Okretanje glave ne rješava problem: Zelenašenje u Crnoj Gori (6)

Porodice gotovo uvijek posljednje saznaju. Ne zato što ne vole dovoljno, već zato što u takvim situacijama svi bježe od istine - i onaj koji upada u problem, i oni koji naslućuju da nešto nije u redu. Sram, strah i nada da će se stvari same od sebe srediti često su jači od stvarnosti. Isto je bilo i kod nas.

Tako je u razgovoru sa novinarkom “Vijesti” priču počela sredovječna žena iz centralnog dijela Crne Gore, čija porodica je duže od dvije decenije u dužničkom ropstvu.

Njena ispovijest pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”. U njega mogu upasti svi - i mirni i vrijedni, i radni i odgovorni, i jaki i slabi. Zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.

Potvrđuju to i rezultati ankete “Vijesti” - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.

I dok više sagovornika “Vijesti”, onih koji godinama pokušavaju da se iščupaju iz zelenaških okova i omči koju im svakodnevno pritežu, tvrdi da su pojedini notari dio kamataške mreže, Notarska komora praktično nema odgovor na pitanje kako štite građane od zelenaških ugovora o pozajmici.

Na pitanja “Vijesti” o efikasnosti zakonskog okvira za suzbijanje zelenašenja, ulozi notara i mogućim sistemskim rješenjima, Ministarstvo pravde odgovara da važeći propisi pružaju dovoljne mogućnosti za procesuiranje, ali da resor ne raspolaže posebnim podacima, analizama niti vodi evidencije o razmjerama problema.

Razmjere problema, međutim, javna su tajna - mimo građana koji znaju ili dužnike, ili zelenaše, sagovornici “Vijesti” iz bezbjednosnog sektora navode da se tim nezakonitim poslom bave sve organizovane kriminalne grupe u Crnoj Gori, ali i druga bezbjednosno interesantna lica.

Registrovali su, kazalo je “Vijestima” više sagovornika iz tog sektora, da se više desetina samoubistava dovodi u vezu sa dužničkim ropstvom.

Od njive do ruleta

Sagovornica “Vijesti” priča da su odrasli na selu, uz njivu i stoku, u porodici u kojoj se znalo šta su rad i obaveza. Samohrana majka, prerano ostala bez supruga, podizala je djecu radeći najteže fizičke poslove - u polju, oko kuće, oko stoke. Nije to bila bijeda, već život u kojem se ćuti, trpi i gura dalje, bez navike da se problemi iznose pred druge.

Dno ambisa dotakli su zbog poroka jednog člana porodice, kojeg i danas gledaju sa strahom - prvo je došla kocka, pa alkohol, pa droga... Ni danas nisu sigurni da su raskrstili sa bolešću zavisnosti, ali sa zelenašima jesu. Njih su, objašnjava, “skinuli sa vrata” prije desetak godina, rasprodajući imovinu i podižući kredite koje još vraćaju...

“Ne znam valja li vam ovo, jer se dešavalo davno, još prije dvije decenije, ali bih rado ispričala kao upozorenje svima da ne prave istu grešku koju i mi, ne shvatajući da prvo neprimjećivanjem, a kasnije i neprijavljivanjem samo produbljavamo agoniju. A zašto nismo prijavili čak ni kada smo se suočili sa istinom, iako smo govorili zelenašima da hoćemo ne bi li nas makar na dan ostavili - jer je on tada priznao da kocka i samo je tražio način da dođe do novca, nije pitao za kamatu i procente, nego je na sve pristajao samo da dođe do para... Znali smo da je problem u njemu, a ne u onima koji mu daju novac, zato se ovi problemi ne mogu rješavati parcijalno, nego skupa i kockanje i kamatašenje i problem ovolike dostupnosti droge”, priča žena...

Njena ispovijest samo je jedna u nizu sličnih koje je novinarka “Vijesti” čula proteklih dana, razgovarajući sa onima koji su tražili povjerljiv razgovor, ili se sami javili nakon što je počeo serijal tekstova o problemu zelenašenja u Crnoj Gori. Iz nekoliko porodica javilo se više članova.

