Nije Sabor odlagalište krupnog otpada da u njemu sjede revolveraši, bezmudi pjevači i tkalački prelci

(dubrovacki.slobodnadalmacija.hr)

Dajte, razmislite na sekundu, kad bi vas netko oslovio s - uvaženi saborski zastupniče, uvažena zastupnice... Što vam se čini, sprda li se taj s vama ili on to ozbiljno? Ja, evo, nisam siguran.

Neću kukati za Tuđmanovim vremenom, ali onda je najtanja karika u Saboru možda bio Stjepan Sulimanec. Skroman čovjek, dvaput politički robijao, pravi pučki tribun - prostodušan ali moralno ispravan. Domoljub u pravom smislu riječi i doista - uvaženi saborski zastupnik. A danas u istom Sabor sjedi - Dabro, revolveraš i bezmudi pjevač. Malo dalje od njega tkalački prelac Miro Bulj, a još koju klupu dalje ražalovani ministar Marin Piletić kojeg su, tako glasi službeno objašnjenje, vratili u Sabor jer je umoran.

Pita li vas itko jeste li umorni, nudi li vam par tisuća eura plaće, stan u Zagrebu i putne troškove da se malo odmorite? Pristojna čeljad ide u Crans Montanu, u Val Thorens, a ovakve kao što sam ja tjeraju i s kauča. Ali da bi vas poslalo da se odmarate u Hrvatskome saboru, e za to valja imati više sreće nego pameti.

Mene ne smeta što je jednom ministar otišao u Sabor. Iako bi me trebalo zabrinuti saznanje da će ministar, kojemu je Ustavni sud srušio zakon jer je glup i neustavan, sjedati u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske. Još jednom, da će osoba dokazano nesposobna da predloži dobar i s Ustavom usklađeni zakon, u vrhovnom zakonodavnom tijelu odlučivati o našim zakonima. Ali ono što mi doista smeta i što dokazuje nakaradno shvaćanje uloge političara jest objašnjenje da se Piletić umorio, pa da će sad otići u Sabor. Da malo odmori mozak, dušu i tijelo. Da diže ruku kako mu partija kaže i slobodno priča zvizdarije jer on je - uvaženi saborski zastupnik. Ako što i zafrkne, njega od zakona štiti imunitet. Zakon se na njega ne odnosi, ako baš ne pretjera. Sve za skromnu plaću od 4000 eura + naknade i troškovi.

Piletić je zdrav i normalan čovjek pa bi slobodno mogao i sam nešto raditi i zaraditi. Kod Josipa Dabre je stvar malo kompliciranija. On je rođeni Beograđanin. Ujak i djed (Kovačevići) su mu u okolici Dervente i Doboja kao pripadnici Vojske Republike Srpske proganjali Hrvate i Bošnjake kroz BiH, tvrdio je Nikola Kajkić javno u više navrata, a Dabro nikad nije demantirao. Potpuno mi je jasno da mu je to ostavilo traumu zbog koje danas želi da ga se vidi kao čistokrvnog Hrvata, deboto ustašu. Vojo Šešelj na isti način voli da ga se smatra Srbinom.

Vrag su ta krvna zrnca i zato mi je obojicu žao. Ali, za koju god političku opciju navijali, složit ćete se, Sabor ne bi trebao biti sanatorij Republike Hrvatske. Hvala Bogu, imamo Hrvatsku, a u njoj i specijalizirane ustanove za takve stvari. Imamo i hotele u kojima se ministri mogu odmarati. Ne treba sve to trpati u Sabor i od njega činit’ odlagalište krupnog otpada, političko reciklažno dvorište, ni moralnu Grabovicu. Trebaju nam uvaženi saborski zastupnici i zastupnice.

( Jadran Kapor )