Ibrahimović: Nikada nije bilo poziva iz BiH ili Hrvatske da zaigram za njih; Ego? Imam 34 timska trofeja

Nova epizoda serijala (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emituje na kanalima Arena sporta, donosi završni, treći dio razgovora sa jednim od najboljih fudbalera u istoriji – Zlatanom Ibrahimovićem.

Treći dio praćen je otvaranjem zanimljivih tema; između ostalog, Ibra je odgovorio na pitanje koje godinama zanima javnost: šta se dogodilo sa reprezentacijom, zašto je zaigrao za Švedsku, a ne za Hrvatsku ili Bosnu i Hercegovinu, te kako danas gleda na taj izbor.

U presjeku karijere razgovor se dotakao njegovih najvećih klupskih faza: Barselona, Milan i Mančester junajted, a govorio je i o teškoj povredi koja je promijenila tok karijere. O odlasku u Ameriku, povratku u Evropu i odluci o završetku profesionalne karijere samo su neke od tema o kojima je otvoreno govorio u poznatoj emisiji.

Govoreći o odlasku iz Intera, Slaven Bilić je podsjetio da je Ibrahimović tada bio omiljen, u velikom klubu i velikom gradu, ali da je ipak odlučio da ode. Ibrahimović je objasnio kako je tada Barselona bila vrhunac fudbalskog svijeta:

"U to vrijeme Barselona je bila top… Barselona kao tim, kako su igrali, sve je bilo novo. I traži te Barselona… osvojili su Ligu šampiona te godine. Rekao sam – bio sam tri godine u Interu, osvojio sam Skudeto, ligu tri puta, dva Superkupa… želim novi izazov. Idem u Španiju. Ili Barselona ili Real Madrid.“

Barselona ga je željela:

„Rekao sam da želim tamo i želim da probam njihovu ligu. Imali su top igrače. Idem da se mjerim s njima… da nisam više u zoni komfora…“

San ponekad može da te ubije i odnos sa Gvardiolom

Međutim, upravo taj san se pokazao kao jedno od najtežih iskustava u njegovoj karijeri:

„Tu sam malo platio i naučio da je ponekad bolje da san ostane san, nego da postane realnost. Snovi te mogu ubiti… nisam bio srećan.“

Prisjećajući se dolaska u Barselonu, govorio je o pritisku koji je došao još prije nego što je obukao dres:

„Prije nego što sam došao u klub, pisalo se da moj karakter nije dobar za Barselonu, da sam drugačiji… To me vratilo u Malme, osjećao sam se drugačijim. O tome sam previše razmišljao i kada sam došao u Barselonu, samom sebi sam rekao da ću razmisliti dva puta prije nego što nešto uradim – da me oni zavole… Ti si savršen kada si svoj, ali tamo sam pokušavao da budem nešto što nisam…“

Zadržao se na odnosu sa trenerom Pepom Gvardiolom i prvoj poruci koju je dobio:

„Prvi dan mi kaže Guardiola – slušaj, ovdje igrači ne dolaze ferarijem. Pitao sam se – kakva je ovo poruka?! Ja moram da budem ono što jesam. Ako dođem ili ne dođem ferarijem, šta to zapravo mijenja?! Ne mijenja. To mi je ostalo u glavi i sve što sam radio, prvo bih dva puta razmislio prije nego što bih nešto uradio – to nije okej. Kako se osjećaš van terena, tako se osjećaš i na terenu.“

Prvih šest mjeseci bilo je, kako je rekao, rezultatski dobro, ali se bez jasnog objašnjenja sve promijenilo:

„Prvih šest mjeseci je bilo dobro. Igram, dajem golove i onda se nešto dogodilo. Do danas mi Gvardiola nije rekao šta. Poslije tih šest mjeseci više nisam igrao.“

Ibrahimović je istakao da nije tip igrača koji traži objašnjenja, ali da je u toj situaciji ipak morao da reaguje:

„Ali ja nisam takav da ću otići kod trenera i pitati zašto ne igram… Ja sam bio velika investicija. Platili su me 70 miliona eura… ne igram i na kraju sam otišao kod Gvardiole, ali sam mu rekao – prije svega želim da ti kažem da ne želim da stvaram probleme. Ti si trener, ti si ‘gazda’. Kako ti odlučiš, tako je. To poštujem, ali imam i ja svoje želje i želim da pomognem i tebi i ekipi.“

Smatrao je da je žrtvovan u korist drugih i da je sukob ega bio neizbježan:

