Centar za ženska prava: Reformu roditeljskog odsustva uskladiti sa kapacitetima sistema
Iz te nevladine organizacije podsjećaju da se za veće uključivanje očeva zalažu godinama, ali da podaci pokazuju da se društvene prakse i tržište rada sporo prilagođavaju promjenama
Centar za ženska prava (CŽP) saopštio je da podržava namjeru zakonodavca da kroz novu normu o roditeljskom odsustvu podstakne ravnopravnije učešće očeva u brizi o djeci, ali i upozorio da sistem trenutno nema kapacitete za potpunu primjenu predloženih rješenja.
Iz te nevladine organizacije podsjećaju da se za veće uključivanje očeva zalažu godinama, ali da podaci pokazuju da se društvene prakse i tržište rada sporo prilagođavaju promjenama. Roditeljsko odsustvo je, kako navode, 2023. godine koristilo 353 očeva, 2024. njih 426, a 2025. godine 423.
„Uvođenje neprenosivog dijela odsustva za oba roditelja važan je signal da je roditeljstvo zajednička odgovornost“, navode iz CŽP, ali dodaju da podaci o stanju u predškolskom sistemu ukazuju da on još nije spreman za takvu promjenu.
U Crnoj Gori trenutno radi 55 predškolskih ustanova – 21 javna i 34 privatne – sa ukupno 25.932 upisane djece, podsjećaju iz CŽP. U brojnim sredinama jasličke grupe su prebukirane i premašuju propisane standarde. Zakonom je predviđeno da u grupama za djecu do jedne godine bude najviše osam mališana, a za uzrast od jedne do dvije godine najviše 12, ali su u praksi grupe znatno brojnije. U javnosti su zabilježeni i primjeri grupa sa 50 do 80 djece.
Iz CŽP ističu da ne postoje javno dostupni i precizni podaci o kapacitetima za djecu do tri godine, što dodatno otežava procjenu spremnosti sistema.
Pozivajući se na savremena istraživanja iz oblasti razvojne psihologije, navode da je prva godina života ključna za emocionalni i mentalni razvoj djeteta, te da stabilna i kontinuirana povezanost sa primarnim starateljem u prvih 12 mjeseci predstavlja temelj sigurne privrženosti i dugoročne emocionalne stabilnosti.
„U tom kontekstu, javne politike treba da budu usklađene sa naučnim nalazima koji naglašavaju važnost kontinuiteta roditeljske brige u prvoj godini života. Zemlje sa politikama prilagođenim porodici, poput plaćenog roditeljskog odsustva, dostupne i kvalitetne brige o djeci i fleksibilnih radnih aranžmana, dokazano smanjuju roditeljski stres i unapređuju dobrobit staratelja, posebno žena. Navedene mjere imaju i pozitivne efekte na tržište rada – povećavaju zadržavanje zaposlenih, produktivnost i ukupnu stabilnost radnog okruženja (UNICEF, 2024)“, poručuju iz te organizacije.
Prema novom zakonskom rješenju, oba roditelja imali bi pravo na roditeljsko odsustvo u jednakim djelovima, uz 60 dana neprenosivog dijela za svakog roditelja. To bi, u praksi, značilo da bi roditelj koji primarno brine o djetetu, najčešće majka, imao deset mjeseci odsustva umjesto dosadašnjih dvanaest, dok bi preostala dva mjeseca mogao da koristi isključivo drugi roditelj. Ukoliko to pravo ne iskoristi, porodica bi ostala bez tog perioda odsustva, kažu u CŽP.
Oni smatraju da da cilj većeg uključivanja očeva treba zadržati, ali da je neophodno obezbijediti uslove za njegovu održivu primjenu.
Predlažu da roditeljsko odsustvo ostane 365 dana, uz uvođenje dodatnih 60 dana neprenosivog dijela za drugog roditelja, kako bi se istovremeno zaštitio postojeći nivo prava i podstaklo uključivanje očeva. Takođe traže jasno mapiranje i javno objavljivanje kapaciteta jaslica, plan povećanja mjesta za djecu do tri godine, budžetska ulaganja u proširenje predškolskih kapaciteta, posebno u opštinama sa najvećim pritiskom na sistem, kao i dodatne podsticaje za očeve, uključujući zaštitu od diskriminacije na radu i poreske olakšice.
Predlažu i uvođenje godišnjeg izvještaja o primjeni zakona, koji bi obuhvatio broj korisnika, regionalne razlike i uticaj na tržište rada.
„Rodna ravnopravnost i veće uključivanje očeva u ranu brigu o djeci strateški su važni ciljevi. Međutim, njihova realizacija mora biti praćena jačanjem institucionalne infrastrukture i zaštitom interesa djece i roditelja. Odgovorna javna politika podrazumijeva da reforme budu istovremeno pravedne i primjenjive. Upravo zato smatramo da je neophodno uskladiti normativne ambicije sa realnim kapacitetima sistema“, zaključuju u CŽP.
( S.S. )