DW: Prekretnica na frontu – četiri godine rata u Ukrajini
Od klasične kopnene borbe, do preživljavanja u utvrđenim položajima unutar „zone smrti“ – pod stalnim nadzorom dronova. Kako se rat između Rusije i Ukrajine promijenio za četiri godine?
Biti u tesnom zaklonu, u „zoni smrti“, nedjeljama ili čak mjesecima – na sektoru fronta dugom i do 20 kilometara, koji je gotovo u potpunosti pod kontrolom neprijateljskih dronova. Ne postoji mogućnost da se do položaja stigne nekim vozilom, niti da se u slučaju ranjavanja izvrši evakuacija. Snabdijevanje municijom i hranom stalno se prekida. Sve je to, tokom četiri godine rata u Ukrajini, postalo svakodnevica duž linije fronta.
Ukrajinski vojnici za DW opisuju kako oni doživljavaju razvoj sukoba.
2022: Haos, kopnene borbe i zapadno oružje
Kada se vojnici prisjete početka rusko‑ukrajinskog rata, sjećaju se brojnih dobrovoljaca i dugih redova ispred mobilizacionih centara. Danas je to, kažu, nezamislivo.
„Meni su tek u septembru 2022. dozvolili da odem u vojsku“, priča Oleksandr Kašaba, kojeg svi zovu „Plazma“. Tada 22‑godišnji komandir voda PVO‑topova kasnije je prešao na komandovanje mitraljeskim vodom.
Na frontu je u to vrijeme vladao haos, prisjeća se Stanislav Kočerga, zamjenik komandira jednog bataljona koji upravlja dronovima. Početkom 2022. završio je obuku kao vojnik protivvazdušne odbrane, a ubrzo nakon toga prebačen je u pješadiju.
„Bilo je mnogo jedinica, ali nije bilo međusobne komunikacije“, kaže. Kasnije se linija fronta stabilizovala.
„Tada je počeo pravi kopneni rat – u kojem su pješadija, tenkovi, artiljerija i vazduhoplovstvo bili glavna sredstva. Klasičan rat, onakav kakav se poznaje iz knjiga“, navodi Kočerga.
U istoj godini su strani raketni bacači, među njima i oni tipa Himars, postali ključni „Game Changer“, kako to kaže Vladislav Urubkov iz fondacije „Come Back Alive“ koja ukrajinsku vojsku oprema vozilima, pa čak i minobacačima, ali i organizuje projekte obuke.
„Himarsi su imali veliki uticaj na uspjeh kontraofanzive kod Harkova“, naglašava Urubkov. On je, inače, u međuvremenu napustio vojsku.
2023: Dronovi i kontraofanziva
Sljedeće godine vojska je počela masovno da koristi kineski kvadkopter Mavik – u početku za vazdušno izviđanje, a ubrzo i kao jurišnu bespilotnu letjelicu koja izbacuje eksploziv. Kasnije su se pojavili i dronovi kamikaze.
Takve bespilotne letjelice obe strane masovno koriste od ljeta 2023.
„Imao sam sreće da služim u pješadiji prije nego što su dronovi počeli da dominiraju“, kaže Oleksandr Kašaba. Zbog te promjene gotovo ništa što se do tada radio više nije moguće na savremenom bojnom polju.
Tokom kontraofanzive Kašaba je, na samo kilometar i po od ruskih položaja, dejstvovao teškim mitraljezom američke proizvodnje. Takođe je prelazio velike udaljenosti na otvorenom terenu i bio zadužen za logistiku – u oklopnom vozilu prevozio je municiju i hranu, menjao ljudstvo, evakuisao ljude.
Ranjeni su se tada prevozili četiri kilometra oklopnim vozilom, gdje ih je čekao evakuacioni tim. Odatle su ih dalje prebacivali običnim vozilom do stabilizacionog punkta u pozadini.
Zbog širenja „zone smrti“ to danas više nije moguće.
„Tada su povređeni dolazili do nas nekoliko sati nakon ranjavanja. Sada to traje danima“, objašnjava bolničarka s pozivnim imenom „Kažan“. Ona je dio evakuacionog tima.
2024: Transformacija linije fronta
U februaru 2024. ruske snage počele su brzo da napreduju u Donjeckoj oblasti. Upravo tada se osjetio nedostatak vojnika na prvoj liniji, prisjeća se Kašaba, koji je zbog ranjavanja premješten u štab,.
Istovremeno se nastavio razvoj dronova. Ukrajinska vojska prva je počela da koristi heksakoptere. Oni su se upotrebljavali za dejstva po ciljevima, za postavljanje mina na većim udaljenostima, kao i u logističke svrhe. Paralelno su se razvijala i sredstva elektronskog ometanja.
