Zabrana društvenih mreža za djecu – šta pokazuje primjer Australije?

Njemački kancelar Fridrih Merc smatra da bi regulacija društvenih mreža mogla pomoći u sprečavanju „deficita ličnosti i problema u socijalnom ponašanju mladih“. Španski premijer Pedro Sančez želi da zaštiti djecu od „digitalnog Divljeg zapada“. Francuski predsjednik Emanuel Makron insistira da „emocije naše djece i tinejdžera nijesu na prodaju, niti smiju biti predmet manipulacije“.

Iako nijedna evropska zemlja još nije u potpunosti uvela zabranu društvenih mreža za djecu, namjera je jasna – a procesi uvođenja zabrane su u toku. Norveška, Grčka, Velika Britanija, Danska, Italija i Holandija su među brojnim evropskim državama koje razmatraju neki oblik zabrane. Ujedno se i Evropska unija sve više okreće podršci takvoj politici.

Mnoge vlade vjerovatno će se osloniti na iskustvo Australije, koja je u decembru prva na svijetu uvela zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Ta politika oslanja se na nadzor samih kompanija društvenih mreža. Platforme kao što su Fejsbuk, Instagram, Snepčet, TikTok, Iks, Jutjub i Redit – koji je podnio tužbu protiv zabrane – sada imaju starosna ograničenja, dok onlajn igre i aplikacije za dopisivanje poput VotsApa nijesu obuhvaćene zabranom.

Šefica australijske Komisije za elektronsku bezbjednost, Džuli Inman Grant, prošlog mjeseca je izvijestila da su kompanije koje stoje iza društvenih mreža „u prvoj polovini decembra uklonile pristup za oko 4,7 miliona naloga djece mlađe od 16 godina“. DW-u ipak, nakon upita, nijesu dostavljeni noviji podaci.

Udarne brojke ne govore cijelu priču

Tama Liver, profesor internet studija na Univerzitetu Kertin u Pertu, izjavio je za DW da te impresivne brojke, koje su privukle pažnju mnogih u Evropi, ne moraju nužno biti odraz kompletne situacije.

„Nemamo detaljnu razradu tog broja, niti znamo koliko je novih naloga otvoreno u istom periodu – moguće od strane tinejdžera koji se predstavljaju kao stariji“, ukazao je Liver.

On dodaje i da „mnogi mladi od 13 do 15 godina izgleda uspijevaju da zaobiđu zabranu, dok su drugi blokirani na nekim platformama, ali na nekima nijesu“. Takvu procjenu potvrđuju i izvještaji medija, ali i drugi stručnjaci.

„Na tehničkom nivou, ograničenja i nepreciznost pokušaja verifikacije starosti putem selfija i drugih alata bili su uglavnom nepouzdani“, podsjeća Liver.

Da li druge zemlje prebrzo slijede Australiju?

Talas evropskih, ali i zemalja svijeta poput Indije i Malezije – koje žele da slijede australijski primjer – iznenadio je Suzan Sojer iz najvećeg australijskog centra za istraživanje dječijeg zdravlja „Mardok“.

„Očekivala sam da će postojati mnogo veća opreznost u praćenju rezultata australijske zabrane prije nego što se druge vlade u to uključe“, rekla je za DW. „Ne znamo kakvi će biti efekti zabrane i moramo to pažljivo evaluirati. Vlade ne smiju da misle da su zabrane društvenih mreža čarobno rješenje za taj problem.“

Liver se slaže da bi Evropa za sada trebalo samo da prati razvoj situacije.

„Niko zapravo ne zna šta će ta zabrana donijeti i kakvu će razliku napraviti u odnosu na period prije nje, ali znamo sigurno da će proći godine, a ne mjeseci, prije nego što se eventualno pojavi mjerljiva kulturna promjena – ako se uopšte pojavi. Imalo bi više smisla da druge zemlje sačekaju i vide šta će se dogoditi u Australiji i koje se lekcije mogu izvući, prije nego što požure sa sopstvenim, nepreciznim zakonodavstvom“, rekao je.

Da li je zabrana zbunila tinejdžere?

Istraživanje koje je vodila Sojer, a predstavljeno je senatskom odboru prije uvođenja zabrane, pokazalo je da su djeca uzrasta od 10 do 13 godina pokazivala najizraženije negativne posljedice korišćenja društvenih mreža – naročito djevojčice. Iako u evropskim predlozima starosne granice nijesu iste kao u Australiji, ona smatra da će svaka promjena biti „spora i postepena“.

„U narednih nekoliko godina sadašnja generacija djece od šest do deset godina, koja još nemaju pristup pametnim telefonima ili društvenim mrežama, biće starija u trenutku kada im roditelji prvi put dozvole pristup mrežama. To će biti promjena društvenih normi koja se neće dogoditi preko noći.“

Liver se zalaže za postepeno uvođenje eventualnih zabrana i duži, dublji period konsultacija sa djecom.

„Najzbunjenija grupa su oni od 13 do 15 godina, koji su već imali naloge na društvenim mrežama, pa su uklonjeni sa platformi, a zatim će se na njih vratiti kada napune 16 godina“, kaže on. „Imalo bi mnogo više smisla da se pravila uvode postepeno – da mlađi od 13 ne mogu da otvore naloge do 16. godine, ali da oni koji već imaju naloge zadrže pristup. Mislim da mnogi tinejdžeri od 13 do 15 godina osjećaju da je zabrana donijeta protiv njih, a ne sa njima i u njihovu korist.“

Može li australijski model da funkcioniše u Evropi?

S obzirom na brzinu kojom Evropa napreduje ka zabranama i dosadašnje odsustvo dječijih glasova u raspravi, to bi mogao biti problem.

Međutim, dr Štefan Drajer iz hamburškog Lajbnic-instituta za istraživanje medija rekao je za DW da, prema njegovom mišljenju, Njemačkoj i Evropi takve zabrane u stvari nijesu potrebne.

On ističe da evropski Zakon o digitalnim uslugama (Digital Services Act), koji je usvojen prije godinu dana, već tretira i reguliše mnoge bezbjednosne brige, te da način na koji funkcioniše pravo Evropske unije čini prilično složenim obavezivanje platformi da sprovode nacionalne zabrane. Iako u EU postoje različiti načini za postizanje sličnih ciljeva, taj stručnjak smatra da su podaci i dalje nejasni.

„Pouka za Evropu je upozoravajuća: Australija pokazuje jaz između političkog poziva na odlučnu zabranu i tehničkih i pravnih složenosti njene primjene. Verifikacija starosti u velikim razmjerama zahtijeva ili sveobuhvatnu infrastrukturu kontrole, ili probabilističko profilisanje — pri čemu oba pristupa predstavljaju dubok upad u prava svih korisnika. Evropa, sa svojim snažnim okvirima zaštite osnovnih prava i GDPR-om, suočila bi se sa tim tenzijama još izraženije. Treba da učimo iz poteškoća Australije, a ne da žurimo da ih ponovimo.“

( Deutsche Welle )