Da jedan problem nikada ne ide sam, govore ispovijesti iz gotovo svih gradova države, sa juga, sjevera, zapada, centralnog dijela države. Najmanje su se, ipak, javljali oni koji su probleme sami napravili.

“Rekla sam bratu da se obavezno javi i sam ispriča, to je takođe dio liječenja. Obećao je da hoće”, kazala je ona.

Iako se više članova te porodice javilo, on nije.

“Moj brat nije odjednom postao neko koga ne prepoznajemo. Promjene su dolazile polako. Prvo povlačenje, nervoza, tišina. Mi smo ih objašnjavali umorom, poslom, brigom. Kada su počeli dugovi, mi nijesmo znali. Kada su počele prijetnje, mi nijesmo znali. Kada je već bio duboko u kocki, a kasnije i u drogi, mi smo i dalje vjerovali da je sve pod kontrolom. Održavali smo tu zabludu, jer je istina bila preteška. Danas znamo da su to bili prvi znaci zavisnosti. Da smo, nesvjesno, ne pitajući zašto istog dana kada primi platu traži pozajmicu, postajali njegove igračke. Shvatili smo kasno, nakon pet godina agonije koju je sam prolazio, uz objašnjenje, recimo, za automobil koji su mu zaplijenili kamataši, da ga je posudio drugu koji je zapao u probleme. Mi smo, zapravo, svi željeli da vjerujemo da nam priča istinu. Jedan poziv, međutim, promijenio je sve - došli su da uzmu kuću, kao da je njihova”, priča ona.

Dodaje da je njen brat, tada dvadesetsedmogodišnjak, suočen sa istinom pokušao sebi da oduzme život.

“To nije bila manipulacija, bio je potez očajnika...”

Tada su, kaže, počeli da rješavaju probleme - jedan po jedan. Krediti, prodaja imovine, razdor u široj familiji, ostali su samo najbliži. I dugovi koji se i danas vraćaju.

“Godinama kasnije, tražeći objašnjenje za početnu grešku, priznao je sve - kredit koji je podigao za renoviranje stare kuće, za koji niko od nas nije znao, i koji je trebao da nam olakša život, izgubljen je za desetak minuta na ruletu. Poslušao je savjet ‘prijatelja’ da proba da udupla novac, 20.000 eura nestalo je u trenu. Kako to obično biva, tu je bio zelenaš koji mu je davao novac da se ‘vadi’... Još se vadimo, vraćamo rate kredita podignutog u banci zbog trenutka u kom razum nije donosio odluke. Za ovih duže od dvije decenije, na stotine puta smo čuli - sam je kriv. Znamo mi to, zato sam i odlučila da pričam da bih upozorila druge, da ako primijete promjene ne okreću glavu. Ako osjete da se neko ko im je blizak povlači, laže, skriva, da ne čekaju da se ‘samo sredi’ ili da prođe. Da ne ćute, jer ćutanje daje vrijeme dugovima, kamatama i prijetnjama da rastu”, priča ona.

Kaže i da bi možda i spasili godine života da smo ranije postavili pitanje, umjesto bježanja od istine:

“Možda, da nismo okretali glavu, danas ne bi strahovali ako neko u kuću donese flašu pića, ili pomene kazino, drogu... Zato je važno da svi pričamo, kako bi porodica, institucije i društvo prestali da okreću glavu od onih kojima treba pomoć, jer niko svjesno ne uništava svoj život i svi zaslužuju pomoć”.

Priča, kakvih je novinarka proteklih dana čula više, razotkriva mehanizam kako se zavisnost pretvara u dug, dug u ucjenu, a ćutanje u dugogodišnje ropstvo. Ona demistifikuje uvriježenu percepciju da su žrtve same krive i pokazuje da u probleme mogu upasti i porodice koje funkcionišu, rade i poštuju pravila, ali u jednom trenutku nemaju znanje, podršku ili snagu da reaguju.

