Zvuk violine koji prelazi granice

Mlada i talentovana ukrajinska violinistkinja Anastasija Hordienko u razgovoru za “Vijesti” najavljuje svoj prvi solistički koncert, danas u KIC-u “Budo Tomović” u Podgorici, govori o počecima, prilagođavanju u crnogorskom društvu, ali i brojnim uspjesima

2060 pregleda0 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva

Da se trud, talenat i prevazilaženje svih prepreka nagradi, pokazuje primjer mlade ukrajinske violinistkinje Anastasije Hordienko koja će danas izvesti svoj prvi solistički koncert, u velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici, u 19 časova.

Program uključuje Sonate za violinu i klavir Ludviga van Betovena (br. 4, op. 23) i Roberta Šumana (br. 1, op. 105), kao i djelo “Skerco-Tarantela” Henrika Vijenjavskog. Ona će nastupiti uz klavirsku pratnju korepetitora Davora Novaka.

Koncert se realizuje u okviru muzičkog ciklusa “Mladi talenti” KIC-a “Budo Tomović”, koji igra važnu ulogu u generalnoj afirmaciji onih koji svojim trudom i talentom pokazuju da nove generacije mogu da naslijede kulturnu zaostavštinu prošlih generacija.

Anastasija Hordienko rođena je 2007. godine u Harkivu, gdje je sa pet godina započela muzičko obrazovanje u Specijalnoj muzičkoj školi, u klasi profesorice Ljudmile Varenjine. Nakon početka rata u Ukrajini, 2022. godine, preselila se u Crnu Goru, gdje nastavlja školovanje. Po završetku osnovnog muzičkog obrazovanja u Baru, upisala je Srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici, gdje trenutno pohađa treći razred u klasi profesora Marka Simovića.

Hordienko je “Vijestima” kazala da pred svoj prvi solistički nastup u Crnoj Gori osjeća inspirativno uzbuđenje i radost.

foto: Privatna arhiva

“Prije svog prvog solističkog koncerta osjećam istovremeno uzbuđenje i veliku radost. To je za mene vrlo odgovoran trenutak, jer je to moj prvi veliki solistički nastup u Crnoj Gori. Ali, istovremeno ga doživljavam kao priliku da podijelim muziku s publikom i da provedem veče zajedno sa slušaocima. Ovo uzbuđenje me više inspiriše nego što mi smeta”, kazala je ona.

Ona dodaje kako je njeno iskustvo u Crnoj Gori bilo veoma važno, jer pored zabrinutosti i problema prelaska u stranu državu, pomoć koju su joj pružili muzički profesori joj je dala šansu da sačuva vezu sa muzikom.

“Moje iskustvo u Crnoj Gori bilo je vrlo važno i istovremeno zanimljivo. Kada smo se preselili zbog rata, bila sam zabrinuta kako ću nastaviti školovanje i muzički razvoj, jer nisam znala crnogorski jezik. U Baru me prihvatila profesorica Sanja Raičković, koja je radila sa mnom čak i kada nisam ništa razumjela. Njena podrška pomogla mi je da se prilagodim i nastavim obrazovanje. Kasnije sam prešla u klasu profesora Marka Simovića, koji me, iako vrlo zauzet, primio u svoj razred. Zahvaljujući njemu poboljšala sam kvalitet zvuka, naučila pravilno rasporediti težinu ruke na gudalu i bolje raditi na različitim tehničkim aspektima sviranja. Takođe me veoma podržala profesorica klavira Dragica Perović, izvanredna stručnjakinja koja me razumjela i podržala. Zahvaljujući ovim profesorima, uspjela sam sačuvati vezu s muzikom, razvijati svoj talenat i učestvovati na konkursima i koncertima. Lokalna muzička zajednica me srdačno primila i osjetila sam da čak i u novom okruženju mogu nastaviti svoj profesionalni put”, dodaje Hordienko.

Mlada violinistkinja smatra da klasična muzika ima svoju publiku i u Crnoj Gori i u Ukrajini, ali je razlika u veličini i kulturnom kontekstu.

