RSE: Izbjeglice iz Avganistana dobile presudu protiv Srbije - "Dočekali smo pravdu"

"Ostale su mi vrlo bolne i loše uspomene, koje još uvijek ne mogu da izbrišem iz srca i uma."

Tako se jedna Avganistanka sjeća noći u kojoj ju je srpska policija prisilno, po zimi i kroz šumu, protjerala preko granice, u susjednu Bugarsku.

Bilo je to prije devet godina, u noći između 3. i 4. februara. Iz Srbije je protjerana grupa od dvadesetak Avganistanaca i Avganistanki koji su se u jeku izbjegličke krize uputili ka Evropi. Među njima je bilo i male djece.

I tačno devet godina kasnije, Evropski sud za ljudska prava je presudio da je država Srbija prekršila njihova prava.

Ponašanje srpskih vlasti je u toj međunarodnoj presudi opisano kao "nehumano i ponižavajuće".

Avganistanku, koja je za Radio Slobodna Evropa (RSE) pričala pod uslovom anonimnosti, presuda je dočekala u Francuskoj, gdje danas živi.

Identitet žrtava zaštićen je i u presudi Evropskog suda za ljudska prava.

"Sud je zaštitio moja prava i uspostavio pravdu. Srećna sam i zahvalna zbog toga. Ali, molim da se ovakva zlostavljanja od strane srpske policije ne ponove nad drugim izbeglicama i migrantima", zaključuje sagovornica RSE.

Vlasti u Srbiji do objave teksta nisu reagovale na presudu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je potvrđeno nehumano postupanje srpske policije.

Kako su protjerane izbjeglice iz Avganistana?

Oko ponoći, 3. februara 2017, policija je zajedno sa vojskom i Žandarmerijom parolirala duž granice sa Bugarskom, na jugoistoku Srbije. Na magistralnom putu kod gradića Dimitrovgrada uhapsili su grupu ljudi iz Avganistana - pod sumnjom da su ilegalno prešli granicu.

To u priči potvrđuje i sagovornica RSE.

Na put ka Evropskoj uniji, dug kilometrima i danima, krenula je, kako ističe, iz straha za sopstveni život.

"Moj je život bio ugrožen u Avganistanu", naglašava.

Puta do Srbije se, kako kaže, slabo sjeća.

"Ne znam tačno kuda smo sve prošli. Ne sjećam se tačno koliko nas je bilo, bilo je tu i porodica i djece. Bilo je teško, pogotovo devojkama koje su same bile na izbjegličkoj ruti, poput mene", dodaje.

U danu nakon hapšenja, policija je grupu Avganistanaca i Avganistanki izvela pred sudiju za prekršaje u obližnjem gradu Pirotu.

Pred sudom su zatražili azil, pa je prekršajni postupak protiv njih obustavljen. Sud je naložio policiji da im izda potvrde o izraženoj namjeri da traže azil, kako bi bili upućeni u prihvatni centar.

Uprkos tome, službenici policije su ih, tokom noći, protjerali nazad u Bugarsku.

Bili su prinuđeni da pješače na temperaturi ispod nule, a prije toga su im oduzeta sva dokumenta, među kojima i ona izdata u Srbiji.

Neki iz grupe su, kako piše u presudi, tvrdili da su fizički zlostavljani.

"Ponašanje policije je bilo veoma loše, nasilno i protivno ljudskim principima. Uzeli su sve naše papire i ostavili nas u šumi usred noći. Uvijek plačem kad se toga prisjećam, čak i sad", opisuje sagovornica RSE.

Svoja sjećanja je sa RSE podijelila još jedna od žrtava protjerivanja.

Avganistanac, koji je takođe pričao pod uslovom anonimnosti, danas je u Njemačkoj.

"Doživjeli smo veoma loš tretman. Mnogo smo patili i prošli kroz velike teškoće. Dočekali smo presudu Evropskog suda, koja me je smirila i obradovala. Nadam se da se više nećemo suočavati sa ovakvim postupanjem, jer svi mi napuštamo naše zemlje zbog teških uslova, nesreće i borbe za goli život", naglašava on.

Sud u Strazburu je u ovom slučaju utvrdio da su srpski organi višestruko prekršili Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Tako je, pored kršenja zabrane kolektivnog protjerivanja stranaca i nezakonitog pritvaranja, sud utvrdio i da Srbija nije ispitivala da li bi tražioci azila iz Avganistana imali ispravan tretman u Bugarskoj.

'Istorijska' presuda Evropskog suda

Pravni zastupnik žrtava, advokat Nikola Kovačević, presudu Evropskog suda opisuje kao "istorijsku".

Kako ističe, iz presude protiv Srbije će se dalje razvijati sudska praksa u sličnim slučajevima.

"Sam čin prevoza tih ljudi, izbacivanja u šumi, ostavljanja na minusu, okarakterisan je kao nehumano i ponižavajuće postupanje. To do sada nije postojalo u praksi Evropskog suda za ljudska prava, da se ispituju i individualne okolnosti 'pušbeka', odnosno protjerivanja preko granice", ukazuje on.

On dodaje i da je prevoz izbeglica od prekršajnog suda u Pirotu do zelene granice sa Bugarskom sud po prvi put okvalifikovao kao "arbitrarno, proizvoljno lišavanje slobode", uz opis da je sprovedeno na obmanjujući način.

