Između dva otkucaja: Uslikati trenutak vječnosti

Svečano otvaranje izložbe fotografija Igora Šljivančanina pod naslovom “Između dva otkucaja”, ove srijede u podgoričkoj galeriji “F64” ubjedljiva je demonstracija činjenice da pravi fotograf nije definisan samo tehničkim kvalitetom svoje kamere.

Šljivančanin kroz svoje fotografije maestralno demonstrira da pravi fotograf mora da bude vrsni psiholog, sociolog kao i estetičar. Bez ovih kvaliteta on ne može u fotografiji da uhvati magični momenat gdje haos realnosti postaje specifični narativni poredak. Spontanost Šljivančaninovih street art fotografija dokazuje njegov poseban talenat da ovjekovječi nešto što običnom oku u tom trenutku može izgledati svakodnevno, ali što kroz fotografiju otkriva svoj pravi značaj.

Kroz umjetničko istraživanje svakodnevnog, tog prolaznog trenutka, ove fotografije pokazuju da su u eri Instagrama i visokokvalitetnih kamera na našim telefonima, ipak oko fotografa i njegova vizija najvažniji alati. Uvijek je postojao strah da sa tehnološkim napretkom može doći do smrti spontane kreativnosti ili zamjene čovjeka kao pravog stvaraoca umjetnosti, ali Šljivančanin nam je ovom izložbom pokazao neospornu superiornost ljudske kreativnosti.

Konkretno, izložba “Između dva otkucaja”, nudi posmatračima priliku za refleksiju i identifikaciju, jer upravo kroz fotografisanje svakodnevice koju proživljaju drugi, posmatrač se identifikuje sa zajedničkim bivstvovanjem u društvu. Živjeti u trenutku često dovodi do toga da nismo svjesni tog istog trenutka, a kroz fotografije “Između dva otkucaja” trenutak postaje ovjekovječen i dolazi do jedne forme transcedencije. Transcedencija u ovom slučaju znači da životni trenutak nije izolovani slučaj već konzistentni ritam samog života. Upravo to pokazuje da fotografije Šljivančanina nisu puko dokumentovanje prolaznog, već prikazivanje konkretnog i svakodnevno manifestovanje života koji nam se često čini kao apstrakcija.

Istoričarka umjetnosti, Anja Marković kazala je kako prava suština fotografije nije nužno u čistoj tehnici aparata ili samom izučavanju te umjetnosti, već u posjedovanju znanja uz kojeg možemo uhvatiti pravi trenutak.

“Da bi ste bili dobar fotograf, iako danas svi mislimo da možemo biti jer imamo te foto-aparate i pametne telefone, ali zapravo veoma je važno poznavati foto-aparat, njegovo tijelo, njegova sočiva. Bitno je biti dobar fizičar pa poznavati svjetlo, pa preklapanje tog svjetla, i dobijanje savršene fotografije baš onako kako ste je u glavi zamislili. Takođe, na svim Jutjub platformama možete pronaći hiljade i hiljade videa kako to da dobro odradite, ali vas rijetko ko može naučiti da budete dobar psiholog, dobar sociolog, i da u ovim svakodnevnim vremenima u kojima živimo, uhvatite ta jedan trenutak neke socijalne interakcije ili nečije emocije, pored kojih vrlo često prođemo i ne registrujemo ih”, kazala je ona.

U propratnom tekstu, Marković je istakla i da “Igor Šljivančanin jeste taj fotograf - onaj koji sve kompleksnosti i dubine uspijeva da zarobi jednim klikom i ovjekovječi ih”.

“Na njegovim fotografijama su priče običnih ljudi i ulice, jedan čitav univerzum običnog svijeta koji je u sitnicama i mimo nekih ceremonijalnosti i svečanosti nevjerovatno dragocjen i poseban. Igorove fotografije su svjedok jednog vremena, slike, ali ujedno i jedne dugačke neispričane priče, baš one koje je riječima teško uobličiti. One su umjetnost trenutka”, navela je Marković.

Šljivančanin se fotografijom bavi aktivno preko dvadeset godina, a prethodno se predstavio umjetničkoj publici svojom samostalnom izložbom 2004. godine. Pored toga je učestvovao na zajedničkoj izložbi pod nazivom “Pogledaj me”, održanoj 2008. godine. Njegove fotografije su više puta bile objavljivane u renomiranim fotografskim časopima, a od velikog značaja je i osvajanje trećeg mjesta na međunarodnom takmičenju “Photo Olympic”, održanom u Sankt Peterburgu.

( Pavle Savović )