Nož pod grlo i ponuda da vozi kokain: Zelenašenje u Crnoj Gori (27)

Sjeli su me u auto, maltene su me oteli prije toga i odvezli iz Budve u Tuzi, u neku šumu. Natjerali su me da kleknem na koljena i stavili mi nož pod grlo. Tada su tražili da dug nagomilan kamatama koje su oni obračunavali, otplatim tako što ću za klan iz Tuzi prenijeti kokain u Srbiju. Nijesam pristao.

Tako za “Vijesti” priča primorac D. K. koji tvrdi da je žrtva kamataša D. Š., nastanjenog u Budvi i njegovog partnera u tom nezakonitom poslu, Tuzanina L. D., ali i njihovih prijetnji, reketiranja, ucjena, otmice.

“Godinama trpim prijetnje, ucjene, reketiranje, otmice i pravno nasilje od strane D. Š. iz Kikinde, koji je nastanjen u Budvi, njegovog ortaka L. D. iz Tuzi i grupe meni nepoznatih osoba koji su, po svemu sudeći, iznad zakona Crne Gore. Nijesam kockar. Nijesam alkoholičar. Nijesam narkoman. Ja sam porodičan čovjek, mali privatnik, poreski obveznik, građanin koji je 30 godina radio pošteno i ulagao svaki euro u svoj dom i posao. A onda sam upao u zamku kamataša”, priča taj primorac.

On kaže da je od 2010. godine izložen teroru, a novinarki je pokazao obimnu dokumentaciju koja potvrđuje navode da se kamatašu, od kog je dvije godine prije toga posudio novac, davno odužio. Među tim dokumentima su i rukom ispisani “obračuni” kamata, koje potpisuje D. Š.

Nadležni su, međutim, ostajali nijemi na njegove vapaje da ga zaštite, a dvojica policajaca, čiji identitet je poznat “Vijestima”, ubjeđivali su ga da povlači prijave.

Jedan od njih, navodi sagovornik lista, rekao mu je da i pojedine njihove kolege duguju novac istom kamatašu.

Početak problema

Vraćajući se na izvor problema, navodi da je kriza nastala 2008. godine, kada je povrijeđen majstor na njegovom gradilištu nakon što se “popeo na krovnu ploču, ne poštujući upozorenje nadzornog da se ne penje”.

“... Meni su ubrzo zabranili raspolaganje sredstvima do okončanja postupka, a svi žiro-račun su blokirani. Pošto nisam imao finansijske mogućnosti da završim započete radove, a postupak pred kotorskim tužilaštvom je potrajao, požalio sam se D. Š. koji je radio kod mene kao vozač. On je rekao da ima nešto slobodnog novca, ali da će mi obezbijediti pozajmice na kamatu od njegovog prijatelja L. D. koji je finansijski moćan da ga finasira. Tada mi je rekao da će on od tog novca finansirati mene, da se ne sjekiram, već da završavam svoje obaveze, a on je tu da obezbijedi koliko god treba novca ako zafali, i da stoji iza mene. Tako je i bilo”.

Objašnjava da je kasno shvatio da mu je, kako kaže, pozajmljen novac saradnika klana braće Drešaj.

“To sam shvatio 2010. godine, kada počinje noćna mora od učestalog pritiska i pretnji, a kasnije i L. D. koji je zadnji put dolazio u oktobru 2024. godine da me ‘opomene’ za ‘novi dug’, jer mu nisu prihvatili prijatelji moju raniju mukotrpnu kompenzaciju građevinskim radom, od prije otprilike 11 godina odrađenog duga, i da sada imam novi dug prema njemu, od 30.000 eura, iako mu ništa nisam dužan i bez ikakvih dokaza. Dakle, samo na njegovu riječ da sam mu dužan”.

Automobili, bijela tehnika, stan...

Priča da je nakon nezgode na gradilištu, posudio 25.000 eura, a da su mu kamataši za svako, pa i najmanje kašnjenje, računali penale, kamatu na kamatu, otimali pokretnu i nepokretnu imovinu...

