Sezona blama: Nema posla u plaha glavara...

Petak, 30. januar - Bio je to najveći blam prve petoljetke: posljednja bezbjednosna nada takozvanih oslobodilaca Načisto je ugašena nakon samo 33 dana...

Baksuzan broj evo dva milenijuma i kusur, za one koji i dalje vjeruju da o našem zemaljskom životu brinu nebeske vođe...

Ostalima, koji su skloni sumnji kao rodnom mjestu svake nauke i svakog nauka, za brigu je jedna mnogo jednostavnija dilema...

Jesmo li svi zajedno (bili) toliko baksuzni da Lazar Šćepanović, i u Srednjoj policijskoj i na Pravnom fakultetu, odsustvuje baš sa onih časova na kojima je trebalo steći najvažniji nauk iz upravljanja policijom...

U partije vjere nema, na to se u najkraćem svodi ta prva lekcija...

Za drugu, koja se sinoć manje ticala profesije a više lične pristojnosti, od mene bi mogao da dobije samo - čistu jedinicu...

I to, da sam kapac, bez prava na popravni...

Zato što se bukom ne razgoni strah od suočavanja sa činjenicama...

I zbog toga što nikad i ni pod kakvim uslovima nije sebi smio dozvoliti da izgovori (najmanje) jednu rečenicu:

- Ne možete vi da vodite emisiju kako vama odgovara!

Nažalost, jeste je izgovorio...

I to toliko nedopustivim tonom da je, sa razloga što je izgovara direktor Uprave policije, zvučala kao prijetnja...

I takav (pri)zvuk ne može se pravdati činjenicom da u toj emisiji odavno svi viču...

Jer nemaju ti svi iza sebe oružanu silu...

Petar Komnenić, kao pripadnik goloruke sile koja je nekad bila poznata kao sedma, iza sebe ima samo Načisto. Autorsku emisiju koju ne da može nego mora voditi onako kako njemu odgovara...

Zato što iza te TV-povlastice, koju u štampanim medijima imaju samo kolumnisti, stoji više od četvrt vijeka novinarskog iskustva...

* * *

Subota, 31. januar - Za razliku od njega, gostu emisije iskustvo nije pomoglo da u TV-studiju ostane u granicama profesije, onako kako je to uradio u premijernom obraćanju javnosti tokom prošlogodišnje tragedije na Cetinju...

Bilo jednom i nikad više, zato što je u ovom posljednjem(?) njegov iskaz bio više politički nego policijski...

- Gospodine Komneniću, Uprava policije vama nikada neće dostaviti operativne podatke - tako je počeo...

I nije problem, neka neće, preživjeće nekako i autor emisije i njeni gledaoci i bez te operative...

Problem je što ne može preživjeti država u kojoj se takvi podaci dostavljaju političarima koji ih, zbog međupartijskih obračuna, iz istih stopa dostavljaju cijeloj javnosti...

- Evo vam operativna informacija: dva funkcionera Građanskog pokreta URA, jedan od njih je danas poslanik Zoran Mikić i tadašnji direktor Uprave prihoda i carina (Rade Milošević) švercuju cigarete po nalogu Dritana Abazovića - samo je jedna od dostava ministra policije Danila Šaranovića...

I to u parlamentu, pred kamerama, u prisustvu direktora policije Lazara Šćepanovića...

I potpuno je nebitno da li je do te ničim izazvane i - što je po bezbjednost države drastično opasnije - ničim potkrijepljene dostave došlo zaslugom direktora policije ili njegovih saradnika...

Zato što utvrđivanje krivice u službama bezbjednosti počinje od komandne odgovonosti...

* * *

Nedjelja, 1. februar - Od čega da počnem u nastavku, evo ne znam...

Možda od dijaloga o razlozima zbog kojih šef policije ni nakon posljednjeg(?) skandala neće da ode...

- Ja podnijeti ostavku neću, jer ja kad bih podnio ostavku znaš šta bi se desilo?

- Šta?

- Organizovani kriminal bi sa zgrade Bemaksa ispaljivao vatromet...

Koliko je ta opasnost od vatrometa realna, naročito u svijetlu činjenice da su njegovi nekadašnji priređivači iz te firme na pansionu u Spužu, to nije objasnio...

Ali jeste saopštio nešto još manje realno...

- Kada bih ja podnio ostavku danas bi pošteni građani Crne Gore bili u velikom problemu!

U što osnovano sumnjam, na osnovu nekadaššnje realnosti...

Padali su u svoje pero mnogo jači, znaveniji i ugledniji bezbjednosni štihovi - narodni heroji Savo Brković i Jovo Kapičić - pa su "pošteni građani", ne samo male Crne Gore nego i velike Jugoslavije, to nekako pregurali...

Imao je i Šćepanović nekih sumnji, ovoga puta u "nespretno napisano saopštenje ANB-a" sa kojim "nije saglasan"...

A onda je objasnio zašto misli da ga direktor nije ni pročitao:

- Iz razloga što ga on takvoga ne bi pustio i zato što je odsutan i van je naše teritorije!

O saznanjima da direktor Agencije za bezbjednost u trećoj deceniji 21. vijeka ima makar najobičniji pametni telefon nije rekao ništa...