"Tu je zapravo sud rekao da su ljudi na jedan perfidan način, kad im je rečeno da će biti prevezeni u kamp, stavljeni u maricu i odvezeni na drugu lokaciju kako bi se proterali dalje", dodaje.

Strazbur otišao 'korak dalje' od Beograda

Da su grupi Avganistanaca i Avganistanki prekršena ljudska prava kada su prisilno protjerani ka Bugarskoj, ranije je, 2020. godine, potvrdio i Ustavni sud Srbije.

Bila je to prva takva odluka u domaćoj sudskoj praksi.

Na nju se čekalo tri godine.

Sud je tada djelimično usvojio žalbu i presudio im odštetu od po hiljadu eura.

Iako je utvrdio višestruke povrede ljudskih prava, te ukazao da im nije pružena adekvatna pravna pomoć, sud se, pored ostalog, nije izjasnio o navodima o zlostavljanju izbjeglica od strane policije.

Ali, pravni zastupnici su smatrali da odluka Ustavnog suda nije dovoljna, pa je žalba upućena na višu, međunarodnu instancu – Evropski sud za ljudska prava.

Strazbur je otišao "korak dalje".

"Mi smo i u ustavnoj žalbi i u predstavci Evropskom sudu tvrdili sedam povreda ljudskih prava. Ustavni sud je našao tri, Evropski sud za ljudska prava je našao pet", pojašnjava Nikola Kovačević.

'Vlasti ćute, proterivanja se nastavljaju'

Ni Vlada Srbije, ni ministarstva pravde i unutrašnjih poslova do objave teksta nisu odgovorili na pitanja RSE o reakciji na presudu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je utvrđeno nehumano postupanje na granici.

Advokat Nikola Kovačević reakciju ne očekuje.

"Nije presuda Evropskog suda za ljudska prava pokazala da se ta praksa (ponašanja srpskih vlasti) dešavala pre, već da je ona pogrešna. I dešava se i dan-danas. I Srbija, i druge države Zapadnog Balkana i Evropske unije u okruženju, svoje granice štite na nezakonit način", upozorava on.

Još u julu 2016. godine Vlada Srbije je donijela odluku da vojska i policija zajedno patroliraju na granicama sa Severnom Makedonijom i Bugarskom.

Lokalni i međunarodni aktivisti tada su upozoravali da je ta praksa pogodna za nezakonito kolektivno proterivanje stranaca u susjedne države - bez sprovođenja adekvatne procedure i pristupa azilu u Srbiji.

Slično upozorenje Srbiji tada je izdao i Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava.

U međuvremenu, duž granica, prema sporazumu sa Fronteksom (Evropskom agencijom za graničnu i obalsku stražu) počeli su zajedno da patroliraju policajci Srbije i pojedinih država Evropske unije.

Kontrola granica se pojačala, a Srbija je 2020. na granici sa Sjevernom Makedonijom počela i izgradnju ograde od žilet-žice.

Rastao je broj optužbi nevladinih aktivista i svedočenja ljudi u pokretu - o nasilju policije u Srbiji i proterivanjima preko granice.

Vlasti su te optužbe više puta odbacivale.

Prisilna premiještanja stotina migranata i izbeglica u državne kampove nazivali su "akcijama protiv krijumčarenja migranata".

Zašto nisu svi dobili odštetu?

Evropski sud za ljudska prava je u presudi utvrdio je da je srpska policija 2017. nehumano i nečovječno postupala prema grupi od 17 Avganistanaca i Avganistanki.

Međutim, odštetu od države Srbije, u visini od pet hiljada eura, dobiće samo njih dvoje – jedan muškarac i jedna žena, koji su i podijelili svoja iskustva sa RSE.

Razlog je taj što su ostali iz grupe prestali da se javljaju pravnim zastupnicima.

"Kada nam je sud tražio da se izjasnimo da li smo u kontaktu sa svima, mi smo to mogli da uradimo samo za dva podnosioca predstavke. Bilo je nemoguće sa svima njima zadržati kontakt u onoj meri u kojoj je sud to zahtevao za nastavak postupka", pojašnjava Nikola Kovačević.

Grupa se, kako ističe, posle 2017. godine "rasula svuda po Evropi".

Srbija, podsjeća, nije krajnja destinacija za migrante i izbjeglice, već tranzitna zemlja, a postupci pred Evropskim sudom za ljudska prava traju više godina.

"Veliki broj njih kad ode dalje, u jednom momentu prestaje da nam se javlja. Kada nađu svoj mir, više ne žele da se sjećaju toga", naglašava Kovačević.

Više od 1,5 miliona migranata i izbjeglica iz 120 država svijeta prošlo je kroz Srbiju od 2015, podaci su državnog Komesarijata Srbije za izbeglice i migracije.

U poslednjih deset godina kroz Srbiju su prolazili migranti i izbjeglice iz Azije, Bliskog istoka i Afrike u pokušaju da stignu do zemalja Evropske unije.

Takozvana Balkanska migrantska ruta ka zapadu Evrope išla je preko Turske, Grčke, Severne Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ili alternativno preko Bugarske i Srbije.

Posljednjih godina je jačom kontrolom na granicama Evropske unije i podizanjem zidova u najvećoj meri prekinut prolaz migranata i izbeglica u velikim grupama.

Migracije se nastavljaju, u manjem obliku, uz organizovano krijumčarenje.

( Radio Slobodna Evropa )