“D. Š. mi je uzeo dva automobila, jedan za sebe, a drugi za prodaju. Dobio je od mene ogroman novac, bijelu tehniku, prepisan im je dvosoban stan, kamate su im isplaćivala i moja braća. Jednom je pred nama L. D. zvao D. i rekao mu da vrati zalog - odnosno poslovno-magacinski prostor i zemlju, što je ovaj i učinio sjutradan, dajući punomoć mom bratu, koje je kasnije povukao i prevario nas. Važno je da objasnim da taj objekat vrijedi minimum 200.000 eura, a založen je 2011. godine za dug sa kamatom u iznosu od 37.000 eura, koji je već tada bio isplaćen sa oko 235.000 eura, ako uračunamo novac, automobile, bijelu tehniku, dvosoban stan i građevinske radove... No, sada im je i to malo, pa preko sudskog izvršitelja vrše pritisak da me isele, iako još traje sudski spor po mojoj tužbi i još nije završena revizija sudskog izvršenja za iseljenje”, priča D. K.

Ističe da je od 2010. godine bilo nepodnošljivo i nemoguće platiti visoku kamatu na kamatu i dodatne penale koje su mu obračunavali, uz “izgovore da D. Š. mora plaćati i svoje partnere jer je dio novca koji mu je falio posudio od njih”.

“Oni preko njega plasiraju sredstva kada daje nekome, na ime kamata mi je uzeo ogromnu količinu novca, par vozila od preduzeća, lično vozilo, a kombi sam prodao na njegov predlog i uzeo je odmah novac. Pored toga sam se zadužio u prodavnici bijele tehnike... Uz to, nekoliko puta, kada je išao u Kikindu, morao sam da mu plaćam rentakar vozilo i sve sam to trpio da ne dolazi ponovo kući u Lastvi i prijeti, jer je stalno govorio da će mi se krvi napiti ako ga prevarim za isplatu ili slučajno pomislim da ga prijavim policiji, jer on ima ljude sa vezama”, priča D. K.

Prijeti klanjem

Objašnjava da se zbog straha i pritiska zaduživao na raznim stranama, jer mu je D. Š. govorio da on pozajmljuje novac umjesto njega i plaća kamatu Tuzaninu.

“... Jednom je došao tokom porodične slave i stajao pred ulazom u kuću odakle me zvao da siđem hitno i da mu stvorim pare. Kada su ga čuli članovi moje porodice, izašli su majka i brat i rekli mu da će ga prijaviti policiji, govoreći mu da treba da ga bude sramota, jer sam mu krstio dijete. Otišao je i nazvao me poslije desetak dana sa srbijanskog broja, da hitno dođem u Podgoricu, ili će poslati nekog za mene. Kada sam stigao, došao je za mene vozilom koje je uzeo na kamatu taksisti iz Budve, a zatim me odvezao van grada, na poljanu sa malo šume, gde je bio parkiran automobil zatamnjenih stakala, iz koga su izašla dva momka. Rekli su mi da se okrenem leđima prema njima, prijetili su da će me zaklati nožem ako u narednih 15 dana ne vratim dug, ili ne prevedem neki objekat na D. Š. Pričali su nešto sa njim i pošli, a on mi je rekao: ‘Sada plačeš. I treba da plačeš kada slabo slušaš. Nisi svjestan da te neće biti ako ne ispuniš rečeno. Od večeras je tvoj dug uvećan, a kamata 20 odsto ako ne prepišeš poslovni magacin sa placem’. Rekao mi je i da to neće raditi ako prepišem, već da će kamata ostati 10 odsto i da ću moći rasterećenije da radim. Pitao me koliko novca imam kod sebe. Imao sam 350 eura, koje mi je uzeo”, priča D. K.

Polijacaj ga učio da povuče prijavu

Dan kasnije, navodi, prijavio ga je budvanskoj policiji, odakle su ga savjetovali da se povuče. Kaže i da je pod pritiskom založio poslovno-magacinski prostor sa placem, čija je vrijednost, kako tvrdi, najmanje 200.000 eura.

