Puške u Kongo, municija iz Izraela: Gdje je i šta u protekle tri godine od naoružanja izvozila i uvozila Crna Gora

U period od 1. januara 2023. do 31. decembra 2025. godine, prema dokumentu Uprave carina, Crna Gora je izvozila, između ostalog, automatske puške u Kongo, mitraljeze u Češku, artiljeriju i raketne bacače u Srbiju. U uvoznim poslovima najveći partner je Izrael iz koga su u vrijednosti od preko pet miliona eura stizala uglavnom municija za mitraljeze, snajpere, ali i za brdske topove.

Izrael svakako spada među najvažnije vojne partnere. U ove tri godine iz ove države u Crnu Goru je uvezeno naoružanja i municije u vrijednosti od najmanje 5.281.024,40 eura.

Crna Gora je u dva navrata, ukupne vrijednosti od 1.276.000 eura, iz Izraela uvezla municiju 12,7x99 mm u redenicima (4 Ball + 1 Tracer) koja se obično koristi u vojnim i borbenim situacijama za različite vrste naoružanja, kao što su teški mitraljezi i snajperi.

Ovaj tip municije je široko korišćen u vojnim sukobima, kao i za podršku u napadima na vozila, avione, dronove ili druge ciljeve na velikim udaljenostima.

Za brdski top i haubice

Iz Izraela, između ostalog, Crna Gora je uvezla za 1.079.835 eura i metke 76mm za brdski top M48 i manevarski metak 122mm za haubicu. Prema dokumentaciji, uvezena je daljinski upravljana borbena stanica (RCWS - Remote Controlled Weapon Stations). To su savremeni sistemi za montažu i upravljanje naoružanjem sa daljinskom kontrolom, često korišćeni na vojnim vozilima, borbenim platformama i čamcima, ali i u nekim civilnim aplikacijama za zaštitu. RCWS omogućava operaterima da kontrolišu oružje sa sigurne udaljenosti, smanjujući rizik za posadu i omogućavajući preciznu vatru.

Prema podacima Uprave carina, najveća pojedinačna vrijednost izvoza odnosi se na automatske puške 7,62x39 mm M70 (svi modeli) koje su iz Crne Gore izvezene u Kongo za 918.000 eura.

Kad ljudi kod nas kažu “Kongo”, najčešće misle na Demokratsku Republiku Kongo (DRK), a rjeđe na Republiku Kongo (Brazavil). Trenutna političko-bezbjednosna slika je dosta različita u te dvije države.

U Demokratskoj Republici Kongo istok zemlje (Sjeverni i Južni Kivu, Ituri) je i dalje epicentar krize. Reč je o kombinacija pobune M23 (uz stalne optužbe o podršci iz Ruande) i napada drugih naoružanih grupa poput ADF. To ozbiljno opterećuje vlast u Kinšasi i utiče na regionalne odnose.

Na političkoj sceni postoje napetosti između vlasti i opozicije, uključujući sporove oko političkog dijaloga i načina upravljanja krizom na istoku.

DRK je formalno pod centralnom vlašću u Kinšasi, ali je realno politički okvir definisan ratom i pobunama na istoku, regionalnim pritiscima, posebno na relacija Kinšasa-Kigali.

Republika Kongo (Kongo-Brazavil) je politički stabilnija, ali sa dugom dominacijom vlasti. U Kongo-Brazavilu politički život je uglavnom obilježen dugogodišnjom dominacijom aktuelne vlasti i pripremama za naredne izborne cikluse, uz pokušaje opozicionog okupljanja.

U međunarodnim ocjenama najčešće se kaže da se radi o balansu između formalne stabilnosti i ograničenog prostora za političku konkurenciju.

Sankcije UN za izvoz naoružanja u Demokratsku Republiku Kongo (DRK) su i dalje na snazi.

