CIN-CG: Zloupotreba najranjivijih - kako otuđuju i uništavaju imovinu osoba pod starateljstvom

Jedna porodica iz Podgorice godinama je sumnjala da je njihovog baš bliskog srodnika zlostavljao staratelj kojeg mu je još 2008. godine odredio Centar za socijalni rad (CSR) Bar. Riječ je o čovjeku koji, zbog zdravstvenog stanja, ne može sam da brine o sebi. Porodica vjeruje da mu je staratelj uzimao novac sa računa, zaduživao ga kreditima i zapostavljao njegovo liječenje, odnosno da mu nije redovno davao terapiju. Zbog svega toga, brat čovjeka pod starateljstvom godinama se obraćao CSR Podgorica, koji je nadležan za ovaj slučaj nakon što se ovaj čovjek preselio u Glavni grad, i još 2018. godine tražio je da se starateljstvo nad njegovim bratom preispita i provjeri.

Tek kada je, na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnika), Uprava za inspekcijske poslove Odsjeka za inspekciju socijalne i dječje zaštite 2019. izvršila nadzor, otkrivene su ozbiljne nepravilnosti: odluka o starateljstvu nije sadržala plan staranja, vrijedna imovina ovog čovjeka nikada nije popisana, niti procijenjena, katastar nije obaviješten da je on osoba pod starateljstvom, niti je donijeta odluka o predaji imovine na upravljanje staratelju. Iz CSR Podgorica nikada nijesu vodili ni osnovnu evidenciju o ovom čovjeku i njegovoj imovini, što je obavezno prema Porodičnom zakonu.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR u Podgorici Suzana Milović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kazala je da ne može da komentariše konkretan slučaj, ali je navela da, prema saznanjima tog centra, u Glavnom gradu nije bilo zloupotreba imovine osoba pod starateljstvom i da bi u takvim situacijama bili obaviješteni.

Ipak Milović navodi da je “bilo slučajeva u kojima su članovi porodice pokušavali da podignu novac sa računa osoba pod starateljstvom, jer banke iz određenih razloga nijesu imale evidentirano da se radi o osobama pod starateljstvom”.

Kaže da su u tim situacijama “reagovali na vrijeme i spriječili eventualne zloupotrebe”.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, slučajevi zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom nijesu usamljeni, već su dio šireg i sistemskog problema zbog načina na koji se u Crnoj Gori vodi briga o njima i njihovoj imovini.

Zloupotrebe imovine se kod osoba koje su lišene poslovne sposobnosti i stavljene pod starateljstvo često i lako dešavaju. Tekst CIN-CG-a o zloupotrebi oduzimanja poslovne sposobnosti juče je objavljen...

Obimna dokumentacija do koje je došao CIN-CG pokazuje da se u gotovo svim opštinama u zemlji dešava da se značajna imovina osoba pod starateljstvom formalno daje na upravljanje centrima za socijalni rad, ali da se njome u praksi uvijek ne upravlja na zakonit, transparentan i odgovoran način. U brojnim slučajevima ta imovina je uzurpirana (koriste je osobe koje na to nemaju zakonsko pravo), bez adekvatnih odluka i nadzora ili se nalazi van faktičke kontrole centara za socijalni rad. Centri često nemaju ni podatke o vrijednosti imovine, jer ne vrše procjenu.

“Izrada procjena imovine za svaku osobu koja je pod starateljstvom, a koja posjeduje nepokretnosti ili drugu vrijednu imovinu, predstavlja značajan finansijski teret za sistem socijalne zaštite”, navodi Milović.

Prema njenim riječima, izrada procjene imovine u praksi podrazumijeva angažovanje ovlašćenih procjenitelja, sudskih vještaka i obimnu prateću dokumentaciju, što, prema tržišnim cijenama, često prelazi hiljadu eura po osobi.

“Riječ je o značajnim troškovima za centre za socijalni rad, posebno u sredinama sa velikim brojem osoba pod starateljstvom koje posjeduju nepokretnosti. Treba imati u vidu da je nepokretna imovina građana već evidentirana i procijenjena kroz poreski sistem države”, kaže Milović.

BROJNE ZLOUPOTREBE IMOVINE OSOBA POD STARATELJSTVOM ŠIROM ZEMLJE

Samo u Pljevljima, prema podacima do kojih je došao CIN-CG, od 242 popisane nepokretnosti osoba pod starateljstvom koje su sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama - čak 31 nepokretnost, uglavnom stanovi, uzurpirana je od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte. Ostale nepokretnosti, mahom zemljišta i tek poneka pomoćna zgrada i poslovni prostor, nijesu upotrijebljene.