Nejasno definisana nesrazmjerna korist

Ministarstvo pravde tvrdi da važeći zakoni omogućavaju procesuiranje zelenašenja, ali pojam “nesrazmjerne imovinske koristi” nije precizno definisan, notari nemaju jedinstven pristup, a trajni međuresorni dijalog o sistemskom odgovoru još nije uspostavljen, pokazuju odgovori koje “Vijesti” dobijaju iz institucija.

“Krivičnim zakonikom Crne Gore u članu 252 propisano je krivično djelo ‘zelenaštvo’ kojim je inkriminisano davanje novca ili druge potrošne stvari na zajam uz ugovaranje nesrazmjerne imovinske koristi. Međutim, ovo krivično djelo ima i kvalifikovane oblike ukoliko se iskorišćava teško stanje ili ukoliko nastupe teške posljedice za oštećenog. Takođe, pravi se i razlika u rasponu kazni u zavisnosti od visine imovinske koristi koju učinilac pribavi za sebe. Sve pomenuto ukazuje da važeći krivično pravni okvir pruža mogućnosti za procesuiranje širokog kruga potencijalnih radnji koje bi mogle ukazivati na izvršenje ovog krivičnog djela, a propisani rasponi kazni obezbjeđuju adekvatan generalno preventivni efekat, jer omogućavaju sudu da, u skladu sa težinom krivičnog djela i stepenom krivice učinioca, izrekne kaznu koja je srazmjerna i djelotvorna, bez dodatnog normativnog pooštravanja”, odgovorili su “Vijestima” iz Vladinog resora kojim rukovodi ministar Bojan Božović.

Priznaju, međutim, da u Krivičnom zakoniku nije precizno definisana nesrazmjerna imovinska korist.

“Nesrazmjerna imovinska korist u Krivičnom zakoniku ne definiše se precizno, jer predstavlja vrijednosni pojam čije se postojanje cijeni u svakom konkretnom slučaju od strane suda na osnovu svih okolnosti u vezi sa izvršenjem krivičnog djela, na koji način se obezbjeđuje djelotvorna i sa međunarodnim standardima usklađena krivično pravna zaštita”, objasnili su.

Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.

Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.

KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.

Ministarstvo pravde: Notari dužni da štite građane

Na pitanje da li su u posljednjih pet godina razmatrali uvođenje zakonskog limita “kamatnog plafona”, kao i primjenu modela iz uporednog prava EU, iz Ministarstva pravde odgovaraju da to pitanje nije u njihovoj nadležnosti.

“Pitanje uvođenja zakonskog limita kamatnih stopa nije u nadležnosti Ministarstvo pravde. U okviru svoje nadležnosti, konkretno kada je u pitanju Zakon o obligacionim odnosima, propisuje se ugovorna i zakonska kamata i postavljaju se pravne granice dozvoljenosti kamate, što omogućava i sudsku zaštitu u građanskim postupcima. U posljednjih pet godina Ministarstvo pravde nije pokretalo posebnu inicijativu za normiranje kamatnog maksimuma, s obzirom na to da nije u nadležnosti ovog resora, ali ostaje otvoreno za svaki vid saradnje ukoliko se stvori potreba za revidiranjem propisa u nadležnosti Ministarstva pravde”, objasnili su iz tog Vladinog resora.

Ističu da u okviru svojih nadležnosti doprinose prevenciji zelenašenja kroz normativni okvir i nadzor nad radom notara.

“U okviru svojih nadležnosti, Ministarstvo pravde doprinosi prevenciji kroz normativni okvir i nadzor nad radom notara, sa ciljem jačanja pravne sigurnosti i zaštite stranaka. S druge strane, Ministarstvo pravde ne raspolaže posebnim podacima, niti vodi evidencije koje bi ukazivale da se formalno zakoniti ugovori o pozajmici, ovjereni kod notara ili suda, sistematski koriste za prikrivanje zelenašenja ili drugih krivičnih djela. Prikupljanje i analiza takvih podataka spadaju u nadležnost organa za sprovođenje zakona, prije svega državnog tužilaštva i policije”.

Tako su odgovorili upitani da li imaju podatke ili analize koje ukazuju da se formalno zakoniti ugovori o pozajmici (ovjereni kod notara ili suda) koriste za prikrivanje zelenašenja i drugih oblika kriminala.

