Crnogorski naučnici na Antarktiku postali dio misije čuvanja uspomene na stradale u istraživanjima na ledenom kontinentu

Naučnici iz Crne Gore koji učestvuju u 34. Bugarskoj anarktičkoj misiji u vodama Južnog okeana dr Vesna Mačić i dr Aleksandar Joksimović sa Instituta za biologiju mora iz Kotora, sticajem okolnosti, osim sa fokama, pingvinima i drugim živim svijetom antarktičkih voda i ostrva, pozabavili su se ovih dana i sa materijalnim ostacima koji govore o tragično okončanim ranijim vojno-istraživačkim misijama u tom zabačenom i negostoljubivom dijelu svijeta.

Naime, nakon što se ekipa bugarskih i naučnika iz drugih zemalja među kojima su u stručnjaci kotorskog Instituta u četvrtak 5.februara sa istraživačkog broda bugarske Mornarice "Sv. Kiril i Metodi" (RSV-421) kojim plove ovim područjem, iskrcala na obalu antarktičkog ostrva Livingston u blizini rta Bernard Point, oni su tom prilikom otkrili nove ostatke aviona argentinske Ratne Mornarice a koji se na ostrvu Livingston srušio 1976.godine. Riječ je o ostacima mornaričkog patrolnog i protivpodmorničkog aviona tipa Locheed P-2 Neptune koji je misteriozno nestao tokom misije izviđanja antarktičkih voda, prije skoro pola vijeka.

Bugarski fizičar Oleg Vasiljev je prilikom ranijeg snimanja obale kod rta Bernard Point uočio da se na tom mjestu nalaze neki ostaci, nakon čega je letom drona iznad tog predjela potvrđeno da se najvjerovatnije radi o djelovima olupine srušenog aviona. Nakon toga, ekipa se iskrcala na obalu, pokupila ostatke i donijela ih na bugarski istraživački brod a na kome je i poručnik argentinske Ratne Mornarice Agustin Vijeira da Kosta koji u ime te države zvanično prati i asistira 34.bugarskoj antarktičkoj misiji.

Na brodu "Sv. Kiril i Metodi" kojim komanduje kapetan 2.ranga Radko Muevski je održana ceremonija odavanja počasti i poštovanja poginulim pripadnicima argentinskih mornaričkih i vazduhoplovnih snaga koji su stradali u udesu ovog aviona. Planirano je da sakupljeni djelovi olupine budu predati argentinskoj pomorskoj bazi Mar del Plata na povratku "Sv. Kirila i Metodia" sa Antarktika za Bugarsku narednih mjeseci.

Ovo je inače, već drugi put da bugarska antarktička ekspedicija pronalazi ostatke argentinskog aviona koji je doživio nesreću na ostrvu Livingtson septembra 1976. Naime, početkom 2024. godine naučnici sa istraživačkog broda "Sv.Kiril i Metodi" naišli su na metalne ostatke aviona u području zaliva Fols Bej. Prvenstveno se tada pretpostavilo da je riječ o olupini čileanskog transportnog aviona C-130 Hercules koji je nestao nad Drejkovim prilazom 2019. godine, međutim, nakon kontakta sa argentinskim vlastima i pronalaska "Majkog Sunca" (Sol de Mayo) –prepoznatljivog amblema argentinskih oružanih snaga na metalnim ostacima aviona, ipak sa pokazalo da je u pitanju olupina argentinskog "Neptuna" koji se stradao na Livingstonu 1976. godine.

Tada je, iz još uvijek nepoznatih trazloga, avion u kojem je bilo 11 ljudi, udario u 1.700 metara visoku planinu Mount Barnard iznad zaliva Fols Bej. Novi ostaci olupine koji su pronađeni juče kod obližnjeg rta Betnard Pint pokazuju kako je ogromna snaga i moć netaknute prirode igrala ulogu i u ovom slučaju.