U 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula. U dva slučaja CSR u Pljevljima čak nije utvrdio ko koristi imovinu preminule osobe pod starateljstvom, iako se radi o vrijednim stvarima: jednom jednosobnom i jednom dvosobnom stanu, iako su ti stanovi sada vlasništvo CSR Pljevlja.

U pet slučajeva nekretnine, uglavnom jednosobne stanove, koriste osobe koje za to nikada nijesu imale rješenje o dodjeli stana na privremeno korišćenje. U jednom od tih pet slučajeva, imovina se čak “nasljeđuje”, nakon što je osoba koja je nezakonito koristila stan preminula, njegov srodnik je nastavio da tu živi.

U šest slučajeva osobe kojima je nepokretnost data na privremeno korišćenje zbog stanja socijalne potrebe nastavile su da koriste stanove i nakon što su riješile svoje egzistencijalne probleme.

U jednom slučaju iz 2010, osoba koja se nezakonito uselila u stan koji je u vlasništvu CSR Pljevlja i nije, iako je to traženo, napustila stan i vratila ključeve. Pritom je iz stana u koji se nezakonito uselila izbacila stvari koje je tu pronašla, piše u dokumentima u koje je CIN-CG imao uvid. Kolika je vrijednost tih stvari nije poznato, jer se obično ne popisuje pokretna imovina.

Slikovit primjer nemara i nebrige prema imovini osoba pod starateljstvom koja je data na raspolaganje državnim institucijama je slučaj montažnog objekta u Pljevljima koji je 2023. godine uništen usljed požara, a koji je izazvala osoba kojoj je data na privremeno korišćenje.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN-CG, u Nikšiću je u najmanje šest slučajeva uzurpirana imovina osoba pod starateljstvom. U svim slučajevima radi se o imovini koju je CSR Nikšić dao na korišćenje osobama koje su korisnici materijalnog obezbjeđenja, a koje su prestale da budu u stanju socijalne potrebe.

U jednom slučaju stan “koristi” porodica koja uopšte ne živi i ne radi u Nikšiću. U drugom slučaju, žena koja je dobila dvosoban stan na privremeno korišćenje nastavila je da ga koristi, iako se u međuvremenu zaposlila i naslijedila imovinu nakon smrti roditelja.

Imovina osoba pod starateljstvom u praksi često nije zaštićena ni kada je riječ o zemljištu. Tako je u jednom slučaju, na parceli u selu Bukovica, koja sada pripada CSR-u Rožaje, više puta, godinama, nelegalno vršena sječa bukovih stabala. To se vidi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu koji je Uprava za inspekcijske poslove sačinila 2022. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid.

Osim zloupotreba i slabih kontrola starateljstava, problem je i to što se dešava da propada imovina koja je data na upravljanje centrima za socijalni rad, iako bi država i ustanove socijalne zaštite morali da je održavaju. Tako je jedna kuća u naselju Stara varoš u Podgorici oronula zbog neodržavanja, pošto se o njoj sistemski ne vodi briga.

Na Cetinju tri porodične kuće, jedan stan i više parcela uopšte se ne koriste i jako su zapuštene, iako ih je tamošnji CSR dobio po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju više osoba. Kuće su trošne, ali bi se uz minimalna ulaganja (krečenje, čišćenje i sitnije popravke) neke od njih mogle osposobiti i dati na korišćenje onima kojima je stvarno potrebno. Stan, koji se nalazi u centru Cetinja, bez namještaja je i neuredan. To se vidi iz dopisa koji je CSR Cetinje poslao Ministarstvu rada i socijalnog staranja 2024, a u koji je CIN-CG imao uvid.

NADLEŽNI UGLAVNOM TVRDE DA NEMA MALVERZACIJA

Prema Porodičnom zakonu, centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, i imenovani staratelji imaju jasne i precizne obaveze kada je riječ o brizi o imovini osoba pod starateljstvom. Dužni su da odmah po uspostavljanju starateljstva sačine popis cjelokupne imovine štićenika, da tu imovinu čuvaju, održavaju i njome upravljaju odgovorno. Staratelj ne smije raspolagati imovinom, prodavati je, opterećivati, davati u zakup ili na drugi način umanjivati njenu vrijednost, bez prethodne saglasnosti centra za socijalni rad, dok je centar obavezan da vodi urednu evidenciju o imovini, prati način njenog korišćenja i redovno kontroliše rad staratelja. Pored toga, Porodični zakon propisuje obavezu podnošenja periodičnih izvještaja o upravljanju imovinom, kao i dužnost centra da reaguje u slučaju svake sumnje na nemar, zloupotrebu ili postupanje suprotno interesima štićenika, uključujući i razrješenje staratelja ako se utvrde nepravilnosti.