Uveden je kompletan embargo na oružje za DRK još 2003. godine kao odgovor na nestabilnost i sukobe unutar zemlje i u susjednim područjima. Ovo uključuje zabranu izvoza naoružanja, municije i opreme koja bi mogla biti korišćena u vojnim akcijama.

Prema rezolucijama UN, posebno kroz Rezoluciju 1552 (2004) i sve novije ažurirane rezolucije, embargo na oružje se periodično produžava. To znači da je i dalje zabranjeno slanje naoružanja u DRK osim pod specifičnim okolnostima, kao što su oprema koja je nužna za operacije UN ili za obuku i podršku bezbjednosnim snagama koje su pod kontrolom vlasti u Kinšasi.

UN povremeno odobravaju specijalne izuzetke za opremu potrebnu za misije UN i humanitarne organizacije, ali je izvoz naoružanja za bilo koju vojnu upotrebu još strogo zabranjen.

Ove sankcije su u nadležnosti UN Komiteta za sankcije koji prati situaciju u DRK i redovno izvještava Savjet bezbjednosti UN o kršenju tih sankcija. Kršenje može izazvati dodatne sankcije, uključujući finansijske kazne ili druge restrikcije za pojedince ili organizacije koje ne poštuju embargo.

Budući da su sankcije UN za izvoz naoružanja u DRK na snazi i uključuju potpunu zabranu izvoza oružja i vojne opreme, uz specifične izuzetke koji se odobravaju samo pod strogim uslovima, i da Crna Gora izvozi u Kongo, kao što je navedeno u dokumentu Uprave carina, očigledno je riječ o “izuzetku” i naoružanju koje je namijenjeno centralnim vlastima u Kinšasi.

Crna Gora je u ovom period izvozila i u Češku. Ovoj državi je isporučeno 36 mitraljeza 7,62 mm PKT u vrijednosti od 23.400 eura, i municija 7,62x54 mm (BALL, čelično jezgro M87) za 88.195 eura.

Direktno u Ukrajinu Crna Gora je isporučila patrone pripalne M80 za 201.200 eura. Patrone pripalne M80 su vrsta vojnog municijskog proizvoda koji se koristi kao pripalni metak za različite vrste oružja, posebno za puške i automatske puške, u kontekstu vojne i sigurnosne primjene. Pripalni metak je dizajniran da bude korišćen za inicijalizaciju ili podsticanje paljenja u specijalnim operacijama ili za posebne zadatke. Ove patrone mogu imati pojačane eksplozivne ili vatrene sposobnosti, što ih čini pogodnim za specijalizovane aplikacije u vojnim operacijama. Najčešće se koristi za puške i pištolje kalibra 7,62×39 mm i slične standarde, što znači da je pogodna za oružje poput AK-47 ili M70 (standardno u varijantama kalibra 7,62 mm).

Pripalna patrona M80 često se viđa u logističkim izveštajima kada je riječ o vojnim isporukama Ukrajini, a Crna Gora ih je u ovom period isporučivala i Kipru u vrijednosti od 82.404 eura.

Municija za ruske haubice

Osim sa Srbijom, Crna Gora je, doduše u znatno manjoj mjeri, poslovala i sa Hrvatskom. U ovu susjednu zemlju izvozila se artiljerijska municija - metak 122 mm TFG i TMP za D-30 u vrijednosti od 192.080 eura.

Metak 122 mm TFG i TMP za D-30 je specifično dizajniran za korišćenje u haubici D-30, standardnoj sovjetskoj haubici kalibra 122 mm. Ovaj tip municije je specifičan za D-30 i druge haubice tog kalibra koje se koriste u vojnim operacijama.

TFG (Tarkhovaya Fragmentirovannaya Granata) je oružje koje se koristi za raspršivanje fragmenta na ciljeve na velikim udaljenostima. Ove granate su efikasne za uništavanje živih ciljeva ili lakih fortifikacija.