"Naime, avion je prije 50 godina udario u stranu planine Mount Barnard na oko 1.500 metara nadmorske visine. Njegovi ostaci sada su međutim, kao oni otkriveni prije dvije godine, pronađeni maltene na samoj morskoj obali, ispod osnove glečera koji počinje na vrhu planine i spušta se do obale, Prirodni tok leda je svih ovih decenija, sa sobom "vukao" ostatke aviona i spustio ih preko hiljadu metara niže od mjesta udesa, maltene na sami nivo mora. Može se slobodno reći da je planina u ovom slučaju prirodno sama "vratila" ono što je aktivnošću čovjeka i spletom nesrećnih okolnosti, prije pet decenija završilo na njoj", kazala je tim povodom "Vijestima" dr Vesna Mačić.

Naglasila je da joj je bilo posebno upečatljivo to sa koliko su pijeteta njene kolege iz Bugarske i drugih država koji su uključeni u ovu ekspedijciju, pristupile sakupljanu ostataka argentinskog vojnog aviona. To je kaže, još jedna potvrda izvanredne međunarodne saradnje koja se svakodnevno na raznim primjerima manifestuje u tom dalekom i izolovanom dijelu svijeta gdje se mnoge države koje na Antarktiku imaju svoje stalne kili povremene naučno-istraživačke stanice i baze, međusobno stalno ispomažu i sarađuju.

"U ovom negostoljubivom i hladom ambijentu svakodnevno se potvrđuju međusobno poštovanje ljudi iz raznih nacija i država i topla, prijateljska atmosfera što reflektuje osjećaj humanosti i solidarnosti a o kojem bi današnja tzv. civilizacija u ostatku svijeta, mogla zaista puno toga da nauči", kazala je dr Mačić.

Tokom ceremonije na brodu "Sv. Kiril i Metodii", poručnik Agustin Vijeira da Kosta izrazio je zahvalnost u ime Ratne Mornarice Argentine što bugarska posada i drugi strani naučnici odaju počast njegovim davno stradalim sunarodnicima i pomažu u transportu ostataka. Prema njegovim riječima, to su činovi plemenite saradnje i prijateljstva, dostojni poštovanja.

Ostaci olupine argentinskog "Neptuna" će, kao što je to več bio slučaj sa djelovima tog aviona pronađenim priuje dvije godine, biti predati predstavnicima Muzeja argentinske Mornarice u Mar del Plati, pomažući na taj način da se sačuva uspomena na ljude koji su stradali u ovoj nesreći što je do danas, ostala najveća nacionalna tragedija Argentine u njenim antarktičkim istraživanjima.

Patrolni avion "Locheed P-2 Neptune" taktičke nake 2-P-103 argentinske Mornarice je 15. septembra 1976. poletio sa aerodroma u pomorskoj bazi Rio Grande i uputio se na jug prema Antarktiku, sa zadatkom izviđanja stanja leda na moru u Drejkovom prolazu i akvatoriju Južnošetlandskih ostrva, kao podrška argentinskom ledolomcu ARA "General San Martin" koji je djelovao u toj oblasti. U avionu je bilo deset članova posade – pripadnika vojnog osoblja i jedan civil, novinar televizije grada Ushuaia. Radio komunikacija sa avionom je međutim izgubljena i on je misteriozno nestao, pa su Argentinci pokrenuli veliku akciju traganja i spašavanja. Tri dana kasnije – 18.septembra je na obodima planine Monutr Barnard uočeno mjesto udesa aviona, ali nije bilo preživjelih. U januaru 1977. koristeći pogodnosti ljeta na južnoj hemisferi, argentinska Vojska i Mornarica zajedno su pokrenule veliku operaciju pretrage terena u pokušaju da pronađu i evakušu tijela stradalih vazduhoplovaca sa izuzetno zahtjevnog planinskog terena na Livingstonu, prekrivenog snijegom i ledom, na oko 1.500 metara nadmorske visine i pod nagibom od čak 70 stepeni. Međutim pri toj misiji srušio se helikopter tipa "Bell-212" i njegova tročlana posada je poginula, pa su Argentinci odustali od daljih pokuašaja da sakupe tijela mrtvih iz ova dva udesa koja su do danas ostala najveća njihova tragedija na Antarktiku.