„Rekao sam mu da mislim da žrtvuje mene u korist drugih igrača. I meni treba prostora da uradim svoj dio, inače šta da radim ovdje? Bolje da igram… pričali smo sat i na kraju sam rekao: nije ovo da napravim frku – profesionalac sam, a on meni kaže: klupa, klupa, klupa. Od tada nisam razumio šta mu predstavlja problem, nikada mi nije ni rekao da je problem. Šest mjeseci je prolazilo… nisam bio srećan… nisam htio ni da treniram, nisam htio da budem tu, osjećao sam se drugačijim od drugih. Učinio je da se osjećam nedobrodošlo i to nije okej… i kada je tako – ne uživaš u fudbalu. Sljedeći dan sam došao Ferarijem i parkirao ispred njegovog ureda. Sada je ego protiv ega… poslije toga sam iz Barselone otišao u Milan.“

Milan me vratio u život, a onda prodao

Dolazak u Milan opisao je kao povratak u život:

„U to vrijeme Milan dvije godine nije osvojio prvenstvo. Gatuzo, Pirlo, Nesta, Zambrota, Sedorf… to su bili igrači na zalasku karijera i trebali su nekoga ko će ih podići s dna. Rekli su da je Ibrahimović taj… došao sam u trenutku kada nisam bio srećan. Milan mi je vratio želju… osjećao sam se ponovo živim.“

Odlazak u Pariz bio je prvi put protiv njegove volje:

„Nisam htio da idem. To je razlika. To je bio prvi put da nisam htio da idem. Ali prodali su me zbog finansijske situacije… moja želja je bila da ostanem.“

Ipak, u PSŽ-u je vidio projekat i izazov:

„Kada sam bio u tom klubu, to nije bio isti klub kao danas. Situacija je bila potpuno drugačija nego danas. Izazov mi je bio da podignem PSŽ na novi, viši nivo fudbala… rekao sam Naseru – svaki projekat treba arhitektu. Za tvoj projekat arhitekta sam bio ja…“

Govoreći o egu tokom karijere, objasnio je:

„Kao igrač, na početku karijere tvoj ego ‘radi’ za tebe. Pred kraj karijere tvoj ego ‘radi’ za druge… to je kao Modrić sada. Nije više zbog njega. On sada radi stvari za druge. Pokazuje im put.“

Dolazak u Mančester junajted vidio je kao ulaganje cjelokupnog nasljeđa:

„Murinjo me zove i želi da dođem… staviću svojih dvadeset godina iskustva u Premijer ligu… I imam 35 godina… Sada je u pitanju moj ponos, moje nasljeđe. Kao u ruletu kada staviš sve na jedan broj. Ja stavljam dvadeset godina na Mančester…“

Povreda koljena bila je prvi ozbiljan prekid u njegovoj karijeri:

„Povrijedio sam koljeno. To mi je prva prava povreda. Uhvatila me panika… imam 36 godina, cijelu karijeru sam igrao i da ovako završim?! To nije Ibra…“

Na teren se vratio poslije sedam mjeseci. Murinjo je imao povjerenje da odmah zaigra, međutim:

„Počeo sam da igram… nešto nije u redu, ne osjećam se slobodno, ne osjećam se jakim, ne osjećam se ‘Ibra’… rekao sam Murinju da me ne stavlja u igru: ne mogu da ti pomognem na terenu s obzirom na to kako se trenutno osjećam.“

Vratio se Ibra

Amerika je bila test:

„Otišao sam besplatno u Ameriku. Počeo sam od nule… Bila mi je potrebna platforma da vidim gdje sam. Na prvoj utakmici postignem dva gola i kao da sam Ibrahimović od ranije. Ali nije bilo tako. To je bio adrenalin… poslije godinu osjećao sam se dobro, potpišem na još godinu dana, od najmanje plate MLS-a do najveće plate. Vratio se ‘Ibra’…“

U razgovoru se otvorilo pitanje mogućnosti igranja za druge reprezentacije. Ibrahimović je istakao:

„Imao sam pasoš Bosne i Hercegovine i Švedske. Iz Hrvatske i BiH me niko nije tražio konkretno. Bilo je priča, ali ništa konkretno…“

Na pitanje da li bi, da je postojao ozbiljan interes, postojala i realna mogućnost promjene reprezentacije, odgovorio je:

„Bilo bi šanse da osvojimo Svjetsko i Evropsko prvenstvo, zasigurno. Hrvatska ili BiH – ne znam. Ali više šanse Hrvatska, kakva je ekipa bila.“

Govoreći o trofejima i percepciji ega, zaključio je:

„Svi kažu da sam bio ‘ego igrač’, individualac. Ali imam 34 kolektivna trofeja. Ako imaš 34 kolektivna trofeja u najvećim ligama, nije moguće da si ‘ego igrač’", zaključio je Ibrahimović.

( Vijesti sport )