„Zoranova lista“: Probni balon ili dobitna šema?

Mogućnost kandidature aktuelnog predsjednika Zorana Milanovića na narednim parlamentarnim izborima ponovo potresa hrvatsku javnost. Ako je vjerovati medijskim navodima, Milanović planira svoju „nezavisnu“ listu 2028. godine.

No, prije nego što se i sam izjasnio o tako već nazvanoj „Zoranovoj listi“, javnost su preplavile reakcije ostalih političara i medijskih komentatora. U tom pravcu već danima se užurbano procjenjuju mogući efekti po rezultate koje bi u tom slučaju ostvarile Milanoviću formalno bliske stranke Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) i Možemo!.

Istovremeno, iznose se projekcije rezultata desnog centra i desnice, od HDZ-a do Domovinski pokret i Most, odnosno potencijal Zorana Milanovića da „zagrabi“ dio glasova s te strane.

Navodno bi ih potom ugradio u izborni učinak lijevo-liberalne koalicije, ali ostaje pitanje da li bi time i za sebe osvojio ključnu, premijersku poziciju.

Takođe, spekuliše se da bi takva politička kalkulacija lako mogla završiti fatalnim komplikacijama, ukoliko se njeni akteri preračunaju.

Nepotreban i štetan cirkus

Pri tome treba imati u vidu činjenicu da upravo SDP – čiji je Milanović bio lider i premijer – kao i njemu srodne stranke, na nekoliko prethodnih izbora bilježe slične kalkulantske promašaje.

„Ništa pozitivno ne vidim u toj kombinaciji, ako je ta najava uopšte vjerodostojna“, rekao je za DW politikolog Ivan Šiber. Napomenuo je da ima negativno mišljenje o Milanoviću i njegovom političkom držanju, naročito naglašenom u sukobu predsjednika i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.

„Time ne izražavam nekakvu sklonost Plenkoviću. Naprotiv, smatram da nemamo boljeg od Milanovića, nažalost. Ali njihov sukob je često sam sebi svrha, poput ona dva poslovična jarca na brvnu“, dodaje Šiber.

Profesor Šiber, koji se smatra pionirom modernog političkog marketinga u Hrvatskoj, o „Zoranovoj listi“ kaže da je riječ o „nepotrebnom cirkusu“.

„I štetnom, jer će oslabiti SDP: jedan dio glasova uzeće Milanović, drugi Možemo, a SDP-u će ostati ono što preostane, možda vrlo malo. Žao mi je zbog takvog rizika – ta stranka je i moje djelo, ili nedjelo, kako hoćete.“

Kao alternativu vidi mogućnost povratka Milanovića na čelo SDP-a, što bi unutarstranački bila drastična mjera. Time bi se, zapravo, priznala teza da ta stranka tokom posljednjih desetak godina nije uspjela da pronađe novog uspješnog lidera.

Mrtvi drže žive za noge

„Takav manevar bi definitivno imao značajne šanse za uspjeh, dok ovaj sa nezavisnom listom najvjerovatnije ne bi“, smatra Ivan Šiber.

Na pitanje o eventualnoj programskoj razlici između takve nezavisne liste i SDP-a, kao i Možemo, Šiber reaguje burno: „Mislio sam da ozbiljno razgovaramo! Pa ko više vodi računa o programu?“

Objašnjava da su se nekada zaista cijenili programi – ljevica je bila za oporezivanje bogatih i snažne socijalne programe, a protiv militarizacije.

„Molim vas da mi ukažete na bilo kakvu relevantnu uporednu analizu programa ljevice i desnice u Hrvatskoj, ako se time iko više bavi – jer se time ne bave ni same stranke, osim donekle Možemo, kao novija pojava“, zaključuje ovaj politikolog.

Na pitanje gdje je onda preostala razlika između dva politička pola, Šiber rezignirano odgovara dvjema riječima koje u hrvatskom političkom prostoru funkcionišu kao opštepoznata šifra: „Jasenovac, Blajburg.“

Sva javno potencirana politička pitanja u Hrvatskoj, prema toj ocjeni, svode se na tu opreku, kao da ništa drugo ne postoji.

Ipak, prije će biti da se time zaklanjaju realni društveni problemi savremenog doba, bez obzira na to što se dio njih može posmatrati kroz suprotnosti poput „fašizam ili antifašizam“ i „konzervativno ili liberalno“.

Šiber smatra da je Hrvatska talac prošlosti i njenog revizionističkog tumačenja kojem se ne nazire kraj: „Mrtvi drže žive za noge“, kako je rekao Karl Marx.

Eskapade i baloni

Politički analitičar Jaroslav Pecnik, nekada i sam političar, sklon je pretpostavci da se iza vijesti o „Zoranovoj listi“ krije dogovor predsjednika države i predsjednika SDP-a Siniše Hajdaš Dončića.

Razlog bi mogao biti utisak da se HDZ fokusirao na zagrebačkog gradonačelnika Tomislav Tomašević iz stranke Možemo kao prvo lice opozicije. Time bi afirmacija Milanovića kao opozicionara i SDP-ovca bila poruka ne samo HDZ-u, već i partnerima na lijevom centru.

„Milanović je ionako sklon eskapadama“, kaže Pecnik, „pa je i ovo vjerovatno neka vrsta probnog balona. To je ujedno njegova prednost i mana. Ali treba znati da on neće raditi za druge – ako se uključi, željeće da bude premijerski kandidat. A to će se lomiti preko cijele ljevice.“

Povrh svega, Pecnik smatra da rana, nezvanična najava Milanovićeve kandidature služi i odmjeravanju snage Plenkovića.

Prema njegovom mišljenju, u lijevom centru možda procjenjuju da se hrvatski premijer i lider HDZ-a donekle „potrošio“ nakon dugotrajne i turbulentne vladavine.

„Ali to nije jedini razlog. Postoji odmjeravanje na više nivoa: interno u SDP-u, šire u koaliciji s Možemo i spolja prema HDZ-u. Imam utisak da je ovaj projekat osmišljen s tim višestrukim ciljem. Upadljivo je i to što je mogućnost zasebne Milanovićeve kandidature najavljena mnogo prije izbora, pa ostavlja prostor da se planovi u međuvremenu promijene“, zaključuje Jaroslav Pecnik.

( Deutsche Welle )