Naravno, MUP je izbjegao da odgovori na ključno pitanje kako se sprječava zloupotreba sistema u kojem se karijere uništavaju na osnovu neprovjerenih informacija, uz ograničeno pravo na odbranu i dugotrajnu tajnost.

Na kraju, u našem se istraživanju ne radi o osporavanju reformi, zaštiti kompromitovanih policajaca i miješanju disciplinskog i krivičnog postupka. Mi samo insistiramo na vladavini prava i jednakim standardima. Institucije koje reformu sprovode na osnovu proizvoljnih procjenama i mišljenjima, dok istovremeno pokušavaju da ućutkaju novinare prijetnjama i etiketiranjem zbog navodnog neprijateljskog djelovanja, ne jačaju sistem.

MUP bi, umjesto prijetnji krivičnim procesima protiv medija koji izvještavaju u javnom interesu, trebalo da se pozabavi stvarnim problemima unitar sistema, u kojem osuđeni i osumnjičeni šefovi kriminalnih organizacija bježe policiji ispred očiju, dok MUP troši energiju pišući reagovanja na nepobitne činjenice", piše u odgovoru novinarke.

( Vijesti online )