Ne zabranjujte tinejdžerima društvene mreže

Ljudi se danas oko malo čega slažu. Ali jedno ih, bez obzira na politička uvjerenja, ujedinjuje: ideja da bi, pošto društvene mreže štete djeci i tinejdžerima, njima trebalo zabraniti da ih koriste.

Australija je u decembru zabranila mlađima od 16 godina da imaju naloge na platformama poput Fejsbuka, Instagrama i TikToka. Desetak zemalja, uključujući Britaniju i Španiju, sada razmatra sličnu mjeru; isto čine i zakonodavci u mnogim američkim saveznim državama. Više od 70 odsto Britanaca podržava izbacivanje mlađih od 16 godina sa takvih mreža, kao i dvije trećine Amerikanaca.

Problem je u tome što bi zabrane donijele više štete nego koristi.

Ovi predlozi proizlaze iz razumljive želje da se mladi zaštite i da se očuva njihovo zdravlje. Roditelje su potresle tragedije u kojima su društvene mreže igrale ulogu - slučajevi djece koja su prevarena da podijele svoje eksplicitne fotografije, ili koja su sebi oduzela život nakon što su im algoritmi neumorno servirali sadržaje o samopovređivanju.

Uz te šokantne primjere javlja se i druga, šira briga: da bi društvene mreže mogle štetiti čitavoj generaciji, čineći djecu povučenijom, usamljenijom i anksioznijom. Ljudi očajnički pokušavaju da shvate zašto današnji mladi djeluju nesrećnije od generacija koje su im prethodile.

Čak i roditelji koji su uvjereni da mogu zaštititi svoju djecu od ozbiljnijih opasnosti brinu da im potomci sate provode beskrajno skrolujući kroz besmislene mimove. Rado bi ih u tome zaustavili, ali strahuju da će njihova djeca ispaštati ako budu jedini u razredu koji nemaju naloge na tim aplikacijama.

Opšte zabrane djeluju kao jednostavno rješenje, a političari jedva dočekaju da posegnu za mjerom koja, za promjenu, nailazi na odobravanje birača iz svih političkih tabora.

Ipak, kreatori politika bi trebalo da preispitaju takav pristup. Pitanje da li društvene mreže uzrokuju masovnu štetu daleko je od razriješenog. Sve je više dokaza da su loše barem za dio djece. Ali, tvrdnja da društvene mreže nanose veliku štetu mentalnom zdravlju mladih u cjelini ima tek ograničenu potporu u dokazima. A čak i ako biste poželjeli da, iz predostrožnosti i dok se ne dođe do konačnih nalaza, uvedete zabranu društvenih mreža, takve mjere prijete da budu kontraproduktivne.

Opšte zabrane djeluju kao jednostavno rješenje, a političari jedva dočekaju da posegnu za mjerom koja, za promjenu, nailazi na odobravanje birača iz svih političkih tabora. Ipak, kreatori politika bi trebalo da preispitaju takav pristup

Jedan problem je to što je zabrane teško sprovesti; tinejdžeri u Australiji već pronalaze domišljate načine da ih zaobiđu, namještajući lice kako bi izgledali starije. Teško je, takođe, i precizno definisati šta su društvene mreže. Australija mlađim tinejdžerima nije zabranila aplikacije za dopisivanje kao što je WhatsApp, niti onlajn video-igre sa više igrača, jer bi to djelovalo previše drakonski; pošasti poput sajber-nasilja nesumnjivo će se nastaviti i na tim platformama.

Djeca kojoj je zabranjen pristup glavnim mrežama mogla bi pohrliti na opskurne sajtove i tamo postati plijen predatora. A oni koji uspiju da zaobiđu blokade mogli bi biti manje skloni da odraslima kažu ako naiđu na nešto uznemirujuće, iz straha da će biti kažnjeni.

Podizanje starosne granice moglo bi samo da odloži problem do trenutka kada mladi napune 16 godina i odjednom dobiju pun pristup društvenim mrežama, bez mnogo prethodnog iskustva u njihovom korišćenju.

U međuvremenu, stroža starosna ograničenja mogu stvoriti lažan osjećaj sigurnosti. Upravo iz svih tih razloga zabrane često nailaze na protivljenje organizacija za zaštitu djece.