Prema Urubkovu, dronovi kamikaze iz temelja su promijenili rat.
„Najveći skok u razvoju dogodio se krajem 2023. i početkom 2024, kada su se isporuke zapadnih artiljerijskih granata usporile“, ocjenjuje on.
Tokom borbi za Avdejivku, Ukrajinci su koristili FPV‑dronove protiv Rusa, koji su imali prednost u artiljeriji.
Za Stanislava Kočergu razvoj FPV‑dronova nije toliko povezan s „nedostatkom municije“, već je rezultat njihove efikasnosti i relativno niske cijene. Obje strane istovremeno su naveliko koristile jurišne dronove.
„Jedinice na frontu morale su tome da se prilagode, da kopaju zaklone, maskiraju ih i štite od dronova. Tehnika je morala da bude povučena dalje od linije fronta. Na početku rata tenk je stajao na tri kilometra od linije, a od 2024. je na deset do petnaest kilometara. Domet jeftine i precizne municije se povećao“, objašnjava on.
Zbog toga pješadija mora da se krije pod zemljom i ima mnogo manje mogućnosti za osmatranje. Kao posljedica toga, „neprijatelj počinje da se uvlači u malim grupama“, dodaje Kočerga.
2025: Kurska operacija i kopneni roboti
Ljeto 2024. obeležio je početak Kurske ofanzive. Ukrajinska vojska brzo je napredovala na teritoriju Ruske Federacije, ali položaje koje je zaposjela nije mogla da zadrži. Operacija je okončana u proljeće 2025.
Jedan od razloga uspjeha ruske kontraofanzive bili su dronovi kojima se upravlja preko optičkih vlakana. Oni su otporni na elektronsko ometanje.
„U jednom trenutku Rusi su počeli da napadaju baš svako vozilo koje bi krenulo ka Kursku“, kaže bolničarka Kažan. „Putovali smo noću i bilo je veoma zastrašujuće – jer znate da nema načina da se od takvih dronova odbranite.“
U isto vrijeme, bolničarka je uočila da pada broja ranjenih.
„Godine 2024. bilo je dana kada je u području Avdejevke do nas stizalo i po dvesta ranjenika. Kasnije je taj broj znatno opao. Glavni problem je ’zona smrti’, koja je mjestimično široka 20 do 25 kilometara. Tehnologija ju je dodatno proširila. Sada se ubija mnogo preciznije. To otežava evakuaciju teško ranjenih“, kaže ona.
Vojni lekari danas savjetuju ranjene putem video‑veze direktno na njihovim položajima i šalju im ljekove dronovima. Tako vojnici s amputacijama i krvarenjem mogu da prežive, čak i kada evakuacija nedeljama nije moguća. Za evakuaciju ranjenih sada se koriste i kopneni roboti, koji služe i za snabdijevanje položaja, a opremljeni su i mitraljezima.
Trend koji je vojska uočila 2025. jesu pokušaji da jedni drugima, kako kažu, „povade oči“ – odnosno da se obaraju neprijateljski izviđački dronovi. Ukrajina aktivno radi na razvoju dronova presretača. U početku su se time bavili dobrovoljci, ali sada postoji čitava infrastruktura, kaže Urubkov.
„To je odgovor na masovnu proizvodnju izviđačkih dronova u Rusiji.“
2026: Očekivanja
Prema Urubkovom mišljenju, najvažniji događaj početkom 2026. godine bilo je isključivanje ruskih trupa sa Starlink-terminala, koje su koristile za koordinaciju jedinica i upravljanje dronovima.
„Naša prednost se zasnivala na korišćenju Starlinka“, kaže on. Rusi vremenom takođe pronašli način da koriste tu satelitsku mrežu.
„Ono što mi na frontu možemo zahvaljujući Starlinku, Rusi – nadam se – više neće moći.“
Nada se i nastavku tehnološkog razvoja:
„U ovim uslovima ljudi na frontu postaju sve ranjiviji. Mi smo u strateškoj odbrani. Uz nekoliko izuzetaka, ovaj rat je strateška ofanziva protivnika. On drži inicijativu. Naš posao je uglavnom odbrana. Želio bih da se to promijeni.“
Oleksandr Kašaba, međutim, ne vjeruje da će tehnološki napredak moći da promijeni tok rata.
„Mislim da su sve značajne tehnološke promjene već uvedene i da sada“, kaže, „ishod zavisi od toga kome će prije ponestati vojnika sposobnih da se bore u uslovima potpune dominacije dronova-kamikaza.“
( Deutsche Welle )