Obrazovni sistem u Hrvatskoj podbacio: "Ne znam šta je NDH"

Povremeni sudski postupci protiv pobornika ustaške ikonografije u Hrvatskoj po pravilu liče jedan na drugi i djeluju kao svojevrsni antiklimaks. Takvi procesi uglavnom prolaze bez većeg odjeka u javnosti, sve do sljedeće slične situacije i novog formalnog suočavanja sa zakonom. Ipak, jedan slučaj s kraja januara u Rijeci izdvojio se po iskazu optuženog, kojem je na kraju izrečena propisana novčana kazna. Riječ je o suđenju napadačima na učesnike antifašističkog protesta održanog prošle jeseni u tom gradu. Oni su se, osim fizičkog napada na jednog demonstranta, istakli i uzvikivanjem parola u slavu marionetske fašističke države iz perioda Drugog svjetskog rata.

„Ne znam šta znači ‘Nezavisna Država Hrvatska’. To je neka država koja je postojala ranije, učio sam o tome iz historije. Ne znam ni šta znači povik ‘Za dom spremni’“, izjavio je 25-godišnji napadač, kako su prenijeli hrvatski mediji. Pitanje šta je on zaista mogao da nauči u školi o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, osim osnovnih informacija, ubrzo je potisnuto na marginu javne pažnje.

Vedrana Spajić Vrkaš, profesorica emerita na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ocjenjuje da je malo vjerovatno da optuženi zaista ne poznaju simboličko i praktično značenje parola koje su uzvikivali.

Učenje nije samo memorisanje

Prema njenom mišljenju, značenje tih parola groteskno je izvrnuto i lišeno historijske istine, te instrumentalizirano za verbalne i fizičke obračune sa ljevičarima. To u Hrvatskoj već decenijama nije izolovan niti beznačajan incident. Otvara se, međutim, dilema da li je takvo tumačenje možda, makar posredno, naučeno i u školi – kroz pasivnost sistema koji o ovoj temi nudi tek šture podatke, bez jasnog vrijednosnog stava.

„Ako je tačno da je o tome ‘učio iz historije’, to ukazuje na sistemske propuste u nastavi historije i, uopće, u vaspitanju i obrazovanju. Formalni kurikulum učenicima nudi površne sadržaje, lišene vrijednosnih i kontekstualnih rasprava“, navodi Spajić Vrkaš.

Ona ističe da se udžbeničko znanje, koje oblikuju i kontroliraju društvene, političke, ekonomske i kulturne strukture moći, rijetko ozbiljno preispituje kada je riječ o osjetljivim temama, već se uglavnom svodi na memorisanje. Učenje, smatra ona, ne podrazumijeva puku reprodukciju činjenica, već interakciju u kojoj se sučeljavaju različite perspektive i od učenika traži argumentirano iznošenje stavova kako bi se postepeno došlo do zajedničkog razumijevanja prošlosti.

U odsustvu otvorene komunikacije među učenicima, formativnu ulogu preuzima takozvani skriveni kurikulum, s kojim škola ne može ili ne želi da se suoči, a koji je presudan za izgradnju „drugog pogleda na svijet“.

Opasna biologizacija rodoljublja

Riječ je, kako objašnjava Spajić Vrkaš, o skupu narativa koji se njeguju u porodici i prenose posredstvom „značajnih drugih“, uključujući i nastavnike koji svojim ponašanjem, komentarima i ocjenama sugeriraju da, pored zvaničnog gradiva, postoji i „dublja“ istina o svijetu koji učenike okružuje. U mnogim školama, dodaje, fokus je na biologizaciji patriotizma. Učenici koji smatraju da je dobar hrvatski građanin onaj koji poštuje Ustav i zakone svoje zemlje u manjini su, dok su jasno odvojeni od onih kojima je svetinja nacionalni identitet zasnovan na krvi i porijeklu, tradiciji, vjeri i simbolima hrvatske državnosti.

U takvoj projekciji, ustavne vrijednosti koje su dovele do samostalnosti i nezavisnosti Hrvatske nisu ključni dio nacionalnog identiteta i patriotizma. Na pitanje da li se mogu očekivati promjene nabolje, Spajić Vrkaš odgovara da nije optimista. „Hrvatska je opasno polarizirana, a ne vidim da to ozbiljno zabrinjava vlast. Stručnjaci i istraživači, koji bi imali šta da kažu, povukli su se i prepustili javni prostor i institucije propagatorima primordijalnog hiljadugodišnjeg sna“, ocjenjuje ona.

Istovremeno, treba primijetiti da problem očigledno ne leži isključivo u školskom sistemu, iako je riječ o znatno široj temi.

Skromno političko znanje mladih

Sagovornici ukazuju i na širi kontekst. Nikola Baketa, politikolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), navodi da je, prema istraživanjima u kojima je učestvovao, političko znanje hrvatskih maturanata prilično skromno.

„Govoreći o razumijevanju osnovnih političkih pojmova, poznavanju ustavno-političkog uređenja i općoj političkoj informiranosti – a ne nužno o znanju o Drugom svjetskom ratu na prostoru Hrvatske – rezultati su indikativni“, ističe Baketa.

Prema istraživanju IDIZ-a iz 2021. godine, manje od polovine ispitanika slaže se sa tvrdnjom da u školi stiču adekvatna i dovoljna znanja o Drugom svjetskom ratu. „Učenici i sami prepoznaju da su u obrazovanju uskraćeni za ove sadržaje. U većini tvrdnji koje se odnose na stavove o Drugom svjetskom ratu, više od trećine, a često i polovina ispitanika, zauzima neutralan stav – niti se slažu, niti ne slažu“, navodi Baketa.

Na Institutu pretpostavljaju da je jedan od razloga za takvu uzdržanost upravo nedovoljna upućenost u ove teme.

( Deutsche Welle )