Štaviše, zagovornici zabrana zanemaruju činjenicu da bi djecu lišili i koristi koje društvene mreže donose. One su blagoslov za djecu koja se osjećaju izolovano - bilo zbog mjesta u kojem žive, svoje seksualnosti ili zato što njihov mozak funkcioniše drugačije od većine. Društvene mreže mogu širiti vidike mladih, nudeći djeci iz svih sredina prozor u nove svjetove i među nove ljude. Htjeli mi to ili ne, te platforme danas su jedan od glavnih načina na koji djeca dolaze do informacija (ali i dezinformacija) o aktuelnim događajima.

Nekada je bilo lako mladima da uzmu štampane novine svojih roditelja. Sjedjeli su i gledali informativne emisije emitovane prije ili poslije njihovih omiljenih programa. To vrijeme je prošlo.

Tinejdžeri koji budu izbačeni sa TikToka neće istog časa početi da se penju na drveće ili da se udubljuju u knjige. Mnogi će samo još duže klonulo sjedjeti pred konzolama i striming servisima.

Jedan od razloga zbog kojih provode toliko sati na internetu jeste to što su roditelji odavno prestali da im dopuštaju da s prijateljima "vise" napolju. Pošto su ih već potjerali u kuću, odrasli bi sada trebalo dvaput da razmisle prije nego što im dodatno ograniče slobodno vrijeme.

Šta onda učiniti? Umjesto da podižu starosne granice, regulatori bi trebalo da udvostruče napore da društvene mreže učine prikladnijim za tinejdžere. U idealnom slučaju, natjerali bi internet kompanije da objave više podataka o tome kako tinejdžeri koriste njihove proizvode - kako bi istraživači lakše mogli da izmjere štetu i osmisle načine da je spriječe.

Trebalo bi da nalože tehnološkim gigantima da preispitaju funkcije koje djecu drže na mreži duže nego što je zdravo, poput interfejsa koji omogućavaju beskonačno skrolovanje i video-sadržaja koji se pušta automatski. Takođe bi morali da zahtijevaju strožu moderaciju sadržaja koji se plasira mladim korisnicima.

To bi moglo da podrazumijeva i veće napore da se provjeri uzrast korisnika društvenih mreža, kako bi se utvrdilo ko mora da ih koristi uz dodatne zaštitne mjere, a ko je odrasla osoba kojoj takva ograničenja nisu potrebna.

Neki posmatrači smatraju ove ideje smiješnima. Jedan od razloga zbog kojih ljudi traže višu starosnu granicu jeste uvjerenje da društvene aplikacije jednostavno ne mogu biti učinjene bezbjednijim. To, međutim, zanemaruje pravac u kojem se stvari kreću.

Sjedinjene Države se spremaju za niz velikih sudskih procesa - pripremanih godinama - koji će napokon dati priliku onima koji tvrde da su kao djeca pretrpjeli štetu zbog društvenih mreža da svoj slučaj iznesu pred sudom.

Evropska unija je nedavno donijela preliminarnu odluku da su pojedine karakteristike dizajna TikToka "zavisničke" i zaprijetila kaznama ukoliko se ne izmijene. U posljednje vrijeme mnoge velike društvene platforme podstaknute su da uvedu posebne "tinejdžerske" naloge sa dodatnim zaštitnim mjerama.

Sve to neće otkloniti baš svaku bojazan. Ali sve zajedno ipak predstavlja određeni napredak.

Političari tvrde da su njihove zabrane društvenih mreža jedina odgovorna opcija. U stvarnosti, one više liče na pokušaj da se izbjegne briga kakvu djeca zaslužuju. Ako regulatori nijesu u stanju da obuzdaju društvene mreže - koje postoje već više od dvije decenije - kakva je onda nada da će omogućiti djeci da bezbjedno koriste nove alate poput vještačke inteligencije?

Mladi imaju pravo da učestvuju u novim tehnologijama. Odrasli su dužni da učine sve kako bi njihovo vrijeme na internetu bilo što bezbjednije i što smislenije.

Prevod: A. Š.

( "Ekonomist" )