Može li Crna Gora otvoriti novu industriju vrijednu milijarde?

Dok Evropa ubrzano gradi data centre i ulaže milijarde u digitalnu infrastrukturu, mi i dalje raspravljamo da li nam takvi projekti uopšte trebaju. U međuvremenu, naši inženjeri rade upravo na tim projektima, ali u Njemačkoj, Austriji i drugim državama.

Pitanje koje se nameće je jednostavno: zašto serveri Evrope ne bi radili iz Crne Gore?

Data centri su nova industrijska postrojenja savremenog doba. Kao što su nekada fabrike oblikovale ekonomiju, danas to rade objekti u kojima se čuvaju i obrađuju podaci. Iza svake bankarske transakcije, svake online kupovine i svake digitalne usluge stoji fizička infrastruktura koja mora raditi bez prekida.

Već danas veliki dio podataka naših građana i kompanija čuva se izvan granica Crne Gore. Kada koristimo društvene mreže, cloud servise ili digitalne platforme, naši podaci se najčešće obrađuju u velikim evropskim centrima, poput onih u Irskoj, gdje su smješteni kapaciteti globalnih tehnoloških kompanija. Te zemlje su na vrijeme prepoznale potencijal ove industrije i stvorile uslove da privuku investicije, nova radna mjesta i dugoročne prihode.

Crna Gora je pokazala interesovanje za izgradnju državnog data centra. Pominjane su studije izvodljivosti i modeli finansiranja, ali projekat još nije dobio svoj konkretan epilog. Upravo tu se otvara prostor za ozbiljnu razvojnu odluku.

Ne radi se samo o jednom objektu za potrebe administracije. Radi se o mogućnosti da Crna Gora postane regionalna destinacija za izgradnju više savremenih data centara, u državnom ili javno privatnom vlasništvu, koji bi dio kapaciteta iznajmljivali kompanijama iz Evropske unije. Time bismo obezbijedili sigurno mjesto za sopstvene podatke, ali i stvorili novu industriju koja generiše prihode i jača ekonomiju.

U Njemačkoj, gdje je koncentracija data centara među najvećima u Evropi, troškovi zemljišta, izgradnje i električne energije su izuzetno visoki. Investitor tamo plaća znatno više za svaki kvadrat i svaki kilovat nego što bi to bio slučaj u Crnoj Gori. Niži troškovi izgradnje i operativnog rada kod nas znače brži povrat investicije i dugoročnu konkurentnost. To je prednost koju ne bismo smjeli zanemariti.

Osim toga, imamo ono što se ne može brzo kupiti, a to su ljudi. Naši inženjeri već projektuju i održavaju sisteme najvišeg nivoa pouzdanosti širom Evrope. Oni poznaju standarde, tehnologije i procedure. Ako takve centre možemo graditi i održavati u Frankfurtu, zašto to ne bismo radili u Podgorici, Nikšiću ili na sjeveru zemlje, gdje bi ovakav projekat mogao pokrenuti čitavu lokalnu ekonomiju?

Izgradnjom nekoliko data centara u vlasništvu države ili kroz ozbiljno partnerstvo sa privatnim sektorom dobili bismo višestruki efekat. Unaprijedili bismo nacionalnu bezbjednost jer bi ključni sistemi bili pod našom kontrolom. Otvorili bismo nova, visoko kvalifikovana radna mjesta. Stvorili bismo uslove da evropske kompanije koriste naše kapacitete. A sama investicija, kroz izdavanje prostora i usluga, imala bi potencijal da se dugoročno isplati.

Dok u novinama svakodnevno čitamo o političkim blokadama, partijskim prepucavanjima i zaduženjima kojima krpimo budžetske rupe, rijetko se govori o tome kako da otvorimo novu industriju i stvorimo dugoročnu vrijednost. Previše energije trošimo na prošlost, a premalo na ono što dolazi. Od prošlosti se ne živi, ali se iz nje može mnogo naučiti ako je posmatramo kao lekciju, a ne kao mjesto u kojem ćemo ostati zaglavljeni.

Evropa će i narednih decenija graditi data centre. Potražnja za obradom podataka neće padati, već rasti. Pitanje je da li ćemo i dalje izvoziti znanje i uvoziti usluge ili ćemo odlučiti da postanemo zemlja u kojoj evropski podaci pronalaze svoj dom.

Autor je magistar poslovnog menadžmenta sa iskustvom u telekomunikacijama

( Matija Milačić )