Vesele vizije jedne apokalipse

Otvorena izložba slika “Sanjah koji nije bio san” Đorđija Vujičića u Galeriji Art u Podgorici

800 pregleda0 komentar(a)
Foto: Pavle Savović

Izložba slika umjetnika Đorđija Vujičića pod naslovom “Sanjah koji nije bio san” otvorena je u ponedjeljak u Podgorici.

Održana u podgoričkoj Galeriji “Art”, izložba se može smatrati u potpunosti pravim uspjehom zbog velikog broja posjetilaca, što je pokazalo da Vujičić gospodari svojim zanatom, i da u Crnoj Gori i dalje postoji spoj originalnosti sa estetskim kvalitetom.

Realizam ulja na platnu kombinovane sa snažnim snolikim i surealnim narativnim vizijama zajedno sa upečatljivo svijetlim i živim bojama daju unikatni pečat slikama. Preispitivanje ljudskog morala je česta tema u umjetnosti, ali Vujičić u potpunosti prilazi ovim temama sa jedne jedinstvene estetske tačke, što ga stavlja u posebnu klasu kvaliteta.

foto: Pavle Savović

Kustoskinja Aleksandra Butorović, komentarišući naslov izložbe, koja je stih velikog engleskog pjesnika lorda Bajrona, objašnjava da ova skoro arhetipska misao predstavlja okosnicu ljudskog iskustva.

“Takva misao, gotovo arhetipska, iskazuje ovu postavku kao okosnicu strukture ljudskog iskustva u jedinstvenosti i jezgro čovjeka koji uprkos nastojanju da se usprotivi apokaliptičnoj dobi u kojoj dvosmisleno živi i dalje čuva potrebu da se njegovo postojanje ucrta u formu opstanka”, kazala je ona.

Butorović objašnjava kako prvi segment izložbe predstavlja realistično istraživanje prikazano portret-instalacijama, dok drugi segment predstavlja postapokaliptične vizije čovjekovog traganja za elementima ljudskosti.

“Prvi segmenat Đorđijevog istraživanja ogleda se u izuzetno stilski i realistično prikazanim portret-instalacijama, katkad sa potisnutim žalom i subtilnim pogledima, a najčešće prodorno plavih očiju, dok autor tako i sublimira cijeli spektar egzistencijalnih mehanizama, od apsurda bazičnog očajanja do prisustva blaženog smiraja. Svaka jasno definisana bora u vidu upisanog obilježija na licima ovih portreta pronalazi sebi svojstven oblik i nužno mjesto naglašava aspekat materijalne gustine u procesu uobličavanja pa time reflektuje svaki intrigantni životni put odražen u sferi kompozicije. U drugom, konceptualno opširnijem odvojenom segmentu, Đorđije prezentuje drugi motivski narativ, u kojem se načelno sadrži uvjerenje da se, uslovno rečeno, kroz proročki slikarski gest može transponovati ideja čovjeka u zamišljenom postapokaliptičnom kontekstu, istovremeno tragajući za onim elementima ljudskosti, koji su kroz generacijsko pamćenje njegova linija autentičnog nasljeđa”, objašnjava ona.

Vujičić je “Vijestima” kazao kako Crna Gora je i dalje zemlja gdje je realizam kao pravac najbliži, dodajući da mu portreti nude uvid u unutrašnji život.

foto: Pavle Savović

“Mislim da Crna Gora kao zemlja umjetnika još više njeguje tu realističku sliku, nego apstrakciju. Apstrakcija je nešto na što se navikavamo, ali realizam je opet ono što nam je najbliže, jer najviše vjerujemo, koliko god da čulo vida nije toliko savršeno i da dobar dio nekih pogrešnih tumačenja možemo da imamo i na osnovu tog čula preko koga primamo možda i više od 90 odsto utisaka, ali taj unutrašnji život koji mi nude portreti, jer ne volim da se tako lako opredijelim za neku sliku da je radim. Znači mora nešto da ima u tom portretu, nešto iskonsko, čisto, da bi on našao mjesto na mojom platnu”, kazao je on.

Vujičić dodaje kako je izabrao uljane boje na platnu kao tehniku za ove slike jer nudi veliki potencijal u pogledu realističnih depikcija.

“Što se tiče tehnike sa kojom radim, uljana boja na platnu mi omogući najveći stepen realizma. Jer uljanom bojom možete da uradite kožu i koja je suva, i koja je vlažna, i sve one nijanse koje ne možete nekim akrilnim bojama. Zato uvijek gledam da izaberem tehniku sa kojom najveći stepen realizma, ukoliko mi je on bitan, mogu da izvučem”, dodaje on.

Vujičić poručuje da sa svojim slikama želi da izazove u posmatraču brojna egzistencijalna preispitivanja o svojoj budućnosti, kao i o svojoj moralnoj poziciji.

“Samo da se ljudi preispitaju da li sve dobro znaju i da li su oni sami sebi najbitniji, da li ima potrebe da gledamo u retrovizor svoju prošlost i da li će budućnost učiniti da mi budemo bolje osobe”, poručuje Vujičić.