Šah ili ring: sudar stilova u pregovorima Irana i SAD
Dogovor o "opštim principima" otvara prostor za novu rundu pregovora Teherana i Vašingtona, dok se razgovori vode u atmosferi vojnih prijetnji, protesta u Iranu i dubokog nepovjerenja dvije strane
Iran i Sjedinjene Američke Države juče su u Ženevi, uz posredovanje Omana, završili drugu rundu indirektnih pregovora o iranskom nuklearnom programu, a Teheran je saopštio da je postignut dogovor o načelnim, "opštim principima" koji bi trebalo da posluže kao osnova za dalji rad i treću rundu razgovora.
Sastanak, koji je trajao oko tri i po sata, protekao je u "konstruktivnijoj atmosferi" nego prvi susret 6. februara, rekao je iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči.
"Iznesene su različite ideje, o tim idejama se ozbiljno razgovaralo, i na kraju smo uspjeli da postignemo opšti dogovor o nekim vodećim principima. Od sada ćemo se kretati na osnovu tih principa i ući u tekst potencijalnog sporazuma", rekao je Aragči iranskim medijima nakon što su razgovori u Ženevi zaključeni, upozoravajući da su pozicije i dalje udaljene i da će biti potrebno vrijeme da se približe.
Nakon razmjene dokumenata, dvije strane će odlučiti o datumu treće runde pregovora, kazao je.
Razgovori se odvijaju u sjenci već dobro poznate bujice kontradiktornih poruka Donalda Trampa, u kojima je govorio da vjeruje da Iran želi dogovor, ali je istovremeno naglašavao američko pomorsko vojno gomilanje snaga u regionu.
"Mislim da oni ne žele posljedice toga da se dogovor ne postigne", rekao je Tramp novinarima u ponedjeljak u predsjedničkom avionu Air Force One. "Mogli smo da imamo sporazum umjesto da šaljemo B-2 bombardere da unište njihov nuklearni potencijal. A morali smo da pošaljemo B-2."
U Omanskom i Persijskom zalivu raspoređeni su američki ratni brodovi, dok je Teheran najavio vojne vježbe i privremeno zatvaranje djelova Ormuskog moreuza radi bojevog gađanja.
Odgovarajući na Trampove komentare da bi "promjena režima" u Iranu mogla biti najbolje rješenje, vrhovni vođa zemlje, ajatolah Ali Hamenei (86), upozorio je da bi svaki pokušaj SAD da zbaci njegovu vlast propao.
"Predsjednik SAD kaže da je njihova vojska najjača na svijetu, ali i najjača vojska na svijetu ponekad može biti ošamarena toliko jako da ne može da ustane", rekao je Hamenei, prema navodima iranskih medija.
Gardijan ističe da se pregovori vode paralelno sa talasom protesta u Iranu, hapšenjima reformističkih političara i hiljada demonstranata, te sudskim procesima protiv kritičara režima - što vlastima u Teheranu dodatno sužava manevarski prostor.
Sadržinski, razgovori su fokusirani isključivo na nuklearni program. Iran ponavlja da neće pregovarati o balističkom raketnom programu niti o podršci regionalnim saveznicima. Teheran je, međutim, signalizirao spremnost da razmotri razblaživanje zaliha od oko 40 kilograma uranijuma obogaćenog do 60 odsto, što je nivo blizak vojnom, kao i povratak punog nadzora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). IAEA bi, u slučaju dogovora, morala ponovo dobiti pristup i postrojenjima oštećenim u ranijim napadima.
U središtu ovog komplikovanog pregovaračkog procesa nalaze se dvojica pregovarača sa potpuno različitim stilovima - Abas Aragči i specijalni izaslanik SAD Stiv Vitkof.
Aragči je, kako podsjeća Gardijan, diplomata sa gotovo 15 godina iskustva u nuklearnim pregovorima i autor knjige "Moć pregovaranja", u kojoj otvoreno piše o iranskoj pregovaračkoj školi. Njegov pristup oslanja se na strpljenje, ponavljanje zahtjeva uz različitu argumentaciju i čuvanje "pokerskog lica". "Glavno načelo cjenkanja je praksa: ponavljanje, ponavljanje i ponavljanje – uz postojanost i upornost", navodi u knjizi, objašnjavajući da je iranski stil u svijetu poznat kao "bazarski stil" - neumorno i dugotrajno pregovaranje u kojem gubi onaj ko se prvi umori.
Rođen u porodici trgovaca, veteran rata između Irana i Iraka, sa doktoratom iz političke misli sa Univerziteta Kent, Aragči važi za tehnokratsku i opreznu figuru, bližu konzervativnom establišmentu i Revolucionarnoj gardi nego njegov prethodnik Džavad Zarif. Prije svake runde, parametri iranske ponude usaglašavaju se kroz široke konsultacije unutar sistema, uključujući i vrhovnog vođu.
S druge strane, Vitkof, pravnik po obrazovanju koji je bogatstvo stekao u nekretninama, djeluje sa mandatom koji dolazi direktno od jednog čovjeka - Donalda Trampa.
Dok Teheran diplomatiju vidi kao partiju šaha, Tramp je često posmatra kao rvanje, produžetak spektakla i sklon je brzom, transakcionom dogovoru koji može predstaviti kao pobjedu.
Aragči u svojoj knjizi naglašava da prava snaga pregovarača zavisi od unutrašnje kohezije i vojne ravnoteže. Ako ne postoji barem približan balans moći, savjetuje da je bolje odložiti pregovore - što je Iran i učinio nakon bombardovanja nuklearnih lokacija prošle godine.
Istovremeno, on insistira na konceptu "zlatnog mosta" - ostavljanja protivniku dostojanstvenog izlaza.
Analitičari procjenjuju da će SAD insistirati na razblaživanju ili uklanjanju zaliha visoko obogaćenog uranijuma, dok bi Iran za takav nepovratan korak tražio paralelne, nepovratne ustupke - poput odmrzavanja značajne imovine u inostranstvu.
U "trampovskom" svijetu, kako upozoravaju pojedini evropski analitičari, nije izvjesno da će svaki element eventualnog dogovora biti pretočen u formalni sporazum; mogući su i nizovi neformalnih sporazuma, uključujući i pakt o nenapadanju između Irana i SAD, piše britanski list.
Za sada, postizanje saglasnosti o načelnim principima i najava treće runde predstavljaju oprezan pomak.
Međutim, između šahovskog strpljenja i političke transakcije, put do konačnog sporazuma ostaje dug - i podjednako zavisi od tehničkih detalja nuklearnog programa koliko i od političkih kalkulacija u Teheranu i Vašingtonu.
( N.B. )