“Klasična muzika u obje zemlje ima svoju publiku, ali po mom mišljenju, razlikuje se po veličini i kulturnom kontekstu. U Ukrajini klasična muzika ima vrlo staru tradiciju, mnogi ljudi idu na koncerte i podržavaju muzičke škole, posebno u velikim gradovima. U Crnoj Gori publika je manja, ali veoma iskrena i otvorena. Cijene svakog mladog muzičara i osjećam toplu dobrodošlicu od publike”, smatra ona.

foto: Privatna arhiva

Govoreći o svom interesovanju za muziku, Hordienko objašnjava kako se zanimala za muziku skoro od rođenja, ali zahvalnost za uvođenje u svijet muzike i izvođenje iste duguje svojoj majci.

“Muzika me zanimala skoro od rođenja, ali sam se zaista počela baviti klasikom tek u školi. U svijet muzike i izvođenja uvela me moja mama, koja je pronašla za mene izvanrednu učiteljicu. Imala sam sreću da učim u Ukrajini kod istaknute učiteljice Ljudmile Varenine. Zahvaljujući njoj, stekla sam snažnu tehničku osnovu sviranja violine, naučila da osjetim muziku i još uvijek dobijam njene savjete kao od profesora univerziteta, gdje paralelno učim onlajn”, objašnjava Hordienko.

Hordienko se već istakla osvajanjem brojnih nagrada, a tu su, između ostalog, prva nagrada na međunarodnom onlajn takmičenju u okviru festivala Music Academy Forte International Festival 2023. godine. Smatra da nagrade za nju nisu samo priznanje napora, već i podsticaji da postane bolja i radi na sebi.

“Naravno, uvijek je prijatno primati nagrade i veoma sam zahvalna žiriju na visokoj ocjeni mog rada. Svaka nagrada za mene nije samo priznanje mojih napora, već i podsticaj da idem dalje, postajem bolja i radim na sebi. Pokušavam da nagrade doživljavam ne kao sam cilj, nego kao potvrdu da naporan rad i ljubav prema muzici daju rezultate. To me motiviše da nastavim da se razvijam i dijelim muziku s drugima”, smatra ona.

foto: Privatna arhiva

Hordienko ističe da je za nju najvažniji lični razvoj i ljubav prema muzici, kao i podrška koju osjeća od nastavnika, prijatelja i zajednice, što je za nju velika inspiracija.

“Nadam se da su moj talenat i trud primijećeni i cijenjeni, ali za mene je najvažniji lični razvoj i ljubav prema muzici. Svaki nastup, svaka nagrada i čak obična proba su mi važniji od spoljnog priznanja. Istovremeno osjećam toplu podršku od nastavnika, prijatelja i zajednice, i to me inspiriše da nastavim da radim i usavršavam se”, ističe Hordienko.

Njeno iskustvo u Srednjoj muzičkoj školi “Vasa Pavić” nije počelo lako zbog nepoznavanja jezika, ali vremenom je prevazišla prepreke i iz toga izvukla važno iskustvo o upornosti i samostalnosti.

“Kao što sam već rekla, u početku je bilo teško, posebno zbog jezika. Kada sam došla, skoro ništa nisam razumjela i nisam znala kako odgovarati na pitanja. Najteže su mi išli crnogorski jezik, književnost i istorija muzike. Ali moji nastavnici su bili veoma strpljivi i podržavali me, tako da sam mogla paralelno učiti jezik i ne zaostajati u programu. Sada mnogo bolje razumijem gradivo, mogu voditi dijalog i uspješno rješavam zadatke. Ovo iskustvo me naučilo upornosti i samostalnosti, dajući mi osjećaj da zaista mogu prevazići sve teškoće”, kazala je ona.

Upoređujući svoja iskustva u Ukrajini i Crnoj Gori, Hordienko smatra da je muzičko obrazovanje u Ukrajini bilo dobro strukturisano, ali pod velikim opterećenjem predmetima iz opšteg obrazovanja. U poređenju s tim, fokus u Crnoj Gori je više na samu muziku.

