Haški sud odbio da prijevremeno pusti na slobodu bivšeg vođu RSK-a Milana Martića

Sud u Hagu je odbio da prevremeno pusti na slobodu predsjednika bivše "Republike Srpske Krajine" (RSK) i vodju Srba u Hrvatskoj Milana Martića, osudjenog na 35 godina zatvora zbog progona Hrvata i Muslimana iz Kninske Krajine i zapadne Bosne i raketnih napada na Zagreb, 1991-95.

Tu odluku je, kako je danas saopšteno, donijela predsjednica Suda Grasijela Gati Santana, pošto su je vlasti Estonije, u kojoj Martić izdržava kaznu, u maju prošle godine obavijestile da on, po tamošnjim zakonima, ima pravo na uslovni otpust.

Sudija Santana odluku je obrazložila izuzetnom težinom zločina za koje je Martić osudjen i ocjenom da on, po izveštajima vlasti Estonije, nije u dovoljnoj mjeri rehabilitovan zato što i dalje ne priznaje odgovornost za zlodela.

Uprava zatvora u Estoniji izvijestila je Santanu da Martić sebe i dalje smatra "političkim zatvorenikom" i da "ne želi da govori o svojim zločinima i veruje da je presuda bila politički motivisana".

Predsjednica haškog suda u odluci je navela i da je, po estonskim vlastima, Martić 2019. u jednom novinskom članku "opravdavao napad na Zagreb", sebe predstavio kao "prvu žrtvu pojave neofašizma u svijetu" i još "vrijedjao hrvatske oružane snage".

U odluci piše i da je Martić 8. septembra 2025. izdržao dvije trećine kazne što je, po sudskim pravilima, nužan uslov za razmatranje prijevremenog puštanja na slobodu.

Sudija Santana navela je i da Martić, iako je najavio, nije podneo formalni zahtjev za prijevremeno oslobadjanje, kao i da je ostao bez advokata koji ga je besplatno zastupao.

Martić, koji je bio ministar unutrašnjih poslova i predsjednik samoproglašene RSK, predao se Haškom tribunalu 15. maja 2002.

Prvostepenom presudom 12. maja 2007. Tribunal je Martića osudio na 35. godina zatvora, proglasivši ga krivim za progon, ubistva, pritvaranje, mučenje, nehumana djela, okrutno postupanje, napade na civile, deportaciju i prisilno premještanje nesrpskog stanovništva, zatim za bezobzirno razaranje naselja i vjerskih objekata i pljačku imovine Hrvata i Muslimana u RSK, u Cazinskoj krajini u BiH i u Zagrebu.

Tom presudom utvrdjeno je da je Martić bio jedan od protagonista udruženog zločinačkog poduhvata, koji je predvodio tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, s ciljem da se progonom nesrpskog stanovništva s velikih djelova Hrvatske stvori srpska teritorija.

U devet tačaka, Martić je bio osudjen za zločine protiv čovječnosti, a u sedam za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Martić je osuđen i za dva raketna napada na Zagreb početkom maja 1995. kada je sedam civila poginulo, a više od 200 ranjeno.

Sudjenje Martiću počelo je 13. decembra 2005, a završeno je 16. novembra 2006.

Žalbeno vijeće Tribunala potvrdilo je 2008. prvostepenu kaznu Martiću, a on je potom, s proljeća 2009., upućen u Estoniju na izdržavanje kazne.

Prva optužnica Martichu je na teret stavljala samo raketne napade na Zagreb.

Optužnica protiv Martića znatno je proširena 2003., pošto se sa haškim tužilaštvom nagodio i krivicu za zločine priznao njegov bliski saradnik, bivši premijer SAO Krajine Milan Babić.

Babić je 2002. svjedočio protiv Slobodana Miloševića, a zatim je osudjen na 13 godina zatvora. Babić je potom svjedočio i protiv Martića, a u martu 2006. je počinio samoubistvo u sudskom pritvoru u Sheveningenu.

( BETA )