CIN-CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sa svim centrima za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom.

Iz većine centara stigli su slični odgovori - da se starateljstva sprovode u skladu sa zakonom i važećim propisima, da se imovina osoba pod starateljstvom nadzire kroz interne procedure i da do sada nijesu imali slučajeve u kojima je staratelj razriješen zbog nebrige, nemara ili zloupotrebe imovine.

Jedino su iz CSR koji je nadležan za Plav i Gusinje i CSR za opštine Bar i Ulcinj potvrdili da su u prethodnih 10 godina imali po jedan slučaj razrješenja staratelja. Iz CSR za Plav i Gusinje nijesu precizirali zbog čega je razriješen, dok su iz CSR za Bar i Ulcinj CIN-CG-u kazali da je staratelj razriješen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja.

Ovakvi odgovori centara otvaraju pitanje da li sistem nadzora zaista funkcioniše u praksi i da li se eventualne nepravilnosti uopšte prepoznaju i prijavljuju.

Član 249 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG) jasno propisuje da svako ko zastupa tuđe imovinske interese ili se stara o tuđoj imovini, a pritom zloupotrijebi data ovlašćenja kako bi sebi ili drugome pribavio korist ili oštetio osobu o kojoj brine, čini krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Za ovakvu radnju propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ukoliko je šteta veća od tri hiljade eura, zatvorska kazna može biti i do šest godina, a ako šteta prelazi 30 hiljada eura, počinilac može biti kažnjen zatvorom i do osam godina. Posebno je važno što KZCG prepoznaje povećanu odgovornost staralaca i advokata: ako upravo oni počine ovo djelo, zatvorske kazne su značajno strože - od šest mjeseci do pet godina, kada je šteta veća od tri hiljade eura i do osam godina, a preko 30 hiljada eura - do 10 godina.

Zaštitnik je u slučaju čovjeka pod starateljstvom s početka teksta donio 2019. godine mišljenje da je postupanje institucija direktno ugrozilo njegova prava.

“U periodu od 10 godina od dana stavljanja pod starateljstvo staratelj je dostavio samo jedan izvještaj o svom radu CSR Podgorica, 2010. godine, iako je bio dužan da to radi jednom godišnje”, navodi se u mišljenju Zaštitnika u koje je CIN-CG imao uvid.

Iz CSR Podgorica su, kako se takođe može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, prije nego što je izvršen inspekcijski nadzor, Zaštitniku tvrdili da sve rade na zakonit način, da je čovjek pod starteljstvom bio zadovoljan, da staratelj uredno o svemu izvještava i da nema nikakvih problema.

“Zabrinjava činjenica da nadležni organ želi da ostavi Zaštitnika u uvjerenju da postupa u skladu sa propisima, a da inspekcijski organ nakon toga utvrdi niz nepravilnosti... Evidentno je da je tek nakon ukazivanja inspekcije, CSR Podgorica preduzeo određene mjere i radnje u cilju zaštite prava i interesa štićenika, kao i radnje koje je, shodno propisima, bio dužan da preduzme mnogo ranije”, piše još u mišljenju Zaštitnika.

Goran Laković, otac djevojke sa autizmom, za CIN-CG govori o strahu i neizvjesnosti kada razmišlja o njenoj budućnosti, onda kada najbližih članova porodice više ne bude.

“To nije apstraktni strah, već strah koji proizlazi iz iskustva i znanja o tome kako sistem funkcioniše i na koji način se u praksi vodi briga o osobama koje su, poput moje kćerke, potpuno zavisne od tuđe zaštite i podrške”, navodi on.

Tokom godina Laković, koji je inače aktivan u nevladinom udruženju ‘Niste sami’ koje se zalaže za prava osoba sa autizmom, čuo je za brojne slučajeve u kojima je imovina osoba sa invaliditetom, umjesto da bude zaštićena i sačuvana, nestajala, bila zapuštena ili zloupotrijebljena.

“To me dodatno brine, da sistem zapravo ne pruža stvarne garancije sigurnosti za one koji u njemu ostaju sami”.

“U praksi se nekada postupak lišenja poslovne sposobnosti pokrene zbog lišenja imovine i nasljedstva, onemogućavanja zasnivanja braka i porodice, smještaja u ustanovi zatvorenog tipa, upravljanja imovinom preko bankovnih računa, ostvarivanja materijalnih naknada koje je onda jedino moguće ili lakše ostvariti, tj. imovinske koristi, zloupotrebe pozicije, ograničavanja izbora i slično”, kaže za CIN-CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić.