“U Ukrajini je obrazovanje bilo dobro strukturisano, ali mana je bila veoma veliko opterećenje opšteobrazovnim predmetima, poput matematike, jezika i istorije. To je davalo čvrstu osnovu, ali je oduzimalo mnogo vremena od muzike. U Crnoj Gori je pristup drugačiji: manje pažnje se posvećuje opšteobrazovnim predmetima, a više se koncentrišu na muziku, što smatram velikim plusom. Kao minuse bih navela odsustvo klavira kao obaveznog drugog instrumenta i nedovoljno časova za složene predmete, poput harmonije. Sve u svemu, crnogorski sistem je više fokusiran na praktične muzičke vještine, dok je ukrajinski davao širu osnovu opšteg obrazovanja, pa mi kombinacija oba pristupa pomaže da se razvijam sveobuhvatno”, smatra Hordienko.

Ona ističe kako su talenat i trud podjednako važni, ne samo na sceni već i u životu generalno.

“Kao što je rekao jedan veoma pametan čovjek: ‘Talenat ništa ne vrijedi bez truda, a trud ništa bez talenta’. Smatram da su i talenat i trud podjednako važni, ne samo na sceni, već i u životu uopšte. Bez talenta neće biti dubine i prirodnosti u muzici, a bez napornog rada čak ni veliki talenat neće biti u potpunosti razvijen”, ističe mlada violinistkinja.

Nezaboravno iskustvo u ljetnjem kampu kamerne muzike na Ivanovim koritima

Govoreći o svom iskustvu pohađanja muzičkog kampa u Briselu, Hordienko opisuje taj događaj kao izuzetno svijetao i vrijedan doživljaj u svom životu.

“To je bio izuzetno svijetao i vrijedan doživljaj u mom životu. Bilo je mnogo talentovanih učenika i nastavnika, vrlo odgovorna organizacija. Imali smo mnogo masterklasa, pa smo se mogli baviti samo muzikom, jesti i spavati. Svake večeri su održavani koncerti učenika i nastavnika, a posljednjeg dana Gala koncert, gdje sam izvodila ‘Karpatsku rapsodiju’ ukrajinskog kompozitora Miroslava Skorika. Sve u svemu, ovo je bio divan doživljaj i veoma bih željela ponovo učestvovati, ako bude prilike”, kazala je ona.

Ona dodaje kako je takođe imala nezaboravno iskustvo u ljetnjem kampu kamerne muzike na Ivanovim koritima, opisujući to mjesto kao nevjerovatno

“Takođe bih željela istaći ljetnji kamp kamerne muzike na Ivanovim koritima u Crnoj Gori, koji sam takođe pohađala. To je nevjerovatno mjesto među čistim planinskim zrakom, prekrasnim pejzažima i vrlo profesionalnim profesorima. Tamo sam imala priliku raditi u kamernim ansamblima sa muzičarima iz različitih evropskih zemalja, svakodnevno učestvovati u probama i koncertima, dobijati inspiraciju i sklapati nova prijateljstva. Svaki dan bio je ispunjen muzikom i pozitivnom energijom, a ovaj kamp ostavio je u mojim sjećanjima izuzetno tople uspomene. Toplo preporučujem svim muzičarima da ga posjete i već sada se radujem ljetu kako bih ponovo učestvovala u ovom kampu na Ivanovim Koritima”, dodaje Hordienko.

Privlači je romantična i virtuozna muzika, ali i rok ili pop

Iako joj se sviđa veliki broj kompozitora, Hordienko ističe španskog kompozitora Pabla de Sarasatea, kao i kompozitore poput Henrika Vijenjavskog i Miroslava Skorika kao svoje omiljene.

“Sviđa mi se mnogo kompozitora, ali među omiljenima izdvajam Sarasatea, Vijenjavskog i Miroslava Skorika. Privlači me romantična i virtuozna muzika, ali cijenim i savremene kompozicije ukrajinskih autora, jer mi omogućavaju da na novi način osjetim violinu i emocije u muzici”, objašnjava ona.

Pored klasične muzike, Hordienko navodi kako uživa u raznim žanrovima moderne muzike iako klasična muzika ostaje i dalje njoj najbliža.

“Po svojoj prirodi sam melomanka, pa slušam vrlo različitu muziku. Možete me sresti kako plešem uz klasični valcer ili kako se jednostavno odmaram uz rok ili pop muziku. Među savremenim izvođačima najviše volim ‘Forrest Day’ i ‘Marino’, ali klasika uvijek ostaje u centru mog muzičkog interesovanja”, kazala je ona.