TMP (Tarkhovaya Minalnaya Patrone) je vrsta probojnih mina koja se koristi za stvaranje minskih polja, često u neposrednoj blizini cilja. Koristi se za blokiranje kretanja ili zaštitu važnih tačaka.

Meci 122 mm TFG i TMP za D-30 su veoma važan dio sovjetske (kasnije ruske) artiljerije, sa velikim sposobnostima za uništavanje ciljeva na terenu. Ovi projektili omogućavaju visoku preciznost i destruktivnost u bojištima gde je potrebna velika vatrena moć i mogućnost kontrolisanja širokog područja. Upravo zato se postavlja pitanje da li je ova artiljerijska municija zapravo namijenjena za reeksport, moguće i u Ukrajinu.

Ista dilema važi i za izvoz u Poljsku u vrijednosti od 444.400 eura. Crna Gora je ovoj NATO državi isporučila košuljice minobacačke mine 120 mm sa stabilizatorom. Košuljice minobacačkih mina 120 mm sa stabilizatorom omogućavaju da mina ostane stabilna i precizna tokom svog puta ka cilju, čime se značajno poboljšava efikasnost minobacača, naročito u borbenim uslovima gde je preciznost ključna za postizanje ciljeva.

Crna Gora je izvozila košuljice minobacačke mine 120 mm sa stabilizatorom i u Tursku u vrijednosti od 155.850 eura.

Iako specifična košuljica sa stabilizatorom za 120 mm mine možda nije javno katalogizirana kao zaseban proizvod, regionalna odbrambena industrija (posebno u Srbiji i BiH) proizvodi 120 mm minobacačku municiju i komponente koji uključuju i repne stabilizacijske elemente kroz kompletne proizvode.

Do podataka o izvozu i uvozu naoružanja “Vijesti” su došle uz pomoć aplikacije MANS-a “Pitajte institucije”.

MDI izvozio i uvozio “zolje”

Povodom teksta iz prošlonedjeljnog broja “Vijesti” u vezi sa izvozom i uvozom ručnih bacača raketa M80 “zolja” u kompaniji “Montenegro Defence Industry” (MDI) ističu da je od 1. januara 2023. godine izvezeno 1.311.741 eura vrijednosti novih ručnih bacača raketa za Ministarstvo odbrane Crne Gore. Ovi bacači raketa su proizvedeni u fabrici “Sloboda” iz Srbije.

Tokom istog perioda, navodi MDI, izvezeno je starih ručnih bacača raketa M80 “zolja” u vrijednosti od 1.271.480 eura vrednosti, koji su, takođe, proizvedeni u “Slobodi”, a namijenjeni su za Ministarstvo odbrane Crne Gore.

U ovom period, kako navode u ovoj kompaniji, 463 komada starog naoružanja “zolja” takođe je izvezeno iz Crne Gore za kontrolno-tehnički pregled i usluge izvršenja, što potvrđuje da se proizvodnja i servis za Ministarstvo odbrane Crne Gore obavlja u skladu sa standardima i procedurama.

U Ministarstvu odbrane ističu da su, u skladu sa Zakonom o spoljnoj trgovini naoružanjem i vojnom opremom, u postupcima vezanim za uvoz i izvoz naoružanja i vojne opreme postupa po podnesku Ministarstva ekonomskog razvoja.

Ministarstvo je u periodu od 1. januara 2023. godine do 31. decembra 2025. godine postupalo po dva zahtjeva za izvoz ručnih raketnih bacača “zolja” M80, na koja je pozitivno odgovoreno.

U kompaniji “Tara Aerospace AD” su naveli da se bave proizvodnjom sredstava za spasavanje i zaštitu pilota, i isključivo plasira sopstvene proizvode u više od 50 zemalja svijeta. Ističu da se ne bave promocijom i prodajom viškova sa zaliha Ministarstava odbrane ili prodajom proizvoda drugih proizvođača, samim tim ni “zolja” ni topova “bofors”.

( Vukašin Obradović )