“Nije bilo nikakvog efekta, naprotiv, pozvao me inspektor i savjetovao me da povučem prijavu i pomirim se sa Š. i da se dogovorimo da me sačeka za dug. On je, naravno, sve brzo saznao i rekao da za sve ima rješenje. Nakon par dana zamolio sam advokaticu da napravi kupoprodajni ugovor između mene i Š. za objekat. Kada je shvatila o čemu se radi, savjetovala je da napravi ugovor o pozajmici sa garancijom, da bih bio zaštićen. Rekao je da mora da se konsultuje, došao nakon 15 minuta i ‘objasnio’ advokatici da smo kumovi i da mi pomaže. Nakon par dana počeo je da me pritiska da napravimo kupoprodajni ugovor. Nisam mogao psihički da podnosim pritisak. On je tvrdio da će mi vratiti objekat kada isplatim dug, ali sam mu rekao da puca u mene, slobodno... Potpisali smo ugovor o pozajmici, koji nije ovjeren u sudu, ali i kupoprodajni, koji je ovjeren... Morao je da ga potpiše i čovjek koji je meni prodao objekat, jer je ostalo da mu splatim jednu ratu... Š. se poslije toga primirio, ali je računao kamatu na kamatu i penale”, priča D. K.

Navodi da ga je pozvao nakon određenog vremena, i pošto su mu dali ukupno oko 235.000 eura u pokretnim i nepokretnim stvarima i kešu, rekao mu da ima nešto neraščišćeno sa njim.

“Odgovorio sam mu da me odrao svih ovih godina i da ne želim da ga vidim... Pozvao je ponovo i rekao da hitno dođem, jer je sa V. M. iz Pržna, od kog sam posuđivao novac da bih njemu plaćao kamatu. Odveli su me protiv moje volje kod notara da potpišem da sam dužan i V. M., što su iskoristili da Š. povuče punomoćje dato mom bratu... Sve to pokušavao sam da osporim na sudu, ali je on sve vrijeme koristio veze”, priča primorac.

Govoreći o objektu koji su mu oteli i iz kog i dalje pokušavaju da ga isele, objašnjava da ga je gradio sopstvenim sredstvima.

“Imam račune, fotografije iz svih faza gradnje, više od 50 svjedoka. Struja, voda, telefon, sve se vodi na moje ime od 2007. godine. I pored toga, pokušavaju da me isele”.

Opisuje i događaj kada su D. Š. i V. M. došli ispred njegove kuće:

“Parkirali su se ispred dvorišta. Rekli su da siđem. Odgovorio sam da ću zvati policiju. D. Š. mi je dobacio: ‘Samo probaj’. Odmah sam pozvao policiju u Kotoru, dao opis vozila i rekao da se osjećam životno ugroženo. Patrola ih je zaustavila kod hotela i legitimisala. Oni su policiji rekli da imaju ‘neriješene račune’ sa mnom. Policija ih je uputila da to rješavaju putem suda”.

Navodi da je nakon toga dao izjavu i podnio prijavu u policijskoj stanici u Kotoru.

“U početku su me ohrabrili da podnesem prijavu. Međutim, ranije sam imao situaciju da me policijski službenik savjetuje da povučem prijavu i ‘da se dogovorim’, uz napomenu da i pojedini njihovi poznanici duguju novac istom čovjeku. Nakon toga sam izgubio povjerenje”.

Ističe da je pokrenuo sudski spor radi utvrđivanja ništavosti ugovora i povlačenja punomoćja, dok je sa druge strane protiv njega pokrenut postupak za iseljenje.

“U prvom postupku je dokazana ništavost ugovora između prethodnog vlasnika i D. Š., ali je kasnije, dok sam bio spriječen da redovno pratim postupak, tok suđenja preokrenut. Spor i dalje traje. I pored toga, pokrenuto je izvršenje za moje iseljenje”.

Navodi da je izvršitelj došao u prostor, popisao stvari i da je, u želji da izbjegne incident i pokaže poštovanje prema institucijama, predao ključeve kako bi dobio dodatni rok za iseljenje.

