Kad vlasnik okrene leđa redakciji

Ne tako davno - prošlo je manje od decenije - "Njujork tajms" i "Vašington post" su bili gotovo izjednačeni u trci za čitaoce, ugled i ekskluzive. "Tajms" je oduvijek bio veći, ali su se ta dva lista ipak mogla porediti.

Danas je slika potpuno drugačija. "Post" bilježi pad uticaja, smanjenje redakcije i pogoršanje finansijskog stanja - gubi najmanje 100 miliona dolara godišnje - dok je "Tajms" na zapanjujućoj uzlaznoj putanji, s operativnom dobiti koja se približava 200 miliona dolara godišnje.

"Njujork tajms" danas ima oko 13 miliona digitalnih pretplatnika, dok ih "Vašington post" ima približno dva miliona. "Tajms" širom svijeta zapošljava više od 2.000 novinara i urednika, dok je "Post" spao na svega 400 zaposlenih u redakciji, nakon što ih je u jednom trenutku bilo više od hiljadu.

Više nema dileme ko je dobio ovu bitku.

Zašto je razlika postala toliko dramatična?

U "Tajmsu" sam bila urednica zadužena za pritužbe čitalaca do 2016. godine, u trenutku kada su prihodi od čitalaca (posebno od onlajn pretplata) postali važniji od tradicionalnih prihoda od oglasa u štampanom izdanju. To je bio veliki prelomni momenat na putu ka digitalnom uspjehu. Potom sam, tokom čitave prve administracije Donalda Trampa, pisala kolumnu o medijima u "Postu", uključujući godine ohrabrujućeg rasta i uspjeha.

Zato sam sve to pratila iz prve ruke. Razlika svakako nije bila u novinarskom talentu. Decenijama su obje redakcije bile prepune takvog talenta - osvajale su brojne Pulicere i zapošljavale vrhunske reportere i urednike.

No, sve se na kraju svelo na rukovođenje.

Kakva god bila politička uvjerenja čitalaca "Posta" - sigurno nisu svi liberali - znali su šta gledaju: gubitak uredničke nezavisnosti, jer je vlasnik više brinuo o sopstvenim poslovnim interesima nego o uglednom mediju koji je trebalo odgovorno da vodi

U "Tajmsu", kompaniji čijim se akcijama trguje na berzi, upravljanje je bilo stabilno, predvidljivo i promišljeno - stalno okrenuto budućnosti.

Evo jednog primjera: prije više od desetak godina budući izdavač Artur Greg Salzberger bio je jedna od ključnih figura iza "izvještaja o inovacijama", koji je gurao kompaniju da energiju usmjeri na radikalan zaokret - od novina ka digitalnoj medijskoj kući. U tom izvještaju list je kritikovan jer zaostaje za konkurentima po tim pokazateljima.

Njegov otac, izdavač Artur Salzberger Mlađi, prije nego što je predao kormilo, zaposlio je ili unaprijedio ljude poput bivšeg čelnika BBC-ja Marka Tompsona i Meredit Kopit Levien (danas izvršne direktorice), koji su donosili pametne poslovne odluke, ali uz jasno razumijevanje da je novinarstvo "Tajmsa" na prvom mjestu.

U samoj redakciji "Tajmsa" godinama je preovladavao postepen uspon ljudi iz sopstvenih redova. Rukovodstvo se njeguje i bira interno; takva praksa može podstaći zatvorenost i osjećaj samodovoljnosti, ali istovremeno donosi stabilnost.

Istorija "Vašington posta" priča sasvim drugačiju priču. List - proslavljen istraživačkim izvještavanjem o Votergejtu, koje je razotkrilo korumpiranog predsjednika - početkom 21. vijeka finansijski je posrtao pod vlasništvom porodice Grejem. Kako su prihodi od štampanog oglašavanja opadali, činilo se da list nije siguran da li je prije svega regionalni medij koji pokriva Distrikt Kolumbija i njegova predgrađa, ili nacionalne novine s globalnim ambicijama.

Kada je milijarder i preduzetnik Džef Bezos 2013. kupio list, djelovalo je kao da je stiglo spasenje.

Marti Baron, snažan i vizionarski urednik, već je bio na čelu, i tokom njegovih osam godina list je cvjetao. Odlučno novinarstvo držalo je Trampa pod lupom, a i poslovna strana i redakcija bili su usmjereni na rast i inovacije.

Izdavač Fred Rajan, formalno Baronov nadređeni, uglavnom se nije miješao. A Bezos je ostajao u pozadini i, to mu treba priznati, nije pokleknuo pred Trampovim prijetnjama i omalovažavanjem.

Kada je Baron otišao u penziju 2021 - a naslijedila ga je znatno slabija Seli Bazbi, čija je karijera gotovo u potpunosti vezana za Asošiejtid pres - i kada je Bezos kasnije zamijenio Rajana ozloglašenim Vilom Luisom, stvari su počele da se raspadaju.

Svi dobici koje je "Vašington post" dotad ostvario - rast digitalnih pretplata, pa čak i nekoliko godina poslovanja u plusu - počeli su da se tope.

Luis nikad nije uspostavio odnos s novinarima, a njegove ideje (poput stvaranja "treće redakcije", šta god to trebalo da znači) nanijele su stvarnu štetu.

U jednom znakovitom trenutku, početkom 2022, sjajni reporter "Posta" Dejvid Farentold otišao je u "Tajms". Bio je to loš znak.

A onda se desilo nešto još gore. Neposredno pred izbore 2024. Bezos je počeo da se dodvorava Trampu. U potezu koji je sada već ozloglašen, stopirao je planirani uvodnik kojim je redakcija trebalo da podrži Kamalu Haris, navodno zato što takve uredničke podrške podstiču nepovjerenje.

Kakva god bila politička uvjerenja čitalaca "Posta" - sigurno nisu svi liberali - znali su šta gledaju: gubitak uredničke nezavisnosti, jer je vlasnik više brinuo o sopstvenim poslovnim interesima - ne samo o Amazonu, već i o svojoj svemirskoj kompaniji Blu Oridžin - nego o uglednom mediju s bogatom tradicijom, koji je trebalo odgovorno da vodi.

U znak protesta, oko 200.000 vjernih pretplatnika "Posta" otkazalo je pretplatu. A onda su krenuli i drugi.

Bezos ne samo da nije pokušao da ispravi haos koji je napravio, nego je još i pojačao: prekomponovao je rubriku mišljenja i nastavio da se dodvorava Trampu.

Sada, poslije velikih otpuštanja i odavno zasluženog otkaza Luisu, situacija u "Postu" je, blago rečeno, krajnje neizvjesna.

"Svjedočimo ubistvu", napisala je Ešli Parker, bivša politička reporterka "Posta", koja danas radi u "Atlantiku".

Ako je rukovođenje dovelo do ovako velikog raskoraka u rezultatima, onda samo razborito i djelotvorno rukovođenje u "Postu" može početi da zatvara taj jaz.

Kao neko ko već decenijama duboko cijeni "Vašington post", voljela bih da vidim da se to nazire na horizontu. Ali ne vidim ni naznaku.

Komentar je objavljen u "Gardijanu"

Priredila: A. Š.

( Margaret Saliven )