Stoga pronalasci djelova olupine srušenog "Neptuna" koje je priroda u međuvremenu sama "spustila" sa negostoljubive planine na obalu mora gdje su ih našli bugarski i drugi strani naučnici, sada ima poseban simbolički značaj za Argentinu i članove porodica stradalih koji nikada nisu dobili mogućnost da na grobu oplakuju svoje najmilije.

Vijera da Kosta: Univerzalno sjećanje i čast se ne zaustavljaju na granicama nacionalnosti

Poručnik Agustin Vijeira da Kosta je "Vijestima" kazao da je otkriće ostataka argentinske letjelice imalo je snažan emotivni značaj za njega, ali je ceremonija održana na brodu bila kaže, posebno dirljiva.

"Ovi događaji nisu samo vezani za metalne fragmente ili istorijske činjenice; oni su prije svega o ljudima — o životima izgubljenim u službi i o porodicama koje nikada nisu imale priliku da se oproste. Vidjeti poštovanje i dostojanstvo koje su pokazali bugarska posada i naučnici iz mnogih zemalja bilo je duboko dirljivo. Podsjetilo me je da se sjećanje i čast ne zaustavljaju na granicama nacionalnosti. Za argentinsku Mornaricu, ovi činovi poštovanja i saradnje imaju ogroman značaj. Oni pomažu da se sačuva uspomena na one koji su stradali na Antarktiku i pružaju simbolično zatvaranje jednog od najbolnijih poglavlja naše antarktičke istorije", istakao je on.

Dodao je da međunarodna saradnja između Bugarske i Argentine od suštinskog je značaja na Antarktiku, jer "nijedna država tamo ne djeluje izolovano."

"Antarktički ugovorni sistem zasniva se na saradnji, zajedničkoj odgovornosti i međusobnoj pomoći, a ova misija je jasan primjer tog duha u praksi. Naučni rad i logistički kapaciteti Bugarske, u kombinaciji sa dugogodišnjim iskustvom Argentine na Antarktiku, stvaraju snažno i komplementarno partnerstvo. U ovom slučaju, saradnja je omogućila da se važno istorijsko otkriće povezano sa argentinskom antarktičkom istorijom, pravilno dokumentuje, zaštiti i dostojanstveno mu se oda počast. Iznad nauke i logistike, ova saradnja jača povjerenje među državama i potvrđuje ideju da je Antarktik mesto gdje čovječanstvo radi zajedno, bez obzira na granice", naglasio je argentinski mornarički oficir, za koga je kaže, iskustvo na bugarskom brodu "Sv.Kiril i Metodi" bilo vrlo "pozitivno, rofesionalno veoma obogaćujuće."

"Već od prvog dana osjećao sam se u potpunosti uključenim u brodsku rutinu i srdačno prihvaćenim, kako od strane posade bugarske Mornarice, tako i od međunarodnog naučnog tima. Rad u tako zahtjevnom okruženju kakvo je Antarktik zahtijeva povjerenje, disciplinu i međusobno poštovanje, a te vrijednosti su snažno prisutne na ovom brodu. Pored operativnih i navigacionih aspekata, ono što se najviše ističe jeste ljudska dimenzija: ljudi iz različitih zemalja, kultura i sredina koji rade zajedno sa zajedničkim ciljem. Biti dio ove misije bila je privilegija, ne samo u svojstvu mornaričkog oficira, već i kao svjedoka toga kako međunarodna saradnja funkcioniše u svom najboljem izdanju u jednom od najudaljenijih regiona planete", zaključio je on.

( Siniša Luković )