Zašto su holivudske zvijezde odbijale "Kad jaganjci utihnu"
Maestralna interpretacija Entonija Hopkinsa u ulozi Hanibala Lektora i snažna izvedba Džodi Foster u ulozi Klaris Starling i danas se pamti, no mnogi glumci nijesu pristali da igraju ove role
Psihološki triler "Kad jaganjci utihnu" danas se najčešće vezuje za maestralnu interpretaciju Entonija Hopkinsa u ulozi Hanibala Lektora i snažnu izvedbu Džodi Foster u ulozi Klaris Starling, ali put do tog uspjeha bio je daleko od jednostavnog.
Prije nego što je postao kulturni fenomen, projekat je kružio Holivudom, zbunjujući reditelje i odbijajući velike zvijezde. Njegova mješavina psihološkog horora i moralne tame činila ga je rizičnim izborom u vrijeme kada malo ko je želio da se poveže s pričom o serijskom ubici ispričanom na tako intiman način.
Producent Bob Bukman je 2016. godine za Deadline ispričao kako je projekat zamalo završio u rukama Džina Hekmana.
"Podsjetilo me je na to kako je naučna fantastika bila potpuno mrtva… sve dok Džordž Lukas nije snimio Star Wars. Onda me kolega Fred Spektor pitao: ‘Jesu li prava još dostupna? Džin Hekman želi da ih kupi’".
Hekman je, prema Bukmanovim riječima, zajedno s Arturom Krimom iz Orion Picturesa kupio prava, planirajući da režira film i igra Hanibala Lektora. Međutim, sve se promijenilo nakon što je njegova kćerka pročitala knjigu i, navodno, rekla ocu da ne bi trebalo da snima taj film. Hekman je potom odustao, a Orion je preuzeo potpuna prava.
Potraga za rediteljem i glavnim glumcem se nastavila. Kada je Džonatan Dem pristao da režira film, razmatrao je druga imena prije Hopkinsa. Među njima je bio i Šon Koneri, kojeg je Dem smatrao idealnim zbog njegove inteligencije i snažne pojave. Ipak, Koneri je odbio scenarij, nazvavši ga “odvratnim”.
Tamna priroda priče odbila je i druge velike glumce. Navodno su u pregovorima za ovu ulogu bili Al Paćino, Džeremi Ajrons, Robert De Niro i Dastin Hofman, prije nego je ista pripala Hopkinsu.
Slična situacija dogodila se i s likom Klaris Starling. Mišel Fajfer je kasnije otkrila da je odbila ulogu jer joj je priča djelovala previše zlokobno, posebno završetak filma. I Meg Rajan je smatrala da je projekat suviše mračan.
Ipak, ta odbijanja otvorila su vrata Hopkinsu i Foster, čije su izvedbe obilježile film i donijele im Oskare 1992. godine. Njihove uloge ne samo da su definisale karijere, već su učvrstile "Kad jaganjci utihnu" kao klasik koji i 35 godina kasnije ostaje snažna referenca u popularnoj kulturi.
( M.V. )