Komična tragedija glumačke scene

Kritika današnje glumačke scene nije ništa novo, ali upravo tu monodrama “Oskar, koga nisam dobila”, glumice Tatjane Kecman pokazuje svoju unikatnu brilijatnost. Komična depikcija tragičnog stanja kroz individualnu perspektivu daje unikatnu perspektivu.

Podgorička publika se u ovo mogla uvjeriti ovog ponedeljka, kada je monodrama bila izvedena u sali Dodest Kulturno-informativnog centra (KIC) “Budo Tomović”. Nesumnjiv uspjeh se pokazao kroz zaista veliku posjećenost i snažni aplauz publike na kraju.

Monodrama pokazuje djelimično usvajanje tehnike “stand up” komedije kao i tradicionalna balkanska kombinacija tragedije i komedije, što čitavom događaju daje unikatni blend modernog i tradicionalnog.

Kecman je nakon predstave u razgovoru sa medijima kazala kako je glumiti ono što je njena svakodnevica iscjeljujuće.

“Isceljujuće je, ništa nisam slagala. Sve je bukvalno onako kako jeste. Zaista, ništa nisam pretjerala, ništa nisam zaspinovala. Čak je to mnogo još jače. Ne možeš u sat i po postaviti sve ono što čovjek može da prođe. Nešto i nije za publiku. Ne mora baš da čuje sve šta se nama dešava iza scene”, kazala je ona.

Kecman smatra da situacija na glumačkoj sceni zahtijeva duboke i sistemske promjene, ali je pesimistična da je to moguće za njenog života.

“Mislim da tu treba duboko oranje. A što se tiče popravljanja, da je to toliko duboko, da se uopšte zaluđujem da će se to promijeniti dok sam ja živa. Nekako tako osjećam, ja bih voljela da ima više pravde, eto, baš pravde. Mislim da puno tu ima da se radi, ali da sistemski duboke promjene moraju da se dese. Tako da ne bih ja tu zalazila, ja sam odavno odlučila da budem sama svoj majstor, da mislim globalno, da djelujem lokalno i dosta se dobro snalazim u tome”, ističe glumica.

Ona dodaje kako tema ove predstave jeste teška, ali je stavljena kroz prizmu humora jer publika tako bolje razumije.

“U principu, jeste teška tema, ali nije uopšte banalno. Samo što sam ja da pričam kroz humor, zato što se bolje čuje. Ljudi mnogo lakše i bolje čuju, jače čuju istinu kada ispričate kroz humor, a ne umanjite na taj način istinu, pošto je život takav”, dodaje Kecman.

Ona je poručila mladim glumica da njihov uspjeh zavisi od osobe do osobe, ali da na kraju ako vjeruju, onda će uspjeti.

“Pa, ništa, sve to zavisi od osobe da osobe. To je toliko kompleksno. Neke će imati sreće, pa će proći, neke neće, neke moraju zato što neće imati sreće, da se trude više, neke manje. Ma, ovaj, svaka od njih zna najbolje šta im je činiti, ako vjeruju, uspjeće”, poručila je Kecman.

Govoreći o svom iskustvu sa nagradama, Kecman je kazala kako nikada nije patila od opsesije za nagradama, ali one koje su iskrene, iskreno znače glumcu.

“Nikad nisam patila od nagrada, i od tih nekih titula, i od crvenih tepiha. Mene je uvijek fokus bio na poslu, i na publici, ili na setu. Tako da nisam neko ko od tog pati, ali sve to zavisi, i sve je fluidno, sve se mijenja. Mislim, evo, ja sam kod vas dobila dvije nagrade. Nije stvarno bilo nikakve veze ili nikakve politike. Tako da, neki put je slatko, i stvarno, znači glumcu. Prosto, budeš srećan, da se ne lažemo. A neki put, na nekim mjestima znaju ljudi, da su nagrade eto tako. Ne toliko namještene, koliko često se dešava, da budu očekivane. Tako, nekako, po difoltu da se dodjeljuju. Prosto, neki grad odluči, nije važno, da je neko zvijezda. Tako da, to nije bitno. Ako zaista voliš svoj posao, ako si tu zbog same igre, ako si glumac, zaista, onda ti je samo igra važna”, kazala je ona.

( Pavle Savović )