“Tražio sam nekoliko mjeseci da iznesem stvari i pronađem drugo rješenje. Umjesto toga, dobio sam rješenje sa kratkim rokom da će sve zatečene stvari biti predate drugoj strani”.

Tvrdi da je ukazivao sudu i izvršitelju da je spor po njegovoj tužbi još u toku, ali da to nije spriječilo dalji tok izvršenja.

“Imam osjećaj da se prema meni postupa ubrzano i bez razumijevanja šireg konteksta. Pokušavao sam da dostavim svu dokumentaciju, da ukažem da je riječ o sporu koji još traje. Tražio sam odlaganje, ali nisam siguran da će biti usvojeno”.

Dodaje da je više puta podnosio krivične prijave policiji u Budvi i Kotoru, kao i tužilaštvu, ali da su neke odbačene.

“Dostavljao sam i audio i video materijale, svjedoke, obračune kamata. I pored toga, postupci su obustavljani ili nisu imali epilog”.

"Neće te biti"

Navodi da se i dalje osjeća nesigurno.

“Više puta mi je rečeno da me ‘neće biti’ ako ih ponovo prijavim. I pored toga, obraćam se institucijama, medijima i javnosti. Ne tražim povlašćen tretman, već jednaku zaštitu zakona”.

Pozvao je nadležne da ispitaju porijeklo novca, način obračuna kamata i okolnosti pod kojima su potpisivani ugovori.

“Spreman sam da sve dokaze stavim na raspolaganje. Ako zakon važi za sve, onda mora važiti i za one koji se bave ovim poslom”.

Kaže da se, uprkos svemu, nada da će institucije reagovati.

“Sada su me, nakon svega, zvali da dođem u policiju. Nakon ovoga što radite... Ali, ne mogu da budem siguran, pogotovo nakon što me policajac iz Kotora, kada sam prijavljivao D. Š., zvao da se vidimo i pocijepao prijavu i učio me da se dogovorim sa kumom jer je razuman... Razuman? Čovjek koji me učio da prevozim kokain za klan iz Tuzi i koji mi je sve ovo napravio, ne može biti razuman. Ili nakon što me je inspektor iz Budve, nakon jedne od prijava, pitao što sam digao frku, što se ne dogovorim? Iskreno želim pravdu. Želim da zaštitim svoju porodicu i da vjerujem da u ovoj državi zakon nije selektivan”.

Istraživanje pokazuje da se dužničko ropstvo ne dešava samo “neodgovornima”, već da u njega mogu upasti svi - zelenaši čekaju samo trenutak slabosti.

I sagovornici iz bezbjednosnog sektora i rezultati ankete pokazuju isto - dio građana se zaduživao iz nužde, kada institucionalna pomoć nije bila dostupna ili je bila prespora, dok je značajan broj ulazio u dugove kako bi održao stil života iznad realnih mogućnosti ili pokrio kockarske gubitke, odluke koje danas, u razgovoru sa novinarkom, prepoznaju kao teške lične greške.

Objašnjavajući zbog čega su, doslovno, život predavali u ruke kamataša, sagovornici pominju komplikovane procedure u bankama, nemogućnost legalnog zaduživanja, ili kreditna nesposobnost.

Ko daje novac ili druge potrošne stvari na zajam i pri tome ugovori nesrazmjernu imovinsku korist, kazniće se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom, glasi opis krivičnog djela “zelenaštvo” u Krivičnom zakoniku (KZ) Crne Gore.

Ako zelenaš pri tome “iskorišćava teško imovinsko stanje, teške prilike, nuždu, lakomislenost ili nedovoljnu sposobnost za rasuđivanje oštećenog”, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine i novčanom kaznom.

KZ propisuje da se zelenaš može kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom ako su nastupile teške posljedice za oštećenog ili je učinilac pribavio imovinsku korist u iznosu koji prelazi tri hiljade eura.

U sjutrašnjim “Vijestima” čitajte ispovijest jedne od žrtava kamataša, ali i šta policija radi nakon objavljivanja feljtona

( Jelena Jovanović )