Osobe pod starateljstvom često ostaju bez stvarne kontrole nad svojom imovinom, umjesto da im se obezbijedi podrška u donošenju konkretnih odluka, kako to predviđa Strategija deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine, u kojoj se ističe potreba za modelima odlučivanja uz podršku, naročito u oblastima poput upravljanja imovinom.

Imovina najranjivijih obično ostaje bez stvarne zaštite, a institucije, iako tvrde da postupaju u skladu sa zakonom, u praksi reaguju tek nakon pritiska ili intervencije Zaštitnika i inspekcija.

Ko štiti imovinu korisnika domova starih i Komanskog mosta?

Oni koji po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju imovinu daju centrima za socijalni rad najčešće su ranjivi, uglavnom stariji, bez bližih srodnika, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima kojima je potrebna stalna pomoć i njega, kao i ljudi koji žive sami, u siromaštvu ili socijalnoj izolaciji. Te osobe su obično smještene u neku socijalnu ustanovu, najčešće u dom za stare.

Iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG objašnjavaju da je sistem smještaja u ustanove socijalne zaštite pun pravnih praznina i neujednačene prakse. Ukazali su na to da se dio korisnika smješta u domove starih, mimo odluke centra za socijalni rad, najčešće kroz neposredno ugovaranje sa ustanovama, pri čemu su centri često isključeni iz postupka, iako su po zakonu nadležni da odlučuju o pravima iz socijalne zaštite. To u praksi znači da se ne provjerava da li je osoba stvarno pristala na smještaj, da li je neko u njeno ime donio odluku zakonito i što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i ostavlja najranjivije bez zaštite.

“Zapaženo je da svi domovi javne ustanove imaju tipske ugovore o smještaju u dom, koji u najvećem broju potpisuju dom i korisnik/korisnica usluge. Međutim, upitni su i nepotpuni ugovori koje ne potpisuje korisnik/korisnica, nego neka treća osoba, u kojima nema pojašnjenja iz kojih razloga ugovor potpisuje ta osoba, na osnovu kog akta, niti sadrži broj rješenja kojim je ta osoba određena za staratelja/starateljku”, navode, između ostalog, iz Institucije Zaštitnika za CIN-CG.

Prema podacima iz Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine broj korisnika i korisnica sedam domova starih u Crnoj Gori (u Risnu, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici, Nikšiću i dva doma u Danilovgradu) na kraju 2023. godine bio je 818, od čega su neposrednim ugovaranjem u te domove smještene 344 osobe.

Od 818 korisnika i korisnica domova starih, ubjedljivo je najviše onih sa mentalnim i intelektualnim teškoćama - 217 je sa mentalnim teškoćama, a 57 sa intelektualnim.

U JU Zavod “Komanski most” u Podgorici, ustanovi za smještaj odraslih i starih osoba s invaliditetom, u decembru 2023. godine bilo je 114 korisnika i korisnica (mladih osoba 12, a odraslih i starih 102).

Od 114 korisnika i korisnica za petoro njih je rješenjem nadležnog osnovnog suda produženo roditeljsko pravo, za 49 staratelj je neko od članova porodice, dok njih 60 nema srodnike ili oni nijesu željeli ili nijesu bili adekvatni za obavljanje starateljske dužnosti, pa su u tim slučajevima za staratelje postavljeni stručni radnici nadležnih centara za socijalni rad.

Zanimljivo je, međutim, da čak 38 osoba koje su smještene u JU Zavod “Komanski most” tokom 2023. godine niko od članova porodice, srodnika ili drugih značajnih osoba nije posjetio, niti se tokom tog perioda neko interesovao za njih. Sve ove osobe su pod starateljstvom nadležnog centra za socijalni rad kao organa starateljstva i svima im je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine samo jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika i korisnicu po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti.

U Strategiji deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine Crne Gore kao problemi u pružanju usluga smještaja za odrasla i stara lica i odrasle i stare osobe s invaliditetom ističu se “nedostatak aktivnog učešća u zajednici, nedostatak programa podrške za samostalan život ili život uz podršku, nedostatak podržanog odlučivanja i integrativnog pristupa”.

Ovakve prakse ne samo da dovode u pitanje zakonitost rada nadležnih institucija, već otvaraju prostor za sistemsku zloupotrebu imovine najranjivijih građana, koji zbog svog zdravstvenog stanja nijesu u mogućnosti da se sami zaštite, niti da kontrolišu način na koji se njihova imovina koristi.

( Andrea Perišić )