Kamo sreće da je prećutao i nastavak pitanja o nestalom Milošu Medenici...

- Viši sud ni u jednom momentu nije dao nalog niti represivniju, restriktivniju mjeru u odnosu na ovo - tako je rekao.

Bolje da nije, jer je za šetnju dva policajca u civilu oko bilo čije kuće dovoljno samo odobrenje dežurnog starješine u lokalnoj policijskoj stanici...

Nelogične su mu bile i "okolnosti da Uprava policije nije dobila nikakav obavještajni podatak koji bi ukazivao da je ovo lice spremno na bjekstvo"...

Što jes' jes', sin Medenica do sada je bježao samo jednom, a majka Medenica je spriječena u pokušaju...

A onda je, nakon tvrdnje da "policija nije mogla da zna ishod presude", definitivno potonula posljednja bezbjednosna nada koalicionih oslobodilaca...

Da li će ovakvo su'stvo (bivšoj?) šefici i njenom sinu koji je šefovao kriminalcima razrezati po traženih 20 godina, moglo je da se nagađa...

Ali da nagodbe o oslobađajućoj presudi ne može biti, e to - od Podgorice pa do Brisela - nije znala samo crnogorska policija, na čelu sa direktorom njene Uprave...

* * *

Utorak, 3. februar - I, kad smo već kod Brisela, kako ono reče najbolja drugarica Andrije Mandića...

Istorijska prilika, otvorio se prozor, imamo šansu da vas u Uniji vidimo tokom ovog mandata Evropske komisije...

Došla sam da priznam vaša postignuća...

Uložiću sve svoje iskustvo i energiju da se što prije pridružite…

Zajednička vizija i timski rad je ono što se nadam da ću vidjeti u ovom domu. Nadam se da ću vidjeti i opoziciju...

Tako je govorila Marta Kos...

I godinu kasnije mogla da gleda istoriji nepoznat način preuzimanja evropskih pravnih tekovina. Ali ne kroz prozor, kako je najavila, nego kroz širom otvorena vrata parlamenta…

Dvadeset pet zakona za uru i po, manje tri minuta...

Drugovi proleteri, zar se i to može, pitaju se u nekom nebeskom kružoku utemeljivači moderne dežele drugarice Kos - Kardelj, Kidrič i Rozman. Ljuti na Broza što su o zakonima o lovu i zaštiti šuma morali da drve bar duplo duže...

Ljutim se sad i ja, ali na samu sebe...

Zbog toga što sam pedeset godina proživjela u uvjerenju da su poslanice Svetoga Petra najveći pisani doprinos ujedinjenju ne samo Crne Gore i Brda, nego i Boke i Sandžaka...

I razuvjerila se tek nakon uvida u ovo tastersko ujedinjenje opozicije sa vlašću...

I to bez čitanja...

Ne poslanica koje sigurno nijesu podložne izmjenama, nego zakona koji možda jesu...

Ako promjena sadržaja ipak nije moguća, promjena tastera sigurno jeste...

Toliko o blamu, za ovu sedmicu...

* * *

Srijeda, 4. februar - Odlučio sam da vratim juče usvojene zakone Skupštini na ponovno razmatranje kako bi poslanici mogli da ih zaista i pročitaju - pokušao je da poslanike na tu mogućnost podsjeti i Predsjednik Crne Gore...

I dobro je što ih je vratio.

- Evropske reforme ne znače puko dizanje ruku u Skupštini, ni usvajanje zakona bez rasprave i diskusije - tako je ocijenio...

I dobro je ocijenio.

- Građani od poslanika očekuju ozbiljan i odgovoran pristup prilikom donošenja zakona koji određuju njihov svakodnevni život - upozorio je na kraju Jakov Milatović.

I dobro je što ih je upozorio...

Pa što je onda loše? To što je zaludu i odlučivao i ocjenjivao i podsjećao...

Čitali ne čitali, oni će ih za šest dana ponovo izglasati...

Zato što vladajuća većina odavno ne čuje upozorenja da prije uključivanja tastera treba uključiti i mozak...

* * *

Četvrtak, 5. februar - Uh, dobro je što ni ovu kolumnu ne poslah na vrijeme, inače bih se sjutra i sama izblamirala...

I stvarno ću, poslije kraće pauze, morati da nastavim prošlogodišnji bojkot Predsjednika...

Kakav blam nakon samo tridesetak sati...

Puj-pike, odluka o vraćanju zakona više ne važi...

- Proglasio sam zakone jer vraćanje poslanicima, uz očekivanje da ih pročitaju i ozbiljno razmotre, ne bi imalo nikakvog efekta - pokušao je Milatović da se opere pred javnošću...

Zaludu... A sve su prilike da je zaludnji bio i pokušaj 221.592 crnogorska državljanina da njihova država dobije pravog Predsjednika...

Da nema posla u plaha glavara, prepisivala sam masu puta od onoga Mićunovića što zbori i tvori...

A kakav bi bio onaj koji nije plah, e to ću prepisati iz druge knjige...

Hrabar, neustrašiv, odvažan i smion - tako piše u Rječniku turcizama.

I tačka!

Ne na prepisivanje iz pravih knjiga, nego na pisanje o (po)grešnom Predsjedniku...

( Ratka Jovanović-Vukotić )