Kada je riječ o ulozi notara, Ministarstvo tvrdi da je zakonski okvir jasan - notari su dužni da odbiju sačinjavanje ili ovjeru ugovora koji sadrže očigledno nesrazmjerne, zelenaške ili ekonomski neopravdane kamate.

“U skladu sa članom 27 Zakona o notarima, notar je ovlašćen i dužan da odbije preduzimanje notarske radnje koja je prema zakonu nedopuštena ili kojom se može izbjeći zakonska obaveza, odnosno kojom se može protivpravno oštetiti jedna od ugovornih strana. Ova obaveza obuhvata i ugovore koji sadrže očigledno nesrazmjerne, zelenaške ili ekonomski neopravdane kamatne stope. U vezi sa navedenim, notari su dužni da odbiju sačinjavanje i ovjeru ugovora koji sadrže kamatne stope iznad mogućih utvrđenih vrijednosti, jer se takvi ugovori smatraju nedopuštenim. Pravosudni inspektori Ministarstva pravde, vrše nadzor nad postupanjem notara i kontrolišu poštovanje ovih obaveza. Takvo postupanje je u potpunosti u skladu sa zakonom i preventivnom ulogom notara u zaštiti pravne sigurnosti stranaka”, naveli su iz Ministarstva pravde.

Bez zajedničke strategije protiv zelenašenja

Iz resora pravde potvrđuju i da u posljednjih pet godina nije uspostavljen trajan međuresorni mehanizam saradnje između Ministarstva pravde, Centralne banke, tužilaštva i Notarske komore u vezi sa sistemskim odgovorom na zelenašenje i prezaduženost građana, već da saradnja postoji isključivo kroz redovne aktivnosti u okviru postojećih nadležnosti.

“Saradnja između navedenih institucija postoji u okviru redovnih aktivnosti i nadležnosti, međutim još uvijek nije uspostavljen trajni mehanizam koordinacije ili zajedničke strategije u ovoj oblasti”, odgovorili su “Vijestima”.

Objašnjavaju i da je provjera porijekla novca kod ugovora o zajmu već uređena Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, dok su notari u obavezi da primjenjuju pojačane provjere i obavještavaju Finansijsko-obavještajnu jedinicu, posebno kod zajmova većih od 10.000 eura.

“Provjera porijekla novca kod ugovora o zajmu već je uređena Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, koji je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova. Kada je riječ o visokim iznosima, neuobičajenim uslovima ili nesrazmjerno visokim kamatama, notari su dužni da primijene pojačane provjere, uključujući i traženje podataka o porijeklu sredstava, te da u slučaju sumnje bez odlaganja obavijeste Finansijsko-obavještajnu jedinicu (FOJ). Pored toga, notari su u obavezi da FOJ-u dostavljaju podatke o svim ugovorima o zajmu čiji iznos prelazi 10.000,00 eura. Ministarstvo pravde, preko nadležnih inspektora, vrši nadzor nad radom notara i kontroliše da li oni postupaju u skladu sa zakonom”, kazali su iz MP.

Ministarstvo pravde navodi da ne posjeduje podatke o ujednačenosti sudske prakse u predmetima zelenašenja, ali poručuje da ostaje otvoreno za saradnju sa Vrhovnim sudom ukoliko se ukaže potreba za izradom smjernica ili preporuka.

“Ministarstvo pravde ne posjeduje podatke o sudskoj praksi u ovim predmetima, a kako su odluke sudova podložne redovnim i vanrednim pravnim ljekovima, to je u ovim slučajevima potrebno voditi računa i o sudskoj praksi. Svakako, ukoliko se ukaže potreba za izradom smjernica po bilo kom pitanju, Ministarstvo pravde je otvoreno za saradnju sa Vrhovnim sudom Crne Gore”.

U sjutrašnjem broju čitajte o problemima porodice sa sjevera i o kriminalnim grupama iz tog dijela Crne Gore koje daju novac pod kamatu...

( Jelena Jovanović )